banjalukaforum.com

Najvece pitanje svih vremena, na koje ljudi nisu nasli odgovor po mom misljenju je upravo iz religije.
To pitanje je: Ako Bog postoji zasto dozvoljava zlo?

Na ovu temu me je potakao "Hristov" (misli se na forumasa Hristova, ne na Isusa Hrista ) :



Danas upravo pogledah jedan video pa se sjetih ovoga komentara Hristova. Pogledajte ovaj video do kraja pa pokusajte odgovoriti na pitanje zasto Bog u tom trenutku nije uslisio molbe starog Jevrejina koji se molio, a uslisio je molitve za neke mnogo manje stvari, konkretno u Novom zavjetu i na drugim mjestima. Evo tog videa:

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=GeXMU0v3X-g[/youtube]


Evo nekih mogucih odgovora koji mogu odgovoriti na pitanje:

1. Bog ne postoji.
2. Bog nema razmisljanje kao mi o tome u ovoj temi > klikni ovdje.
3. Bog je bezosjecajan.
4. Bog ima zakone koji mu ne dozvoljavaju da se mijesa natprirodno u neke stvari.
5. Bog to dopusta da bi se u buducem raju vidjele strahote grijeha.

I moglo bi se jos puno nagadjati. Ja nebi znao odgovor na ovo pitanje, ali kao najvjerovatnije mi se cini odgovor u ovoj temi koje je ponudio pokretac teme ili tacka 4 gore koju sam naveo ili kombinacija 2., 3., 4. bar iz onog sto sam ja procitao o bozjim osobinama iz knjiga i interneta.
Znam da niko ne zna odgovor na ovo pitanje ali da vidimo vase misljenje o ovim odgovorima ili neke logicne odgovore koje ja nisam naveo na ovo najvece pitanje svih vremena zbog kojih ovaj svijet jeste ovakav kakav jeste, a razlog je sto nevini stradaju, ili kako to neki kazu "Bog dozvoljava zlo, a dobar je" sto je na neki nacin kontradiktornost ako razmisljamo na ljudski nacin.

_________________

Filozofija...

Poslije gledanja ovog videa treba neko vrijeme proći da bi bilo kakva diskusija imala smisla, medjutim ja cu se samo kratko osvrnuti na zadnje riječi starog Jevrejina (parafraziram):



Ovo nije molitva, ovo je više špekulacija i davanje ultimatuma Bogu. Daleko bilo da želim diskreditovati iskrenost osjećanja tog Jevrejina.

U Starom Zavjetu sam našao primjera brutalnosti dozvoljene od Boga, ali uvijek je za to postojao razlog, mada se nekad teško uklapalo u sliku koju sam stekao o Bogu čitajući Pismo.

_________________
You smug-faced crowds with kindling eye
Who cheer when soldier lads march by,
Sneak home and pray you'll never know
The hell where youth and laughter go.

Tesko je odgovoriti onome ko ne vjeruje na ovo pitanje.

A vjerovatno je donekle i kontraproduktivno, jer sta god kazem ti ces reci: 'Da, ali...'.

Ali jedno stoji - zlo ( ponekad nevidjenih razmjera ), licemjerstvo, slabost i osvetoljubivost su ljudske osobine. Bog ne djeluje u ljudskim okvirima poimanja, niti je Dragi Bog neko ko treba izvrsiti nesto slicno 'policijskoj i drzavnoj' kontroli ljudi. Mi Bogu ne trebamo, ali je On nama itekako potreban. On je dao upute, a ko ih se ne pridrzava, pa on skodi sebi. Zasto mislis da je zivot zlocincima nagrada ? Zivot u kojima sanjaju zrtve, utapaju svoju zlocu u narkoticima i alkoholu, ni na koji nacin i ni pod kojim uslovima ne mogu biti ni na trenutak sretni ili bezbrizni. A oni koje On uzme sebi, pa ih jos nagradi Rajem, pa oni sigurno nisu na gubitku, ni samo grijesimo kada mislimo da je tako ( ovo je naravno iz vjernicke pozicije ).

Rekla sam sta sam imala. Necu se uvlaciti u raspravljanje, a nisam ni klikala linkove - dosta mi je gledanja ljudske zloce za 5 zivota; prezivjecu i bez gledanja tvog videa u ovoj temi.

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté

Pa meni lici vise na molitvu jer je izgovoreno iz srca. Vise mi to lici na molitvu nego neka na pamet naucena molitva koja se ponavlja radi reda uvijek u istom slijedu rijeci.



Da. U ovom videu su u pitanju ubistva neduzne djece od strane zlocinaca. Slicno se i meni cinilo citajuci u Starom zavjetu kad su ubijane bebe prvorodjenih Egipcana, samo zato sto vladar nije htio da popusti. U tome vidimo da se to dogadja i u svetim knjigama sto daje dodatnu potporu da Bog postoji.




Ja nisam rekao da ne vjerujem, samo kazem da ne znam odgovor pa zelim da vidim razmisljanja drugih o ovom pitanju.



Nije problem u nagradi. Problem je u patnji, sto zrtve imaju neopisive patnje prije smrti dok ih zlocinci nemaju.
Jedina pravedna nagrada za zlocince koji su radili ovo je pakao da gore u njemu. Ali to je sa nase ljudske tacke gledista, opet ne znam kako je sa bozje.

_________________

Filozofija...

To.

S tim da ima onih koji imaju razmišljanja po ovoj temi kao On, tj. shvatili su (ili bar donekle) odgovor na to pitanje: zašto Bog dopušta zlo. Takvi bi rekli: 'ajde da prvo vidimo šta Bogu jeste zlo, da ga definišemo.



Vrlo zanimljivo. (hint: pogledati Propovjednik 5,8)



Netačno.
Zašto to misliš? Zato što ti ne znaš i zato što se nisi susreto sa onim ko zna? Shvatam da se iz toga lako može izvući zaključak da niko ne zna, ali nije baš mudro olako izvlačiti takav zaključak.

Neki imaju svoja mišljenja o mogućem odgovoru na to pitanje, to su samo mišljenja, ali neka su možda i tačna, neko je možda "potrefio" pravi odgovor. A možda se odgovor nalazi u svetim spisima. To što nekome možda "ne leži" taj odgovor pa ga smatra nebuloznim je nebitno.



Ne znam baš da li je to najveće pitanje svih vremena. Ali sam primjetio da to pitanje muči mnoge. Mnogi mudri bi rekli da najveće pitanje svih vremena zapravo glasi "ko sam ja". Skoro svi misle da je to pitanje besmisleno i da odmah mogu da kažu ko su. Tim prije je cijela stvar oko tog pitanja još interesantnija. A odgovor na to pitanje bi ujedno dao odgovor na ovo tvoje pitanje kojim se baviš u ovoj temi.



Nevini? Ko može da kaže ko je nevin?
(zaviri u Bhagavad Gitu)



Ko *ebe ljudski način razmišljanja. Onaj ko želi da se bavi ozbiljnim duhovnim radom će raditi na tome da zadobije takozvani "duhovni razum", da mu način poimanja sebe, svijeta, Boga, života, bude takav da predstavlja tačniju sliku Stvarnosti, a ne da gleda kroz zamućeno ogledalo kako mudri kažu da prosječan čovjek gleda na sve to.



Upravo tako, ne uklapa se u SLIKU koju ti i mnogi imate o Bogu. Problem je u slici, ne u Bogu.



Nisam siguran za ovo prvo.



Upravo tako. Ranija smrt (raniji reset) može biti blagodet. Dug a duhovno neproduktivan život je samo gubljenje vremena, a duhovno nazadan život je...pa, nazadovanje, sakupljanje isključivo negativnih bodova.



Pa nije baš iz svačije vjerničke pozicije. Ne bih se složio oko toga da se ide u raj nakon smrti. Nema mi to baš smisla, uz druge stvari.

Na najveće pitanje, koje muči ljude od nastanka je sam početak svega. Odgovora nema, pa se pribjeglo besmislenom objašnjenju o sili ( bogu ) koja treba da nam bude pravac kojim ćemo da idemo. Da se podignemo na nivo koji niko ne može da postigne, može da se trudi. Samo zato što smo ljudi i što nam u prirodi to nije svojstveno. Svete knjige mogu da budu samo dobar vodič koji će nam pokazati put kojim ćemo da idemo i da vidimo ono najbolje u nama. A ne da pravi temelje za vjerovanje u nešto više, bolje, plemenitije od običnih ljudi.

_________________
Spaljeni su bijeli dvori
divljih bura postojbina
negda okna, sad otvori
šire grozu
a oblaci iz visina
gledaju u razvalinu.

Pa to sam zakljucio zato sto skoro sve religije i mnogi pojedinci misle da znaju, ali su misljenja razlicita pa sam onda zakljucio da niko ne zna. Dalje, kad bi znali sve detalje i kad bi znali da je to tacno onda bi postojala univerzalna "istinita", "prava" religija. Mozda je neko "potrefio" odgovor ali i dalje vecina nas ne zna ko je potrefio od tolikih razlicitih religija, pa samim tim odgovor ostaje enigma. Naravno, za ljude iz Starog zavjeta ili vremena Isusa Hrista koji su gledali bozje djelovanje kroz natprirodne stvari, recimo razdvajanje mora, ozivljavanje mrtvih itd., za njih nije bilo sumnje. Iako vidimo da su mnogi i od njih kasnije krenuli drugim putem iako su vidjeli sva ta cuda. Recimo, Izraelci su se okrenuli zlatnom teletu, a apostol Petar se odrekao. Tako i danas, imamo razna cuda, razne spise, razna misljenja, razne religije, pa je prilicno tesko odrediti sta je istina, a sta otpad, obzirom da je otpada daleko vise, to je kao "trazenje igle u plastu sijena". Iako, ne iskljucujem da je neko nasao tu "iglu" ali je ona vecini drugih nedostupna i samim tim predstavlja mozda ne najvece, ali jedno od najvecih pitanja. Drugi problem je kad bi neko zelio da tu "iglu" podijeli sa drugima oni mu nebi vjerovali jer pored toliko uvjerljivih opcija tesko je znati da li je bas to ona prava. Na kraju, zar se to nije dogodilo i sa Isusom Hristom kome vecina nije vjerovala, a sad i kad mu vjeruju krenuli su razlicitim putevima. Koji je pravi malo ih zna, a i onaj ko zna jedino sto moze uraditi je da ide tim putem, ali ne zna zasto se dogadja ovo ili ono. Opet kazem, da se ispravim mozda neko zna, ali postoji li neko da zna ko zna i da ima neke dokaze koji bi se uklapali u sveopstu sliku svijeta.



Mozda ne postoje nevini, ali postoje koji su vise krivi i manje krivi. Dalje, ako mislis na karmu iz prethodnih zivota onda tu imamo problem sa statistikom. Jer broj ljudi na zemlji se stalno povecava i sve vise ljudi strada. Teoretski, onda bi trebalo da je u proslosti bilo vise zla koje im se sada vraca, ali upravo statistika govori suprotno.
Ako ukljucimo i druga ziva bica kao zivotinje i biljke, opet imamo problem sa statistikom i reinkarnacijom, osim ako su mjerila razlicita za sve, a to onda ispada nepravedno. Nisam citao Bhagavad Gitu, kazu da je preopsirna, a vjerovatno je ne bih ni razumio bas kao sto ne razumijem Bibliju i Kuran osim u ogranicenim kolicinama, pa ako ti nije tesko da napises na sta si mislio iz pomenutog rukopisa.




Zasto mislis da je objasnjenje besmisleno? U istoriji se mnogo puta pokazalo da je to jedno od najsmislenijih rjesenja logicno gledano, a postojali su i neki "dokazi" o natprirodnom, nemoguce da su sve te stvari izmisljene. Pomenimo samo neke dokaze: drevna znanja, paranormalne pojave, slucajevi ustajanja iz mrtvih, neobjasnjiva izljecenja... Nemoguce da su milioni slucajeva izmisljeni. Dalje, zar nije cudno sto svi narodi i plemena imaju religiju. Znaci, nije to tek besmisleno kao sto izgleda covjeku modernog doba. Iako, slazem se da ima mnogo promasaja, a to je upravo zbog toga sto ne znamo pravi odgovor na ovo pitanje, ali ako ne znamo odgovor ne mozemo raci da ne postoji, pogotovo ako imamo mnogo dokaza za postojanje kroz razlicite manifestacije istog. Slicno kao sto ljudi prije nisu znali sta je vjetar i kako nastaje ali su osjetili njegovo djelovanje kroz pojave koje je izazivao. Tako i ovo. Opasno je reci da je nesto besmisleno ako ne znamo nista o tome.

_________________

Filozofija...

Ne možeš reći iz srca "Bože, ako te ima", Isus kaže da će učiniti čudo ako onaj vjeruje da Isus to može učiniti, a stari Jevrej nije niti siguran da li Bog postoji. Koliko znam, molitva mora biti sa iskrenom vjerom da Bog može učiniti sve što ga zamolimo, priča o vjeri počinje sa Božjim iskušavanjem čvrstine vjere u Abrahama, toliko je znači važno povjerenje u Boga. Stari Jevrejin je samo kalkulisao u vezi postojanja Boga, AKO Boga ima, neka ubije zlikovce. Da je Bog zgromio ustaše, šta bi rekao stari Jevrej? Nastavio bi dalje život, on sebi Bog sebi. To tako ne ide, potrebna je prisnost sa Bogom.

_________________
You smug-faced crowds with kindling eye
Who cheer when soldier lads march by,
Sneak home and pray you'll never know
The hell where youth and laughter go.

Ako su mišljenja različita možda je jedno od njih tačno , ali pretpostavljam sa si htio reći da pošto postoji više mišljenja teško je nekome sa strane da sazna koje je od njih tačno.



Univerzalna istina uvijek postoji, o svemu, samo je pitanje zna li je neko i ko je zna. Mada ni to nije najbitnije, bitno je da svako za sebe traži odgovore na duhovnom planu a ne na umnom, dakle da radi na svojoj duhovnoj izgradnji a odgovori će sami dolaziti, dok se samo umom neki odgovori mogu dokučiti ali samo do nekog nivoa.



Da, shvatam te.
Inače, nisam se možda trebao izraziti sa tim izrazom "potrefio" jer on zvuči kao da su ljudi pogađali i nagađali šta bi mogao biti odgovor pa je neko u toj masi slučajno i potrefio tačan odgovor, mada ima i toga. Ali bitnije je do odgovora doći duhovnim radom a ne pogađati i nagađati, jer je zapravo bitniji duhovni rad od samih odgovora, ali i do odgovora se dolazi jer su oni neizbježni na tom putu. Mada ni ovo nagađanje nije loše i čak je neizbježno na nekom nivou ali treba biti otvoren za to da su to samo nagađanja i da će pravi odgovori možda biti puno drugačiji pa se ne treba suviše "lijepiti" za trenutna mišljenja, stavove, teorije.






Da, lijepo si to primjetio.
Ali oni nisu gubili vjeru u sama čuda, vjeru u mogućnost da se čuda dese, oni su gubili odanost onom Bogu koji ih je vodio jer su se okretali nekim drugim bogovima. Zato je i bio onaj događaj sa prorokom Ilijom kada je bila demonstracija toga koji Bog je pravi preko toga koji može da izvede čudo.



Ne znam na šta misliš pod čudima u današnje vrijeme osim ako misliš na Grčko osvajanje EP 2004 u Portugalu.

A za ovo drugo sam ti već rekao, prava stvar nije da čitaš i slušaš kojekakve odgovore na duhovna pitanja od drugih, da ti ih oni ponude na tanjiru pa da probereš šta tebi najviše "sjeda" ili da razbijaš glavu oko toga šta je tu tačno a šta nije. Najbolji pristup je da sam tražiš odgovore. To ne znači nužno doslovno sam, može to biti i u nekom društvu ili grupi koji se bave duhovnim radom na neki način, postoji mnogo grupa i mnogo različitih pristupa, ali oni vode ka istom, članovi jedne grupe kada se sretnu sa drugom grupom mogu razmijeniti iskustva i spoznaje i vidjeti da se one potpuno podudaraju, samo što ih objašanjavaju nešto drugačijom terminologijom i iz drugačijeg ugla, ali i jedni i drugi će vidjeti da govore o istim stvarima, a tu će biti i spoznaje koje malo ko drugi ima, kojih u religijama nemaju jer se ne bave ozbiljnijim duhovnim radom. Ovo govorim iz ličnog iskustva. Lijepo je susresti tako nekoga ko se na drugačiji način bavi duhovnom izgradnjom a da se sa njim sasvim dobro sporazumijevaš i da se zapanjiš do kakvih stvari je došao, do istih stvari do kojih si ti došao. Zato kažem da je najbolji način za dobijanje ovakvih odgovora ozbiljan duhovni rad, a odgovori vremenom dolaze kroz spoznaje, vizije, susrete sa pravom osobom u pravom trenutku.




Pa da, jeste to dilema mnogima, što je sasvim razumljivo.



Sasvim tačno.



Zapravo jedna od uobičajenih grešaka je ta što se misli da je samo jedan put pravi. Mnogi su pravi, to je ovo o čemu sam malo iznad pisao. Postoje različiti pristupi i pravci u duhovnosti i svaki je dobar u onoj mjeri u kojoj duhovno izgrađuje osobu koja njime ide. Nema potrebe da se osobe sa tih puteva sukobljavaju i prepucavaju oko toga koji je put bolji. Oni koji su ozbiljnije zagazili u duhovni rad znaju ove stvari i poštuju osobe na drugim duhovnim pravcima, sa njima se mogu sporazumjeti, mogu razmijeniti iskustva, mogu pomoći jedni drugima, mogu im dati drugačiji i svježiji pogled na neke stvari.

Ova priča to odlično oslikava


Ova priča govori dve stvari, da mnogim duhovni pravci vode do istog cilja, ali i da se treba kretati na talasima nekog od tih pravaca a ne samo filozofirati, mudrovati i svađati se o vjeri, duhovnosti, religijama, pravcima, pitanjima. Kretanjem na nekoj od staza svi odgovori će dolaziti. Svako može da si odabere onu stazu na kojoj se najviše pronalazi, koja mu "leži".



Nema razloga da ne zna. Ne zna sve, u početku ne zna mnogo toga, ali vremenom dobija odgovore. U svetim spisima i piše da se odgovori itekako mogu dobijati, ali treba ozbiljnije uroniti u duhovnu izgradnju.



Problem je u tim slikama. Svako ima svoju sliku svijeta, realnosti, života, sebe, ovog ili onog duhovnog pravca, i svega ostalog. Slike su filtri uma. Kad čovjek čuje nešto što se ne poklapa sa njegovom slikom on će to odmah odbaciti, jer to neće proći filtar u njegovom umu, um će to odbaciti. Čovjek se povodi za filtrima u sebi a ne za objektivnom stvarnošću jer nije u stanju da opaža objektivnu stvarnost tj. nije u stanju da je prepozna kao takvu. Viđaš to svaki dan, ovaj gleda na komunizam ovako a onaj onako, ovaj na kapitalizam ovako a onaj onako, svako gleda iz svog ugla koji zavisi od do tada proživljenih iskustava, pročitanih knjiga, od onoga što je čuo tu i tamo, u kakvom okruženju je odrastao, šta su ga učili i od mnogih drugih faktora, svi ti faktori grade neko mišljenje koje je njegova slika o tome (kapitalizmu, komunizmu, religiji...) i on će od tada usvajati samo ona mišljenja koja se poklapaju sa njegovim a ostala će odbacivati. To je način na koji um radi. On ne prepoznaje objektivnu stvarnost već gradi slike (filtre) koje su subjektivne. Psiholozi su pisali o ovome. Na duhovnim pravcima se zna i priča o ovim stvarima, traže se načini da se čovjek izdigne iznad toga, iznad uma, i da crpi odgovore iz višeg nivoa koji daje fragmente informacija o objektivnijoj stvarnosti o nama, životu, svijetu, Bogu, svemu. Postoje čak i vježbe i tehnike za upoznavanje mehanizama uma i za nadilaženje njegovih izmotancija.




E to da.



Nema to nikakve veze sa statistikom. Na Zemlji se rađaju duhovne duše iz Kosmosa, nekad ih se na Zemlju pustilo milion a sada ih se pustilo sedam milijardi. To je kao kad se otvore vrata stadiona pa na stadionu u prvim minutama ima par desetaka ljudi, pa kasnije par stotina, pa kasnije par hiljada. Ne postoji zatvoren skup osoba koje se stalno vrte na Zemlji. Dolaze novi. A ima i drugih razloga zašto se broj ljudi povećava. Baš sam nedavno pročitao da je neko sa sasvim drugog duhovnog pravca iznio spoznaju na koju nisam nailazio nigdje a koja mi je poznata a radi se o tome da je ova planeta dizajnirana za mnogo manje ljudi nego što ih ima sada, što upućuje na to da će doći do drastičnog smanjivanja broja ljudi, što mi je takođe poznato.




Patnje nisu tu samo zbog "vraćanja dugova", drugi razlog za patnje je sama duhovna izgradnja. Čovjek ne napreduje kad mu je sve dobro, napreduje se kroz muke i patnje. Upravo to je jedan od bitnih razloga zašto ima ovoliko gnjavaže na Zemlji. Muka i patnja su kao prirodno đubrivo kojim pođubriš voćku, ono samo po sebi nije lijepo ali će upravo zbog njega plod biti bolji. U dosta knjiga o duhovnosti ćeš naići na ove stvari jer to nije tajna onima koji su zašli u duhovnost, oni znaju da su patnje potrebne. Uostalom siguran sam da svaki čovjek kada analizira svoj život može da vidi da ga je životna muka učinila jačim, konkretnijim, snalažljivijim, mudrijim. Kažu da razne okolnosti oko života sami biramo prije života, u skladu sa onim kako i koje aspekte sebe želimo da izgradimo i nadogradimo u sledećem životu, i kažu da duše pred život vrlo dobro znaju da se u lakim životima ne napreduje puno, a u teškim se napreduje puno, a pošto duše znaju da je glavni razlog života na Zemlji upravo duhovna izgradnja onda u skladu sa tim biraju ponešto od onoga kako će im biti.



Zapravo nije, vrlo je mala, može se komotno pročitati za jedan dan, ili za par dana skroz laganim tempom. Vjerovatno si čuo za Mahabharatu da je velika. Ako ti treba Bhagavad Gita javi pa ću ti poslati link.



Isto je i onima koji ih čitaju i proučavaju decenijama. Nemoj misliti da je kod njih drugačije. Oni će prvi reći da slabo poznaju svete spise u odnosu na ono kako se oni mogu tek spoznati. Ali ipak oni razumiju bolje i više od nekoga ko te svete spise nije ni čitao ili je samo malo čitucnuo. Što je i logično, uložili su mnogo vremena, truda, razmišljanja tim stvarima, svojoj duhovnoj izgradnji.

Citiraću ovde svoju duhovnu sestru:

Sem toga, CIJELO SVETO PISMO je jedna simbolika koja se mora razumjeti unutar sebe. Oživjeti kroz svoj unutrašnji razvoj, spoznati kroz iskustva u životu, prepoznati pročitano u životu. Inače je samo mrtvo slovo na papiru.

Sveti spisi su samo odskočna daska za više duhovne nivoe, nisu alfa i omega, ima još nivoa, i još nivoa, i još...

Osnovna poenta je upravo u stvarima o kojima sam pisao na više tema: da se kroz duhovnu izgradnju osoba duhovno izgradi u velikoj mjeri i da uspostavi lični kontakt sa Silama Nebeskim, to ti onda dođe kao da si se nakačio na kosmički internet, a nakon toga ti znaš ko si, znaš kakva je Stvarnost, u kontaktu si sa Silama Nebeskim, imaš i neke sposobnosti koje nisi imao, tada ti sveti spisi nisu potrebni kao nekada, oni su bili odskočna daska, nešto kao bukvar u školi koji te uči čitati a ti kasnije čitaš iz pravih knjiga i učiš sve što te zanima, otvori ti se cijeli jedan novi svijet o kakvom prije nisi ni sanjao. A sve ovo sada, ovi duhovni nivoi, pa i kod onih koji su duhovniji, to su tek početni nivoi, te je tek osnovna škola u duhovnosti.



Slažem se

Hvala puno sto si izdvojio vrijeme da objasnis mnoge stvari, sad su mi puno jasnije mnoge stvari. Davno sam citao Benediktove knjige od kojih me se najvise dojmila knjiga "Paralelni svet" u kojoj sam naisao slicne, gotovo identicne stvari ovima koje si opisao.
Naime, prema toj knjizi dolazak dusa iz kosmosa bi znacio da je i tamo bio grijeh, a ne samo na zemlji. Ovo sto pises da ljudi sami biraju gdje ce se roditi zvuci logicno, iako ostaje nejasno zasto su oni "krivi". U knjizi koju sam pomenuo pise da su ljudi koji dolaze na zemlju u stvari oni koji su se pobunili protiv Boga (i da "zbog toga nema nevinih") u velikoj pobuni pa su baceni na zemlju sa zlim andjelima da bi reinkarnacijom i zivljenjem vise zivota stekli svijest i duhovnost i na taj nacin se vratili u raj. Zanimljivo je kako autor povezuje sve svjetske duhovne knjige i stapa ih u jednu cjelinu da se uklapaju jedna u drugu. Samo steta sto je ta knjiga pisana vise kao zabavna literatura, ali pobudjuje na velika razmisljanja.
Upravo se i ja slazem u ovom dijelu sto si rekao da postoje vise puteva. Mozda nisu svi koji "vode do vrha" jer nisu svi duhovno produktivni, ali neki jesu slicno kao sto do nekog grada mozes doci razlicitim putevima.
Ono sto ja mislim da je puno bitniji nacin covjekovog zivota i ponasanja u duhovnom napretku nego religija koju odabere. To je u stvari poruka svih religija, ali su ljudi to shvatili pogresno pa su stavili formu, "ukocenost" i neka razradjena pravila iznad logike i iznad spontanosti.

_________________

Filozofija...

Bit moga posta je da sve što čovjek ne zna i za šta nema objašnjenje pripisuje bogu. Ja se slažem sa tim da postoji nešto, ali to u svakom slučaju nije niti bog, niti allah itd. Nismo dovoljno evoluirali da bismo to mogli razumijeti, pa se pribjeglo naoko logičnim objašnjenjima. Meni je tačno i istinito samo ono u šta se mogu sam uvjeriti, a trućanja iz nekih knjižurina me apsolutno ne zanimaju. Imam glavu da mislim sa njom, ne da mi je neko puni pričama o duhovnom životu. Mada ima to i dobrih strana, već sam rekao. Neke stavke bi mogle da budu smjernice za svakog čovjeka, biti pošten, dobar i imati sijaset drugih vrlina je zaista nešto što se teško postiže. U svakom slučaju donekle se to može i bez vjerovanja u boga. Ipak to zavisi od same osobe. Vjerujte u istinu, pravdu, ljubav, jedni drugima, a u boga manje-više. Nema od toga vajde.

_________________
Spaljeni su bijeli dvori
divljih bura postojbina
negda okna, sad otvori
šire grozu
a oblaci iz visina
gledaju u razvalinu.

Nisam čitao "Paralelni svet"



Njegove knjige su takve, mislim da on u njima piše o stvarima u koje vjeruje a onda to provuče kroz neku priču, napiše to u formi romana.



Nisu krivi. Zapravo se radi o sledećem, po onome koliko je meni poznato do ovog trenutka. Duhovne duše iz Kosmosa ne mogu da duhovno napreduju na tim duhovnim ravnima, one tu stagniraju, takve su kakve su. Duhovni rast se može ostvariti samo kroz živote na materijalnom svijetu u materijalnom tijelu. Zemlja je stvorena za takav Projekat. Ona je jedinstvena po tome u Kosmosu. U nekim knjigama piše ponešto o tome ali kroz duhovni rad se dobijaju i spoznaje o tim stvarima. Zemlja nije jedina nastanjena planeta, daleko od toga, ali jeste dragulj u Kosmosu. Pošto je Zemlja jedinstvena po pitanju mogućnosti za veliki duhovni rast zato u Kosmosu postoji ogromna navala za dobijanje života na Zemlji. Izuzetno je teško dobiti život na Zemlji, dobiti pravo na učešće u Zemaljskom Projektu. Neko je to opisao ovako: zamisli lutriju u Kosmosu gdje je glavna nagrada dobijanje života na Zemlji. Na Zemlju se pušta sve veći broj duhovnih ličnosti iz Kosmosa i zato se broj ljudi na Zemlji povećava. Na Zemlju se dolazi da bi se iskoristila ogromna mogućnost ove planete za duhovni razvoj, što veći razvoj to bolje za tebe jer si bolje iskoristio vrijeme koje si dobio a kod kojeg je doslovno svaka sekunda dragocjena. Za to sam čuo davno a onda sam čitao "Tibetansku knjigu života i smrti" i naišao na zanimljiv opis toga kroz paralelu sa kornjačom. Sad sam potražio o tome na internetu i evo o čemu se radi iz jedne knjige:

S obzirom da je u neprekidnom krugu rađanja i umiranja teško zadobiti ljudski oblik, jednako teško kao što bi bilo jednookoj kornjači, koja izlazi na površinu okeana samo jednom u sto godina, da progura glavu kroz drveni obruč koji pluta na površini nepreglednog okeana - kako bi to opisao Buda – i naš sadašnji život je naša jedinstvena šansa za samospoznaju. U budućim životima teško je da ponovo zadobijemo ljudsko obličje sa svim njegovim privilegijama i slobodama.

Buda je to valjda pričao ovako:

"Monasi, zamislite da neki čovek baci obruč da pluta u velikom okeanu. I da u tom okeanu živi kornjača slepa na jedno oko, koja svakih sto godina izranja na površinu. Šta mislite, monasi, da li bi kornjača slepa na jedno oko, koja svakih sto godina izranja na površinu tog okeana, uspela da proturi glavu kroz taj obruč?"

"Ako bi se to i dogodilo, poštovani gospodine, za to bi trebalo jako mnogo vremena."

"A ja vam kažem da će pre kornjača slepa na jedno oko, koja svakih sto godina izranja na površinu okeana, uspeti da proturi glavu kroz taj obruč, nego što će se budala koja se preporodila na lošem odredištu ponovo roditi kao ljudsko biće..."


Život na Zemlji je predragocjen i trebao bi u potpunosti biti podređen duhovnoj izgradnji jer je to razlog zbog kojeg svi dolaze na Zemlju. Sve ostalo je sporedno. S tim da ću ovde dati napomenu da je i sam život duhovna izgradnja, dakle nije duhovna izgradnja samo čitanje svetih spisa, meditacije i slično već i mnoge druge naizgled "obične" stvari kao što su književna djela, filmovi, muzika, umjetnost, igra, učenje, emotivne veze, seks i uopšte uzevši sva životna iskustva. Sve to duhovno izgrađuje čovjeka ali stepen izgrađivanja kroz sve to zavisi od našeg pristupa i toga koliko smo "u tome", duhovno nas izgrađuje sve ono što pustimo da nas prožme od glave do pete, što nas ispunjava. Naravno, bitno je držati se opštih duhovnih principa i ne činiti zlo drugima. Duhovniji kažu da sve treba raditi od glave do pete, kad se smiješ onda trebaš sav biti taj smijeh, kad plačeš onda treba da plačeš od glave do pete, kad si tužan onda da si skroz tužan, pustiš da te tuga prožme i da onda prođe kroz tebe, ništa da se ne radi polovično već sve treba da nas prožme. Zato ima ateista koji imaju takvu životnu duhovnost na kojoj bi im mogli pozavidjeti mnogi vjernici. Ali ove stvari ne mogu tek tako da zamijene pravu duhovnu izgradnju kroz ovu ili onu vrstu duhovnog rada, ono što će neko postići kroz duhovni rad u jednom životu neko drugi će bez duhovnog rada to MOŽDA postići kroz puno života, ali opet neće imati ono shvatanje Stvarnosti kao onaj koji radi duhovnu izgradnju. Zato je bitno što bolje iskoristiti svaku sekundu života na Zemlji.

Projekat je zamišljen tako da na Zemlji ostane određeni broj ljudi a većina će napustiti Zemlju. Oni koji uđu u vječni život će ostati na Zemlji jer vječni život je u materijalnom tijelu na Zemlji, ne gore negdje na nebu, gore svi ionako imaju vječni život, gore se ne umire. Ove stvari pišu u svetim spisima (možda najdirektnije u Bhagavad Giti, ali i u Kur'anu i u Svetom Pismu). A ako je Zemlja jedinstvena po tome što omogućava veliki duhovni razvoj a neko na njoj zadobije vječni život i time vječno ostane na njoj koje su "posljedice" toga? Pa vječni duhovni razvoj. Duhovni rast neće stati ulaskom u vječni život već će na neki način zapravo time tek početi. Vječni život nije neka ultimativna nagrada pa da onaj ko uđe u njega može da stavi ruke pod glavu i samo uživa cijelu vječnost. I šta uopšte ima zabavno u tome? Vječni život je alat za vječnu duhovnu izgradnju, u vječnom životu će se raditi, radiće se mnoge stvari koje se i danas rade po svijetu, gradiće se kuće, ljudi će okopavati bašte i ostalo. Kako neko reče: biće sve potpuno isto kao sada, samo što se neće stariti i umirati. Naravno, opšte stanje na Zemlji će biti mnogo bolje nego danas, sređenije, ljudi će biti na znatno višem duhovnom nivou i u skladu sa tim svojim nivoom će kreirati društvo (kao što je sadašnje društvo kreirano po mjeri današnjih ljudi, stanje u društvu je uvijek slika trenutnog duhovnog nivoa). Ali ovo sređenije društvo neće doći odmah kada se počne ulaziti u vječni život, sve će to ići postepeno.

Bitno je to da nema limita u onome što se može postići, nema limita u duhovnoj izgradnji, i to je zapravo najljepša stvar od svih. Do koje mjere to može da ide govori jedan dosta moćan citat iz jedne knjige:

Čovjek je oduhovljena Inteligencija koja svoje obličje zadobija iskustvom iz nižih duhovnih svjetova da bi bio u mogućnosti njima da vlada i upravlja, a da u poznijim godinama zauzme mjesto u stvaralačkoj i nadmoćnoj Hijerarhiji univerzuma.

Obratiti pažnju na zadnji dio citata. I sve to piše u svetim spisima.

Zemlja je elitna Škola u Kosmosu, poligon za obuku budućih bogova. Oni koji se dobro pokažu na prijemnom ispitu će dobiti vječni život na istoj toj Zemlji i tada će početi pravu Obuku. Ali ta Obuka će biti prožeta uživanjem i opuštenošću, neće biti ni blizu onoliko teško, naporno, stresno kao sada. Svako će raditi šta želi, kad želi, kako želi, koliko želi. Neko će odlučiti da odvoji 80 godina da uči svirati na violini, pa narednih 60 godina za gitaru, pa narednih 50 godina za slikarstvo, pa 100 godina za kung-fu, pa 30 godina za tenis, pa za izmotancije sa levitacijom i teleportacijom da na te načine obiđe i proputuje cijelu Zemlju, da zaviri doslovno u svaki kutak, pa onda da malo proučava biljni i životinjski svijet, a ko zna, možda jednog dana napravimo Enterprise i proputujemo daleko od Zemlje, čisto da malo razgledamo (zapravo računam na to ).


Ali treba naglasiti da je život na Zemlji izazov u tom smislu da kako on omogućava duhovni rast tako omogućava i duhovni pad. Neko ko ima jedan duhovni nivo u Kosmosu može nakon dolaska na Zemlju i povratka da ima manji duhovni nivo.




Naravno. Samo je bitan duhovni razvoj, sve ostalo je sporedno. Nažalost mnogi traće predragocjeno vrijeme na gluposti. Ne postoji jedan duhovni put i pravac, ima ih mnogo, samo je bitno da čovjek ide nekim putem i da se na njemu izgrađuje. Neki putevi jesu brži, neki jesu sveobuhvatniji, neki imaju manje a neki više zamki, ali bitno je kretati se nekim od duhovnih puteva.

Da, shvatam uglavnom poentu. Usput preporucio bih ti da procitas gore pomenutu knjigu jer je to jedna od njegovih najboljih, a zahvaljujuci kojoj su meni postale mnoge stvari jasne inace bi bio klasicni religijski sljedbenik kao vecina drugih.
Sad pitanje. Samo nije mi jasno zasto je samo Zemlja izabrana kao planeta duhovne izgradnje? Zar nisu mogli uzeti vise planeta za tu namjenu tako da ne bude lutrija dobiti zivot na zemlji, vec ako neko hoce duhovni napredak da dobije zivot na nekoj od planeta predvidjenih za tu namjenu i da ne bude guzva?
Dalje, ako je neka beba umrla pri porodu ili ako je izvrsen abortus, kakav je smisao onda njenog dolaska na zemlju za duhovni napredak ako nije imala priliku da zivi i sl.?

_________________

Filozofija...

Da Bog ne dopušta zlo, ovaj svijet ne bi uopšte postojao, a ne samo neki djelovi.
Karmička kauzalnost ne bi bila egzaktno ostvariva i sprovodljiva u djelo.

_________________
meet me on the other side
where as a rose I will wake
though blind I'll follow every step you take...

Mene u ovom pitanju vise interesira prvi dio...


"Ako Bog postoji...???" Biti u sumnji je problem za onog koji postavlja pitanje, to cemo prepustiti njemu.

Zlo prema Bogu ne postoji, samo zlo prema covjeku, prema Bogu je sve dobro, jer Njega zlo ne moze dotaci...a covjeka moze.

Djelicu misljenje Unbeliverenog Belivira ...

A sto se tice duhovnosti...ne dijelim misljenje da covjek treba tumarati sam, od samouka se rijetko nauka uzima, a duhovnost je "zapetljanija" od nauke...s toga istrazivati duhivnost sam jest greska na samom startu uopste uzimanja u obzir te opcije istrazivanja...vukovi uvjek i najlakse uzimaju ovce koje su izvan stada.

Sto se tice Jevreja i njegovog vapaja...mi imamo pred nama samo taj moment njegova zivota ili njegovu golgotu od nekoliko mjeseci ili godina...niko od nas ne zna kakav je taj covjek bio prije i da li je uveliko prema Bogu grijesio...premalo je podataka...definitivno NISTA NIJE BEZ RAZLOGA.

_________________
-'-Ne idi nikom osim onom cijem dobru se nadas, od cije vlasti ne strahujes, ciji blagoslov ocekujes i cijim znanjem ceš se moci okititi....'.-

Po čemu je ovo najveće pitanje svih vremena?

"A Bog je ćutao!" nisam gledala klip, ali previše licemjerja ima u ovom nazivu, samo treba ostaviti po strani bilo kakve subjektivne emocije.
Žao mi je svake žrtve, ma čija bila, ma kako se zvala, to su ljudska osjećanja.

Isus Hrist bješe razapet bez učinjenog grijeha, po Božijem odobrenju, i mi se pitamo zašto je radi nas običnih bijednika koji stradavamo na razne načine, svaki dan, bilo gdje na planeti Zemlji, Bog ćutao???

Je li iko ikad čitao priču o Jakovu? Je li iko ikad čitao priču o Jovu? Izgleda da nije.

_________________
Kultne teme banjaluka foruma

Ako je sve podredjeno dusi i zivotu na "onom" svijetu, cemu onda ovaj zivot? Je li to Bogu dosadno pa dopusta sve ove uzase na Zemlji da bi kasnije mogao na eci peci pec da bira ko zasluzuje raj a ko pakao?

Cemu smrt novorodjencadi, cemu mentalne bolesti? Kako ce se ti ljudi testirati u ovom svijetu? Gdje je tu objasnjenje Bozijeg plana?

Ovu kontradiktornost niko nikada nece moci objasniti i ona ce uvijek ostati glavni problem svake religije.

_________________
A little less conversation, a little more action!

Karma i reinkarnacija, Elvise.
Jedino tako se može objasniti.
Ne bilo ti mrsko.

_________________
meet me on the other side
where as a rose I will wake
though blind I'll follow every step you take...

Reinkarnacija, da.

Ti kazes jedino tako.
Meni je uvijek budizam favorit sto se tice religijskih sistema.
Naravno, bas zbog toga sto u budizmu nema Boga, a mi ovdje pricamo o odnosu Boga i zla.

_________________
A little less conversation, a little more action!

Uopšte nije bitno da li ga ima ili nema, to neće ništa riješiti.
Bitnije je da li ima dobrote među ljudima.

Ako Boga i nema, ko smo mi da ga "čupamo" iz tuđeg srca ne ostavljajući ništa zauzvrat?
Ako je čovjek zadovoljan, treba ga ostaviti na miru.

Svako vjeruje u nešto.

_________________
meet me on the other side
where as a rose I will wake
though blind I'll follow every step you take...