STRATOKASTEL je napisao:
Propast opštih vrijednosti je i počela nestankom SFRJ i uz rat koji je počeo...
Sistem moralnih vrijednosti proizlazi djelomično (ali samo djelomično) iz komunističke ideje o stvaranju novog društva i novog čovjeka.
univerzalne socijalisticke vrijednosti su prisutne u kompletnoj ljevici, bilo da se radi o socijal- demokratiji ili ortodoksnom komunizmu. prisutne su i u kapitalisitickom i komunistickom svijetu i njihov razvoj u moralnom smislu posledica je kapitalizma a najmanje yu komunizma
Citiraj:
Ono što je SFRJ (odnosno DFJ i FNRJ) naslijedila od Kraljevine Jugoslavije bilo je privredna nerazvijenost koja se temeljila na primitivnoj poljoprivredi, uništena infrastruktura (posljedica rata), velika nepismenost, neriješeno agrarno pitanje, manje-više otvorena mržnja i nepovjerenje naroda prema narodu (svako protiv svakog, s razlogom). Ono što je urađeno, bilo je jedino moguće, bez obzira kome se to sviđalo ili nesviđalo ili bilo pravedno ili nepravedno.
tzv. teror kralja zamjenjen je realnim terorm komunisticke partije. samo geopoliticka situacija i spoljni interesi omogucili su komunistima da divljaju i ostanu na vlasti. nazalost. sustina je u necemu drugom, kako kardelj rece, jugoslavija je samo privremeno rjesenje i tranzicja za slovenski i hrvatski narod. opste je poznato da su se medju slovenskim partijama prije rata a i u samoj kp slovenije vodile polemike oko centralno evropske unije i pristupanju nekoj zajednici centralno evropskih zemalja (slovenije kao samostalnog i nezavisnog "cimbenika"). o tome je sanjala (tisucljetni san) i hrvatska. na kraju, dva saborca koja su se izmedju dva rata borili protiv jugoslavije, spletom okolnosti postase njeni kreatori. nema slucajnosti, pravi momenat za samostalnost se trebao sacekati, prikazati vladavinu komunista kao volju naroda, potvrditi granice, napraviti vremenski odmak od ndh itd. kardelj je diplomirao na tezi "srpska hegemonija". prvi i drugi petogodisnji plan pretvorili su ostatak jugoslavije u sirovinsku bazu za "industrijsku" hrvatsku i sloveniju. veliki dio "hegemonisticke i kapitalisticke" industrije preseljen je iz srbije u cro i slo a samo mali dio u bosnu. teza o slaboj srbiji - jakoj jugoslaviji je tu samo dijelimicno realizovana.
Citiraj:
Prvo su postrijeljani pripadnici poraženih vojnih formacija (niko ne želi naoružanu opoziciju). Zatim je konfiskovana imovina (a ponegdje su i platili glavom) ratnih profitera (njih ne mogu da žalim, smatram nemoralnim bogaćenje na tuđoj nesreći). Nakon toga su došli na red krupni veleposjednici, provedena je agrarna reforma i zemlja podijeljena sirotinji koja je na plećima iznijela teret rata i podnijela najveće žrtve.
to kad komunisticka istorija kaze. medjutim , istina i cinjenice su nesto sasvim drugo. u srbiji su ubijeni svi koji su smatrani kolaboracionistima, civili, glumci, profesori, pisci itd
Potvrdu o postojanju revolucionarnog nasilja, po oslobođenju Srbije i Beograda, nalazimo čak i kod vodećih aktera revolucije. V. Dedijer navodi pismo Tita P. Dapčeviću od 16.X 1944.: ”Pošalji mi hitno preko B. Crkve za Vršac jednu od najboljih jakih brigada, eventualno Krajišku. Potrebno mi je da očistim Vršac od švapskih stanovnika”. U tom smislu interesantna je i polemika između M. Đilasa i V. Dedijera oko uloge u pomenutim događanjima. Đilas potvrđuje da je bilo van sudskih progona: “Još prije našeg ulaska u Beograd mi smo ustanovili kriterijume po kojima će sljedbenici Nedića i Ljotića biti ubijani na licu mjesta. Ovo je već bilo objavljeno iako se većina sledbenika LJotića i Nedića povlačila sa Nemcima.
Zasigurno među ubijenima bilo je i onih koje bi i najgori i najnepravedniji sud poštedio”. Međutim, odriče da su on i Ranković bili “tvrda ruka” kako to tvrdi Dedijer, već da je sve konce vukao Tito pitajući se i o najsitnijim pitanjima: “..a Ranković je bio samo produžena ruka Titova, po potrebi,nekad stroga nekad blaga.
Mika Stanković, vlasnik istoimene fabrike vunenih tkanina,koja u vreme okupacije nije radila, osuđen je od Suda častia njegov brat Blaško streljan odmah po oslobođenju dok im je sva imovina konfiskovana kao kolaborantima. Na listi kolaboranata našli su se i drugi fabrikanti iz tog kraja – Teokarovići, Vranjkovići, Petrovići, Jovanovići, Popovići...Industrijalac Blagoje Tasić, vlasnik fabrike štofa osnovane1927. koja u vreme rata nije radila, odmah je uhapšen pooslobođenju zbog navodne saradnje sa okupatorom(...)Porodica ga nikad nije videla, grob mu se ne zna, niti im je poznato da postoji sudska presuda
Citiraj:
Svakome je bila zagarantovana mogućnost da radi i sam se izdržava, da relativno lako riješi stambeno pitanje, da se besplatno liječi, da se besplatno obrazuje...
nakon americkog pritiska na tita pocetkom sezdesetih pasosi se izdaju mnogo brze i dozvoljava se putovanje gradjanima bez udbine procedure. u periodu 62-70.g. jugoslaviju zbog "dobrote i naprednosti" ekonomskog sistema napusta oko 700.000 ljudi, a taj trend se nastavio i u sledece dve dekade, do njenog raspada. ocigledno je da je nekom bilo dobro, ali nekom i ne
Citiraj:
Ako je cijena bila da Srbin ne smije govoriti loše protiv Hrvata, i obrnuto (ovo je figurativno) i da nije postojala mogućnost da se utiče na to ko će vladati zemljom (za raliku od današnjeg doba

), onda mislim da je bilo vrijedno te male "žrtve".
Jer niko nikom nije branio da bude ono što je, niti je iko ikoga tjerao da se odrekne religije, niti mu branio da slavi uskrs/božić/bajram; to je bila stvar ličnog izbora. Ali istovremeno, osim slobode religije, postojala je i mogućnost da budeš "slobodan od religije", država i sve njene funkcije bile su strogo odvojene od religije.
netacno. zlocini su izjednaceni, po starom komunistickom obicaju crtana je drustvena stvarnost (kako rece pokojni djindjic :„Komunizam je bio jedino društveno uređenje u istoriji čovečanstva koje je uvedeno dekretom. Naravno da je istorija prepuna oktroisanih državnih uređenja i nametnutih oblika vlasti. Međutim, komunizam je bio znatno više od toga. On je predstavljao nameru da se na osnovu principa, formulisanih i obrazloženih u "naučnom komunizmu", tj. komunističkoj filozofiji istorije, stvarnost uspostavi, oblikuje i da se njome upravlja”). a da li je bilo moguce izjednaciti ustase i cetnike? nekom ko ne zeli da zna istorijske cinjenice i ko bjezi od sebe jeste. komunisti su i glavni krivci za mistifikaciju jasenovca i donje gradine. knjige prezivjelih logorasa su zabranjivane jer su stravicne slike jasenovca i dzelata mogle da uticu na "bratsvo- jedinstvo" (citati mirkovica (zbirka dokumenata o jasenovcu) pa potraziti npr. o milisi)
iako nisam vjernik, i ova druga teza je netacna. komunisti su veoma dobro znali kakav uticaj ima religija i primjenili su metode iz sssr-a.
udba se svojim poznatim metodama duboko infiltrirala u SPC i fakticki od 1950 do 1984-5, direktno kreirala crkvenu politiku. zalosno ali istinito.