Ovako je zvucao taj intervju:Citiraj:
Dino, Merlin
Nisam kriv što sam genije
Bio vam simpatičan ili ne, voljeli ono što radi ili se prema tome odnosili ravnodušno, Dini Dervišhalidoviću Merlinu valja priznati da je u posljednjih nekoliko godina uspio ono što nije nijedna pop-zvijezda sa područja bivše Jugoslavije. Za Dane, s kojima se, po vlastitom priznanju, često nije slagao, odlučio je progovoriti o svom talentu, političkim vezama, uvjerenjima. Ukratko, o svemu: Aliji Izetbegoviću, Hasanu Čengiću, mahali, Ceci, bolestima Srba, SDA-u, počecima…
--------------------------------------------------------------------------------
DANI: Vaš posljednji album kao da je - bez obzira na veće ili manje simpatije za tu muziku ili osobu koja je pravi - ponovo ujedinio tržište bivše Jugoslavije. To je možda i najkomercijalnija ploča desetljeća. Kako je biti zvijezda na istom terenu koji danas izgleda drugačije nego prije 10 godina?
MERLIN: Hvala za taj kompliment, to godi mojoj sujeti. Nisam imao ni u primisli da ujedinjujem bilo kakve države i bilo kakve narode, samim tim ni bilo kakva tržišta. Ja sam želio ujediniti sebe, a kasnije, kad se sve ovako desilo, vratila mi se ona stara istina da sve kreće iznutra. Nisam imao neku veliku strategiju, nisam planirao i nisam kalkulirao. Jer, kad imaš taj neki digitrončić, kako ćeš malo Srbima, malo Hrvatima, malo Bošnjacima, malo Slovencima i malo Makedoncima ugoditi, ništa od toga i ne bude. To se sigurno i ne bi desilo da sam nosio sa sobom taj kalkulator. Kalkulatori se obično razbiju o glavu, a zadovoljstvo umjetnika je stvaranje zbog stvaranja. Zato u umjetnosti ima nečeg božanskog.
DANI: Jednom je akademik Muhamed Filipović izjavio da je nekad bilo tako da Bošnjak, ako hoće da uspije, mora biti pet puta bolji od drugih. Koliko u karijeri jedne pop-zvijezde može biti olakšavajuća, a koliko otežavajuća okolnost to što je rođenjem i odgojem bosanski musliman?
MERLIN: U mom slučaju je pomoglo. Ja sam uvijek bio ono što sam sad. Nisam nikad previše mahao tom zastavom, ali nisam krio svoje porijeklo i vjeroispovijest, duhovni svijet i kulturni i civilizacijski krug, koji je, između ostalog, omeđen i islamom. To znači i da pripadam bosanskohercegovačkom kulturno-civilizacijskom krugu koji uključuje i naše komšije, a to su Srbi i Hrvati i ovo malo Jevreja koji su tu. Ovo nije nikakva fraza: ja pripadam muslimanima koji niti jednog momenta nisu pokušali da eliminišu druge zbog druge vjere ili svjetonazora. Ponekad, dok nisam bio siguran u sebe, činilo mi se da bi to mogla biti otežavajuća činjenica, ali moja vjera u Boga je bila toliko jaka da sad mislim da je to što sam musliman radilo za mene. Dovoljno sam jak da mi takva činjenica ne može škoditi, mada se teško lavu sakriti iza grma. Ovo je mala zemlja, mi smo jedan mali narod, i ja nisam imao podršku. Svoj uspjeh mogu zahvaliti Bogu, sebi i svom talentu. Time, naravno, ne mislim da drugi iz BiH imaju nešto od države. Mi još nemamo zemlju koja bi ti bila vjetar u jedra, mi od tog vjetra možemo imati samo požar.
DANI: Neki se ne bi složili s Vašim tvrdnjama. Doživljavani ste kao muzičar koji je veoma blizak SDA-u, stranci koja je u posljednjih desetak godina obnašala vlast.
MERLIN: To da te pribroje uz nekoga, može biti strašan hendikep, ali činjenica je da je SDA otišla s vlasti, a ja sam jači nego ikad. Činjenica je da su moji koncerti u Domu sportova u Zagrebu rasprodati, imao sam pet rasprodatih koncerata u Skoplju, u Ljubljani… To govori u prilog tome da ja svoj uspjeh nikad nisam dugovao nekome. Ja sam 1986. imao svoju prvu Zetru i 17.000 ljudi u njoj, punio stadione prije nego što je SDA bila u glavama tih deset ljudi koji su je oformili. To govori o duhu ovog pitanja, koje je zlonamjerno. I još nešto: moja bliskost sa SDA, da na to stavimo tačku, sastojala se u činjenici da sam, kao i većina Bošnjaka, prepoznao tada jedinu ozbiljnu snagu koja se mogla oduprijeti nadolazećoj agresiji - moja je bliskost išla samo do te mjere. Ljudi koji su participirali u vrhu te stranke, bili su moji prijatelji s kojima sam išao u mekteb. Ja sam rođen u Sarajevu i živio sam u mahali koju neki zovu Kuduz mahala, i valja znati da je taj dio grada imao dane žalosti kad su 1981. odveli Mlade Muslimane u zatvor. Ja sam živio u tom svijetu i moja je mama plakala danima kad su ti ljudi postali nevine žrtve. Ja nikad nisam bio član te stranke, a jesam svirao na koncertima podrške toj stranci. To sam radio do trenutka u kojem ta stranka nije mogla učiniti ništa spektakularno ili ništa bolje od drugih stranaka. Alija Izetbegović me je primio dva puta u službeni posjet: jednom jer sam bio idejni tvorac himne i drugi put kad sam osvojio vrlo visoko mjesto na Evroviziji. Bio sam blizak mlađim ljudima iz te stranke. Onaj kome sam blizak je Hasan Čengić. Nas se dvojica nismo vidjeli pet mjeseci, al' ga i sad simpatišem. Taj njegov tersluk je meni simpatičan.
DANI: Tersluk je jedno, a privatni aerodrom nešto sasvim drugo!
MERLIN: Znam šta se piše o njemu, ali isto tako znam da je čovjek pošten, živi kao podstanar, i ne bih želio dalje govoriti o tome.
DANI: Maločas je ulicom prošao Sinan Sakić, čiji solistički koncert je bio dugo i pompezno najavljivan u Sarajevu.
MERLIN: Mislim da neće biti neke specijalne euforije iz dva razloga. Prvo, Sinan Sakić već godinama nema veliki hit. Mi o ovom poslu možemo pričati šta hoćemo, ali to je tako. Moja nada je da je drugi razlog povezan sa prošlonedjeljnim događajima u Trebinju i Banjoj Luci. Dobro bi bilo da ljudi pokušaju biti dostojanstveni i da, barem zbog te Banje Luke, shvate da nije baš umjesno otići na jedan takav koncert, što se mene tiče, koncert parade kiča. Ali, ne bih politizirao, ja na taj koncert ne bih otišao iz čisto estetskih razloga.
DANI: A da li biste, i pod kakvim uvjetima, otišli u Beograd? Ko zna koliko bi se desetina tisuća ljudi tamo skupilo na Merlinovom koncertu?
MERLIN: Moram biti iskren i reći da to nije tako jednostavno pitanje. Dopalo se nekom ili ne, postoje razlozi zbog kojih bih ja možda trebao otići u Beograd, jer ja nisam od onih koji sve stavljaju u isti tor. Ja pišem pjesme, i postoje uvjeti pod kojima bih otišao u Beograd. Srbi bi brzim koracima trebali početi postajati Nijemci: trebao bi se pojaviti srpski Willy Brandt, trebali bi uzeti lijekove za svoje bolesti, jer evidentno su bolesni. Većina je bolesna i to je jedan od razloga zbog kojih bih trebao u Beograd. Jer, bolesnici se obilaze. Drugi razlog je da kao žrtva imam pravo na prvi korak. Kad su počela granatiranja Sarajeva i kad me je Nele Karajlić zvao na veliki miting mira u Beogradu, ja sam rekao da ću doći tamo kad budu padale granate.
DANI: I niste ispunili obećanje.
MERLIN: Nisam, ali sam rekao da ću doći kad padne Milošević. Govorio sam Beogradu što sam mislio, i ja ću tamo doći kad se bude dogodila jedna katarza, kad neko koga oni izaberu bude učinio isto ono što je učinio Brandt. Tad neće biti prepreka da dođem u Beograd. Moja je rana isuviše duboka da bih sad išao tamo, a jučerašnji događaji iz Banje Luke pokazuju koliko sam u pravu.
DANI: Svetlana Ražnatović, popularnija kao Ceca, i danas se voli pohvaliti kontaktima s Vama?
MERLIN: Samo smo se jednom čuli, i to preko mog menadžera i mog izdavača. On me je prvo pitao da li bi me Ceca mogla nazvati, a ja sam pitao koje će prirode biti taj njen poziv. Jer, ona je dužna da izravna račune za tri pjesme koje mi nikad nije platila. Pjesme Znam za jedan grad, zove se Beograd, Zaboravi i Žarila sam žar, Ceci sam dao negdje oko Nove 1991. u hotelu u Zürichu, kad je njen partner bio Haro Samardžić, čovjek u kojeg je bila ludo zaljubljena, a meni je bio simpatičan. Kad su ponudili novce, ja sam rekao: ne, ove su pjesme veliki hitovi i ja želim tantijeme. Oni su sakrili autora i na neki način su me oštetili, a ona me je pozvala jer je željela da joj radim novu ploču. Rekao smo joj da prvo izmiri dugove, a kako nisam od onih koji spuštaju slušalice, jednostavno sam obavio razgovor od tri-četiri minute, koji je njoj kasnije poslužio za priču kako se ona redovno čuje sa mnom i kako mi uredno sarađujemo. To je notorna neistina. I kad bi mi prišla na koncertu, ne znam kako bih reagirao, ali sam dovoljno organiziran čovjek da na koncertima imam ljude koji paze ko mi može prići. Ceca ne može.
DANI: Možemo li razjasniti još nešto: 1994. godine izjavili ste da Vam je na prijemu Alija Izetbegović rekao "da ste ga previše pohvalili u pjesmi"; četiri godine kasnije hladno ste izjavili da tu pjesmu niste posvetili njemu, nego svom komšiji Aliji Miladinu. Licemjerje?
MERLIN: Niste u pravu. Prva izjava, koju možemo provjeriti, bila je u Slobodnoj Bosni 1993. godine, a naslov intervjua je otprilike glasio: Ja sam Vladimir Nazor bošnjačke borbe za slobodu. Tu jasno piše da sam tu pjesmu posvetio Aliji Miladinu. Kasnije sam rekao da se Izetbegović može naći u tome.
Sad na Porinu su mi nakon nagrade prvi prišli Zdenko Runjić i Oliver Dragojević. Dok su mi čestitali, nisam se sjetio da ih upitam na kojeg su galeba mislili u onoj prelijepoj pjesmi Moj galebe. Kao što znate, Balašević i Čolić i mnogi drugi su pjevali Titi, pa što njih nikad ne upitate nešto o tome?
DANI: Tekst za tu pjesmu je napisao Jakša Fiamengo i s tom pjesmom nije bilo toliko manipulacija. U slučaju Vaše, neosporno lijepe pjesme bilo je zaista mnogo manipulacija. U jednom ratnom spotu, tri minute stoji Izetbegović u krupnom planu dok iza njega protiču slike Bosne u ratu.
MERLIN: Iskreno, kod mnoštva ljudi u tom SDA-u sam apsolutno persona non grata. Ja sam čovjek koji ide sredinom: recite mi na koji način sam mogao tu mašinu spriječiti da ne manipulira mojim imenom. Kad je otišao Goran Bregović iz ovog grada, ja sam ostao tu kao najveća zvijezda u ovom poslu i kao čovjek koji je imao i prije neki rezultat. Naravno da će vlast, ne samo ona nego i ova, i neka buduća, dok budem jak, željeti mene za sebe. Tri godine molim da se "Magazi" dozvoli adaptacija potkrovlja, kako bi Dino Merlin imao mali studio od 12 kvadrata. Od nadležnih sam dobio dozvole, sve je legalno, a i stara i nova vlast kao da se šprdaju s tim. Nikakvu moć koju vi meni pripisujete ja nemam. Tu sam kao i svaki drugi građanin, i svaka vlast me ne voli jer oni znaju da ja stojim već šesnaest godina, a oni ne mogu da izdrže ni četiri godine. To su ljudi koji žele javnost, slavu; rijetko se politikom u nas bavi neko ko je tu zbog općeg dobra. Vi ste poslije jednog od najvećih koncerata u historiji Sarajeva napisali da je to "onako". Onako? Okupi se 50.000 ljudi, a prije toga svake godine, po dva puta, SDA ili neka druga partija je organizirala takve skupove na kojima su pjevali svi iz tog posla, pa se sve skupa okupi 1.000-2.000 ljudi. Za ono što mi je Bog dao - talenat i moje pjesme - vi ste napisali da je to onako. To je podmetanje. I nisam ja kriv što sam genije.
DANI: Koliko genija može dobiti stadion na kojem se ne plaćaju ulaznice, ili zatvorenu glavnu ulicu, besplatno?
MERLIN: Sting je četiri mjeseca poslije mene, u Central Parku u New Yorku, imao koncert koji je bio pokriven sponzorima: štampali su karte i podijelili ih ljudima besplatno. I koliko je bilo ljudi? Dvadeset pet hiljada, a koncert je bio apsolutno besplatan. To je ono što sam ja imao na Koševu. Bit ću neskroman: moj koncert je najveći muzički događaj u istoriji ove zemlje.
DANI: Uključujući i koncert U2?!
MERLIN: Uključujući i U2. Da parafraziram Njegoša, kojeg nešto baš previše ne ljubim, ali: Iz velikog grma lavu teško izaći nije. Lako je U2, ja volim Bonna, ali on je iz velikog grma. Zamislite koliko je bilo energije, volje, želje da između 70 i 80 hiljada ljudi, u danu kad je pet puta pala kiša, dođe na moj koncert i tu provede četiri sata. Voljeli me ili ne voljeli, to je fakat.
DANI: Prije nekoliko godina ste obećali da ćete se izjasniti o jednom pitanju važnom za duhovnu strukturu miljea kome pripadate. Ispunite obećanje i očitujte se o zločinima na Kazanima, počinjenim uglavnom nad sarajevskim Srbima.
"Naravno da nije sreća para puna vreća, ja sam jedan on onih koji to dobro znaju i skoro da nema nijedne kuće u mahali u koju nisam unio ćumur. Bio sam dijete koje je teško proživljavalo život"
MERLIN: Ja sam u Sarajevu bio polovinu rata, i ne znam dosta stvari koje su se tu događale, ali znam, nažalost, noć kad sam se stidio što sam Bošnjak. Prvi i jedini put. U mojoj mahali su bili ubijeni ljudi Srbi, pravoslavci, nevini. Reagovao sam s gnušanjem. I moja majka isto, čak smo bili toliko temperamentni da nas je to moglo života koštati. Svaki zločin koji su počinili Bošnjaci - naglašavam da su ih oni u odnosu na druge činili u puno manjoj mjeri - s gnušanjem odbacujem. Apsolutno sam siguran da to nema veze sa islamom.
DANI: Jednom ste rekli da je stih iz svoje bašte beri cvijet autobiografski, jer roditelji Vaše supruge nisu bili za to da se djevojka iz bolje kuće uda za kokuza.
MERLIN: Da.
DANI: Je li autobiografski stih i Nije sreća para puna vreća?
MERLIN: Da, novac nužno ne proizvodi sreću. Ja sam sretniji kad pokušavam onako da zakitim ljude, one kojima je to potrebno, i trudim se da pronađem, ne baš ono što mi je vidljivo i što je tu stalno pored mene, nego i one koji su skriveni i one koji ne pružaju ruku, ali glupo bi bilo da ja sad pokazujem na koji sam način solidaran. Naravno da nije sreća para puna vreća, ja sam jedan on onih koji to dobro znaju, i skoro da nema nijedne kuće u mahali u koju nisam unio ćumur. Bio sam dijete koje je teško proživljavalo život. Pjesma Paša moj solidni je priča o tome.
DANI: U "Magazi" stoji jedna stara gitara, je l' to prva gitara Dine Merlina?
MERLIN: Više je to Amela (Dinina supruga, op. aut.) čuvala, i jednom ću, najvjerovatnije, objediniti to sve. Ta Vegas gitara je bila dokaz majčinske ljubavi: šta može majka kad se čak energično, svim svojim bićem, opire ulasku njenog jedinca u svijet koji je ona unaprijed nazvala ciganskim, da bi mi na kraju krišom dodala neke novce na ono šta sam već skupio od Bajrama, a ja sam kupio na Marindvoru, u Muzičkoj nakladi, gitaru koju sam u tramvaju pronio do kuće. Na njoj je sve krenulo. Moram vam reći još jednu stvar: kad sam kupio svoju prvu električnu gitaru, moj rahmetli daidža Husein, koji je bio izrazito protiv ikakvog rock'n'rolla, prodao je tu gitaru i za te novce me je odveo u Elektrotehnu da kupimo klozetsku šolju. Valjda da povuče paralelu između rock'n'rolla i fizioloških potreba.
Arhiva Dani
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
