filozof sa vrbasa je napisao:
Da ne govorimo o kavliteti života, već isključivo o bezbjednosti. Kako jebeni Beč sa 1 700 000 stanovinika može da bude na 5 mjestu, a jebena Banjaluka pretpostavljam na 100 i nekom sa 300 000 stanovnika?
Da li se Bečlijama po rođenju ugrađuje neki čip u mozak za pristojno ponašanje i poštenje? Ja sve kontam ako se na Balkanu bacaju bombe na lokale i postavljaju bombe pod auta i puca s vremena na vrijeme, da se to radi i u Beču.
Ebiga, izglda da se ovdje sa rođenjem dobije neki čip za pristojno ponašanje. Godine rada su to, međutim, ove mlađe generacije su kao i svugdje na svijetu. Njima će jedini čip RFID izgleda u tijelo.
U prodavnici te čovjek od 80 godina persira i ne smara modernim savjetima i pričama:"...u moje vrijeme je.."
Osim toga, ni jedan policajac ovdje nema stomačić kao naš, što bi se reklo - može trčati za tobom do Banjaluke. Ako ga dobije kojim slučajem, to je poslije 20 godina rada i kad pređe u kancelariju.
Nema Boga da ti neko progleda kroz prste za dva boda na faksu (iz jednog predmeta sam imao 19,5 bodova. 20 za prolaz...i nisam prošao).
Recimo, na ispitu iz građevinske fizike (toplotna, zvučna i zaštita od vlage) mi čovjek postavlja prvo pitanje iz toplotne zaštite. Kad sam odgovorio, rekao je: "Gospodine Glavaš, zadovoljan sam vašim stavom i načinom razmišljanja. Vidim da ste poprilično pripremljeni i još mi je draže, jer njemački nije vaš maternji jezik. Zato ćemo i na sledećem pitanju ostati kod toplotne zaštite." Kad sam i ovo odgovorio, pitao je da sam izaberem pitanje iz preostalih oblasti. Dao mi je 10, ustao i čestitao.
Kod nas je slučaj bio drugačiji. Kad sam odgovarao usmeno geologiju pred cjenjenim Dragom Trkuljom, šefčinom seizmičkog zavoda u Banjaluci, poslije prvog pitanja mi je rekao..."Svaka čast, da vidimo sad kako se snalaziš u mineralogiji..." smješkajući se tipa "sad ćemo vidjeti ko ovce šiša." Kad sam i to odgovorio, rekao je:"Momak, vidi se da si učio...ali nije to dovoljno. Ja na tebe gledam kao na sina... zato dođi sledeći put, pa će biti nešto od prolaza." Tek kad sam ga poslao u tri pm pred cjenjenim auditorijem, dao mi je 6 - pored dva od tri perfektno odgovorena pitanja. Nisam mu se svidio radi tada duge kose.
Kada čekaš bus i ako na tabli piše da je tu u 15:26, može samo biti u 15:25.
Ako pri predaji papira za vizu traže 7000 eura na računu, neće te pustiti sa 6999,99. Svaka zgrada ima kućnog majstora, lift da ne radi - ako se kojim slučajem desi može, ali 10ak minuta, dok ne dođe serviser.
Nekad prošle zime sam uzeo lopatu da očistim snijeg ispred ulaza u dom. Žena me htjela izbaciti iz istog, jer ima firma koja je za to plaćena i njihova je uloga da čisti snijeg - pa i tih kvadrat ispred ulaza. Dakle, svako ima svoje, ne petlja se u drugo i nema velike filozofije.
Što se tiče sigurnosti, ovdje se ne misli samo na sigurnost u smislu podmetanja eksploziva pod auta. Iskreno da kažem, od 6 godina u Beču - koliko sam tu - nisam ni jednom čuo da je neko digao auto u zrak. Oko tri ili četiri puta sam čuo petardu. Kada se neko posvađa u kafani, gori zemlja od psovanja, razbijanja čaša, lupanja... ali niko nikoga ne udari. U istom vremenskom periodu svg boravka sam jednom čuo da su se neki Turci izboli noževima. Jedini razlog, zašto je tako, jer se ljudi boje kazne... a tražiće te dok te ne nađu. Recimo, ako ovdje u užoj naseljnoj zoni (max. 30km/h) raspališ novu mašinu 120km/h i policajac te zustavi - oduzimanje vozačke, naplata kazne na licu mjesta i mjesec dana psiho-terapije. Tek poslije njenog uspješnog završetka zamoliš da te puste na ponovno polaganje vozačkog. Pored toga, ni jedno osiiguranje ne želi da ti osigura autić. Pa ostane 30km/h za sva vremena. Kod nas recimo, samo da se prisjetim one žene što je bila omamljena mobilnim telefonom... u Boriku skaši bukvalno dedu i unuka.
Noćni izlazak? Ni blizu kao u nas. Počinje se cugati isto kad i kod nas. Raznosi se isto kad i kod nas. Ali se prestaje prije nego kod nas. Kad se izađe, to je oobično pab, restavracija. U manjim grupama. Obično dragi ljudi, koje nisi duže vidjeo. Popiju se dvije cuge, nešto se pojede, eventualno u neki klub na još jednu cugu i pali kući. Ljeti se obično i ne ide u zavoreno. Mnogo je otvorenih prostora (šetališta u glavnom) na kojim ima bezbroj duša. Zimi na svakom ćošku štand za punč, kuhano vino, čaj i kavu. Bilo da je dan, da je noć. Sa ili bez muziciranja.
Ljudi žive drugačije i imaju drugačije interese. Kreću se, vise po parkovima, rade jogu u istim, trče, treniraju. Kad već mora kafana, to je u radno vrijeme na brzi ručak, jer svaka pored tečnosti nudi i nešto za pregristi. Program se stalno mijenja. Razne ponude, dnevni meniji po pristupačnim cijenama i sl.
Ebiga... ne da mi se više. Ako se i ovo pročita, biće dobro. U suštini, i kod nas će biti ovako! Hoće, sigurno!