BMary je napisao:
Kako može biti važan životni potez fizički rad, ne razumijem. Ja nemam šta da radim fizički i ne želim. Računar mi je sredstvo za rad i ne mogu bez njega ni kući, a ne smatram to ovisnošću već potrebom.
Nekako je izračunato da se ljudi izuzetno ulijene pri izlaganju ekranu i njegovom zračenju, ništa novoga.
Stariji ljudi pogotovo u gradskim sredinama postaju teško senilni jer sjede uglavnom pred TV-om.
Većina ljudi koji su krajem 1980-tih sjedili ispred poker-automata u Las Vegasu danas su mahom na psihijatriji.
Danas, svakom no-lajferu kojem roditelji uzmu računar nemilosrdno se ruši svijet, stoga se treba zapitati čemu vodi ova zavisnost, ljudi su sve manje i u kafićima a kad se nađu negdje zajedno međusobno se ne mogu slagati onako kako se slažu preko fejsa.
Širom svijeta (Kina najzastupljenija) postoje slučajevi kada su ovisnici o Warcraftu doživljavali srčani udar i trenutnu smrt od ugrušavanja krvi zbog višečasovnog sjedenja (6 do čak 12) pred monitorom! Da ne govorim kako se djeca vežu za prvi PC koji im naivni i glupi roditelji kupe... Ali ta ovisnost o blejanju u monitor rezultat je katastrofalnog stanja u našem društvu tokom 1990-tih i 2000-tih, ohladili su se ljubav i humanost mnogih pa se pronašlo način za otuđivanje.
Otvorite oči!
shakal je napisao:
Moje misljenje je da ljudi vodu, Sunce i sl. uzimaju zdravo za gotovo, kao nesto sto ne mogu izgubiti i bez cega ne mogu ostati i da se upravo zato vise plase gubitka ovih "potrosnih" stvari.
Do 2000. brinuli smo o tome, danas živimo preko granica svojih mogućnosti, a i prirodu štetimo više nego prije.
_zoka je napisao:
A vidim ti,srećom,ne blejiš na internetu...
