banjalukaforum.com

Citajuci neke stare teme na ovom forumu primjetila sam da se cesto u pricu o psihologiji i klasicnim psiholoskim fenomenima uplice PARAPSIHOLOGIJa I PSIHOLOGIJa DALEKOG ISTOKA ...
Iz mog iskustva, to su dva skoro potpuno odvojiva fenomena, jer Psihologija o kakvoj pricate moze lijepo zivjeti i bez uplitanja Parapsiholoskih fenomena, ili Psihologije dalekog istoka(Ovim mislim na Zen I ostale filozofije Budizma, na koje se cesto poziva , cini mi se, Vader?!)...
E sad me stvarno interesuje koliko vi znate o ovom fenomenu i koliko su uopste povezani medjusobno Klasicna psihologija i Parapsihologija?????

I koliko su Istocnjacki principi uopste primjenjivi na nasim prostorima ( koji nekim cudom spada u Zapad)?????????/

_________________
...ovo je sazvezdje za nju provincija...

Vader se nije (mnogo) pozivao na Budizam ni Zen jer o dotičnim pravcima malo zna. A mislim da nisam ni koristio izraz "psihologija dalekog istoka" niti neki sličan. No nema veze. Vjerovatno jesam pominjao parapsihologiju ili neke stvari koje u nju spadaju.


Parapsihologiju bismo možda mogli definisati kao:

"moć psihe ili aspekt psihologije o kome trenutno malo znamo".


Čim o nekom parapsihološkom fenomenu budemo znali više on neće biti toliko mističan i neće imati onaj predložak -para.

Isto važi i za Magiju (koja je tijesno vezana za parapsihologiju). Recimo čuo sam da kad su neki evropljani došli u afriku među primitivna plemena i sa sobom donijeli fotoaparat i nešto slikali urođenici su im rekli: "vi imate jaku magiju".

Iz ovog primjera se vrlo lijepo mogu vidjeti neke stvari.

Jedna od njih je - magija je nauka koja još uvijek nije dovoljno poznata i istražena.
Ili, ono što je nekome magija (parapsihologija) nekom drugom je sasvim normalno i objašnjivo.

Nekad bi ljudima ideja o tome da pritisneš neki taster na zidu i da se trenutno upali užarena kugla na plafonu koja osvjetljava cijelu prostoriju djelovala kao čisto magijska. A to danas nikoga ne uzbuđuje i niko to ne naziva magijom jer je cijela stvar objašnjena i dosta prosta.

Dakle ono što je danas magija ili parapsihologija sutra može biti objašnjeno, opštepoznato i opštekorišteno.

Danas je većini ljudi smiješna ideja levitacije (lebdenja i letenja) i teleportacije (nestajanje na jednom mjestu i trenutno pojavljivanje na drugom) i u to ne vjeruju ali nekima su te mogućnosti više-manje jasne, shvatljive, postizljive i - korištene.



Ukoliko se ne varam psihologija važi za mladu nauku (iako je na neki način postojala oduvijek) i mnogi psiholozi se slažu da je malo istražena i da o njoj treba još puno učiti. Dakle uvođenje novih pojmova i razmatranje stvari iz novih uglova (npr. parapsiholoških) može biti samo pozitivno. Jer cilj nam je proširivanje znanja, shvatanja i spoznaja o nama i svijetu koji nas okružuje. A ne obrnuto.

Ljudi, i to školovani ljudi, naučnici, su se počeli baviti parapsihologijom jer su se u određenim situacijama ispoljavale pojave koje se nisu mogle objasniti do tada poznatim zakonima. Parapsihologija nije kvazinauka već sve priznatija nauka.

Ali za razliku od drugih nauka parapsihološka istraživanja i rezultati tih istraživanja se u maloj mjeri iznose u javnost, ili izađu u javnost godinama kasnije. To je zbog specifičnosti same te nauke i zbog toga što se saznanja iz nje mogu (zlo)upotrebiti na razne načine. Mada sakrivanja rezultata ima i u drugim naukama, hemiji, fizici, vojnoj tehnici itd.

Nije nepoznato da su se Rusi i Amerikanci poslije drugog svjetskog rata mnogo bavili parapsihološkim istraživanjima.




Hm.
Dobro pitanje bi bilo: koliko su povezane savremena klasična psihologija i ono što psihologija po definiciji jeste?

Jer psihologija je po definiciji nauka o duši.

A koliko savremena psihologija uzima za ozbiljno ovu definiciju?
Šta savremena psihologija zna o duši?
Vjeruje li uopšte savremena psihologija u postojanje duše?
Kako savremena psihologija odgovara na pitanje otkud nam duša?
Šta savremena psihologija misli da treba da radimo sa dušom?
Ili savremena psihologija koristi izraz psiha (duša) samo kao otrcanu frazu pod kojom misli na procese u mozgu, umu, svijesti?


Mislim da se parapsihologija direktnije bavi ovim pitanjima i da je zbog toga bliskija pravoj psihologiji od klasične savremene psihologije.




Na koje principe misliš?
Ako su principi (nekome) djelotvorni i korisni onda su i primjenljivi.




Nismo mi zapad, ni istok. Mi smo u sredini. Što i jeste najbolje. Centar Zemlje. Sredina. Sredozemlje. Ili Middle Earth, što bi rekao Tolkin, gdje je (slučajno? ) i smjestio žarište najbitnijih dešavanja.

Ovo pohvaljujem. Generalno na cijelom forumu među starijim temema ima interesantnijih tema nego među novim temema. A nažalost kad dođu novi učesnici uglavnom pogledaju samo nove teme.

Ne znam zašto ali pisanje i otvaranje novih zanimljivih tema je opalo.
Ili stariji učesnici nemaju inspiracije za nove teme ili već znaju kako će forumski veterani odgovoriti pa ne žele otvarati teme. A i nema mnogo novih učesnika koji bi otvorili neke zanimljive teme.

A kad smo već kod starijih tema ova zanimljiva tema je vezana za parapsihologiju, pogledaj je ako imaš vremena, a i neki komentar ne bi bio na odmet

http://forum.blic.net/viewtopic.php?t=2054

Na drugoj stranici teme sam postavio neke tekstove iz literature a koje baš spadaju u parapsihologiju

zanimljiva pitanja vader...
psihologija i dusa, dnas stoje na dvema razlicitim stranama.

psihologiju danas ucimo kao nauku a nauka nepriznaje postojanje duse iako se pojam "dusa" neprestano provalci kroz rijecnik psihologije.
mislim da je to greska i psihologije i nauke u cjelini (sto nepriznaje dusu).

do promjena po tom pitanju, vjerujem da moze doci tek kad se same nauke oslobode stega koje ih stiscu i sprecavaju u sirenju pogleda.
te su stege u samim naucnim principima.
danasnji naucni principi su znasnovani na materijalizmu.
to znaci da se nauka koristi tzv. materijalnim dokazima za gradjenje naucnih teza.
primjera radi...sve sto nauka ispituje ona nastoji izmjeriti.
no, dusa je nemjerljiva i u samom startu bjezi naucnom oku.
kao rezultat takvog naucnog ispitivanja u psihologiji danas i jaca pravac neurologije i neuropsihijatrije koji sva dusevan zbivanja u covjeku nastoje objasniti neurolosko-hemijskim procesima u ljudskom mozgu.

mislim da sadasnji naucni principi nevode u napredak ljudske spoznaje i da je neophodna korjenita promjena u nauci...zapravo revolucija.
revolucija koja bi nam omogucila da objasnjavamo takve fenomene kao sto je beskonacnost.
do sad, cini mi se jedino matematika barata sa ovim pojmom iako su se odavno i fizika i astronomija pa eto i psihologija susrele sa njim.

zato, iskreno se nadam, jednom revolucionarnom proboju u nauci.

pa da, negdje u tvojoj prici prepoznajem ono sto sam htjela reci, i ja naravno mislim da parapsihologija treba pomoci psihologiji tamo gdje ova zastane...
ali ne mislim da psihologija kakvu mi ucimo zasluzuje toliko negodovanje ili ti jos uvijek ne znas sta sve je psihologija,oprosti mi na drskosti
ali ako krenes od hipnoze koju je jos prije ovog vijeka koristio Brojler, onda moras priznati da psihologija nije bas sasvim nijema na para...prefikse...
to nije jedini slucaj ...naravno...psiholozi vec dugo govore o vizuelizaciji misli i autosugestiji, postoje cijeli Psihoterapijski pravci( cije zvanje dobijas u okviru Savremene klasicne psihologije) koji se bave ovim temama, ali na ljudima prilagodljiviji nacin... i sa malo racionalnim objasnjenjima...
A dusa, kao takva o kojoj ti pricas, je filozofski ne/objasnjena, ali, opet ponavljam , nije savremena psihologija ostala " bez duse", Jedan od vaznijih autora koji se obradjuje na studiju psihologije je Jung, a jung je jos jako davno u psihologiju uveo Ajon , magiju i arhetipove...danas na tom pociva skoro cijela psihologija!!!
magijski primjeri koje ti navodis su smjesno skretanje paznje na tvoje rijeci koje inace nemaju EHO
a na topicu"da li su snovi i java povezani" navodis primjer vizije, koji psihologija sasvim lijepo tumaci na daleko jednostavniji primjer...ono o covjeku koji je kopao blego
nije tacno da se vizije razlikuju os snova. ili kako ti kazes "obicnih psih. snova", po tome sto koriste simboliku...Freud je o simbolici snova pisao jos 1912.godine, svaki san, za tvoju informaciju, ima MANIFESTNI tj. vidljivi dio i LATENTNI tj. skriveni smisao...Latentni smisao sna predstavlja izvor teznji, potreba i zelja, predstavlja uzrok zbog kog san i nastaje...A latentni se u manifestni pretvara tzv. radom sna koji se koristi...neces vjerovati...SIMBOLIKOM!!!!
Prema tome nemas pravo da razdvajas tako laicki tzv, obicne snove i vizije...jer snovi se ne dijele na ovr i one...oni samo imaju razlicite funkcije...a sa razlicitis gledista savremena psihologija ih bobro objasnjava , ne gubeci iz vida DUSU
Nemoj me pogresno shvatiti, na atakujem i drago mi je da se rapravlja o temi para...
ali kad vec pricas o necemu onda to ARGUMENTUJ!!
Za pocetak stalno pricas kako si dozivio ovo ili ono na najapstraktnijem nivou...STA je to ovo ili ono...nesto....???
Ne sumnjam da mnogo znas o parapsihologiji , ali cini mi se da malo znas o PSIHOLOGIJI!!
jA vjerujem u para fenomene i vec dugo ozbiljno ozbiljno razmisljam da bas to radi za postdiplomski, ali iduci u tom pravcu shvatila sam da nikakvo para ne funkcionise bez cvrste podloge ispred sebe, pa tako ni PARAPSIHOLOGIJA ne moze bez PSIHOLOGIJE( ali dobro shvacene i izucene psihologije)!!!!!!

_________________
...ovo je sazvezdje za nju provincija...

Odmah da kažem neke stvari.

Ne studiram na nekom fakultetu ovo što se danas smatra psihologijom.
Volim psihologiju, pravu psihologiju.
Ne nipodaštavam sadašnju zvaničnu psihologiju u smislu da smatram da je skroz pogrešna i beznačajna, smatram da je psihologija divna ali obima i komleksna nauka (čak i kad vidim knjige iz kojih sestra uči) i da je dosadašnja zvanična psihologija samo malo zagrebala po površini te nauke i da zbog toga zvanična psihologija (više od svih drugih nauka) mora proširiti vidike, biti spremna prihvatati (ne bez osnova, svakako) ono što je u nekom periodu možda smatrano neprihvatljivim. Psihologija ne smije uzimati zdravo za gotovo ono do čega je do danas došla. Psihologija nije kao matematika, fizika, hemija gdje se sve može lako izvagati, izmjeriti, jasno opisati i dokazati pa i zbog toga psihologija treba biti otvorena i spremna na sasvim nove poglede kao i na prihvatanje da neki postulati koje je do sada usvojila možda nisu tačni.

Kad smo kod ovoga da "psihologija nije kao matematika, fizika, hemija gdje se sve može lako izvagati, izmjeriti, jasno opisati i dokazati" isto važi i za duhovnost pa je to razlog što nekad ne mogu (iako bih želio) jasnije prenijeti svoja iskustva.

Smatram (ne samo ja) da je prava psihologija neodvojiva od duhovnosti i da je tjesno sa njom povezana. Ovo ne bi trebalo čuditi jer to proizlazi i iz samog značenja riječi "psihologija". Ono do čega sam došao kroz moj dosadašnji životno-duhovno-psihološki rad je da duhovna osoba može biti jako dobar psiholog a da i nije studirala psihologiju, kao i da neduhovna osoba koja ima završen studij psihologije uopšte ne mora (i uglavnom nije) dobar psiholog.

Psihologija se ne uči samo iz knjiga već i iz života, iz posmatranja sebe, ljudi, odnosa među ljudima, svijeta, kao i Boga, i to posmatranja (i) takozvanim duhovnim razumom tj. na duhovan način.

Psihologija svedena samo na materijalizam nije prava psihologija. I da, smatram se kompetentnim da ovo kažem. I veoma mi je drago što sam čitajući vidio da ima psihologa koji su potpuno svjesni ovoga, što ima psihologa koji rade na svojoj duhovnoj izgradnji i koji su svjesni da im ona između ostalog pomaže da bolje, dublje, potpunije, ispravnije shvate psihologiju (npr. Jung). No bojim se da su to samo pojedinci koji su sami od sebe duhovno nastrojeni pa su uz studij psihologije pristupili i duhovnom radu a ne da su takvi jer ih na studijama stimulišu da rade na svojoj duhovoj izgradnji kroz čitanje i proučavanje svetih spisa i ostalog.

No psihologija će napredovati. Psihologija će kao i sve druge nauke prije ili kasnije htjele-ne htjele morati usvojiti mnoge nove principe i poglede. To je neizbježno. Nauka će dokazati postojanje Boga (mnogi veliki naučnici su vjerovali u Boga). A to se već sada ispoljava.

To dokazuje i sve veći broj parapsihologa.
To dokazuju i regresoterapeuti koji kroz hipnozu (a čuo sam i bez nje) "vraćaju" ljude u prošle živote i koji su kroz to svoje iskustvo došli do nekih zaključaka koji čine pozitivan pomak u proširivanju vidika u savremenoj psihologiji.

Da li vas na fakultetu uče o rezultatima njihovog rada?
Da li vam daju odgovor na pitanje šta je to što čini da se ljudi nakon smrti (raspadanja tijela) sjećaju tih svojih prošlih egzistencija?
Bilo bi mi drago da vas o tome na ispravan način uče.


Reći ću i to da je meni neshvatljivo da vi na studijama psihologije nemate predmete koji se bave izučavanjem svetih spisa koji najdirektnije govore o psihi (duši), njenom prijeklu, svojstvima, svrsi. Ili savremena psihologija smatra svete spise bezveznim mitovima i bajkama koje treba zamijeniti savremenim i "naprednijim" knjigama i razmišljanjima?
Kako onda objasniti da okultisti, magovi, ezoteričari, mistici, milenijumima govore npr. o mogućnosti izlaska duhovnog tijela iz materijanog tijela (astralna projekcija, moderni i naučni naziv: vantjelesna iskustva) pri čemu su materijano i duhovno tijelo vezani tzv. "srebrenom vrpcu" a što dokazuju moderna istraživanja na polju vantjelesnih iskustava o čemu sad postoje brojne knjige, internet sajtovi i forumi u kojima se iznose i tehnike za postizanje astralne projekcije uz koje svako sebi uz rad, trud, predanost i još neke zadovoljene uslove može sam dokazati da to stvarno postoji, kao što su mnogi i uradili? Kao objasniti da je mudri Solomon još oko 900. godina prije nove ere u Svetom Pismu pominjao "srebrenu vrpcu" u kontekstu da dolazi do njenog pucanja pri nastupu smrti čime su prekida veza tijela (koje onda truli) i duše (koja nastavlja živjeti)?

A nije nepoznato ni da su duhovni ljudu iz različitih civilizacija, iz različitih perioda i sa različitih dijelova svijeta dolazili do istih duhovnih spoznaja. Pa to valjda nešto znači!

I istočnjacima su odavno poznata vantjelesna iskustva i mnoge druge parapsihološke moći. Istočnjaci imaju učenja o duhovnim centrima (čakrama) kao što uči i zapadnjačka Kabala (jevrejski misticizam izveden direktno iz Svetog Pisma) kojom se bavio i K.G. Jung koji je u svrhu svog proučavanja i boljeg razumijevanja psihologije proučavao pored Kabale i Magiju, Tarot, mitologiju, svete spise. Sve je to povezano i prava psihologija se mora na sve to oslanjati i sve to proučavati ako želi imati dublji uvid u nešto najkompleksnije kao što je DUŠA. Nije slučajno da u jednoj magijskoj knjizi koju imam Junga nazivaju "najvećim psihičkim magom 20. vijeka". Zbog toga Junga smatram za autoritativnijeg znalca po pitanju psihologije nego one koji u psihologiju nisu ušli dublje od onoga što im nude osnovne materijalistički nastrojene knjige o psihologiji.

Da li su onda sveti spisi i duhovne spoznaje do kojih su duhovni ljudi vijekovima dolazili nebitni i da li ih ne vrijedi uzimati za ozbiljno razmatranje?
Ne treba zaboraviti da su se ljudi kroz istoriju često ismijavali nečemu što je kasnije dokazano kao istina. A kažu da je istorija "učiteljica mudrosti". Pa učimo li?

Zato kažem da će nauka dokazati postojanje Boga, duše, duhovnog svijeta. Po onome što sam do sada čitao stvari zaista idu u tom smjeru.



Dakle uopšte nisam protiv psihologije (rekoh da je i volim) ali jesam za otvaranje vidika u svim naukama, a posebno u psihologiji, uz stalnu misao da je ono što sada znamo još uvijek daleko od konačnog znanja.


Zasad toliko.
Kasnije ću pisati o snovima i vizijama koje psihologija sasvim jednostavno tumači, o Frojdovom pisanju o simbolici snova, o tome da sam ja razdvojio snove i vizije kao različite, o duši koja je filozofski neobjašnjena, o tome da na Jungovom radu danas počiva skoro cijela psihologija.


I ja tebi želim poručiti što si ti rekla meni:




pozdrav

_________________
Blagosloven neka je onaj koji nema šta reći, a ipak ćuti.

da , sad si malo konkretniji i daleko razumljiviji...
ako se ne varam, puno se pozivas na Junga, a vec sam ti napisala da je on jako potenciran u psihologiji. I to je dobro.
A pitao si da li nas uce o parapsiholoskim fenomenima i reinkarnacijama, ako sam dobro shvatila?! i o vjeri, odnosno, priznavanju tj. ne priznavanju Boga...
pa to je sad malo kompleksnije, znas na psihologiji studiraju neki ljudi koji su zavrsili teologiju i neki koji to iz odredjenih razloga nisu mogli ali zive i uce teologiju samostalno...svi oni bi ti odgovorili , kao i meni, da ne mozes istovremeno pricati o reinkarnacijama i bibliji jer biblija zagovara sasvim drugaciji nacin razmisljanja, znas vec Raj i Pakao...sto hoce reci da dusa ne prelazi u neki oblik vec pociva u vjecnom miru ili nemiru!
Ne uce nas samo profesori, vec i razlicita organizovana predavanja kao sto su predavanja Vladete Jerotica koji savrseno lijepo povezuje Psihologiju i Boga...
razliciti seminari i skupovi na kojima se prica o novim pravcima psihologije...
Ja sam jos nekad davno na prvoj godini slusala o nekim stvarima koje su studentima bile dostupne i sad od profesora sa Holandskih, Americkih i svih drugih uni., a izmedju ostalog sad zadnji put je pokrenuto i pitanje Paraps. i jednog od najboljih instituta za istrazivanje ovih pojava u Virdziniji...
sve te ljude doveli su nasi profesori koji se istinski trude da nam pruze sto sire znanje, nasa je stvar hocemo ili necemo to prihvatiti i slusati.
Naravno da je psihologija mlada nauka, ali nije tako kruta, vise, kao sto mislis... napredujemo svaki dan, mada nikad necemo stici konacno, jer tad ne bi ni postojala psihologija!!!
A o religiji i Bogu ponovo, On nece tek biti priznat u psihologiji i nauci uopste, on je vec priznat, na njega se nisu samo pozivali i u njega vjerovali,vec se i sad na njega pozivaju svi , jer bez religije gubimo
vaznu nit...
A o fenomenima hipnotickog vracanja u prosle zivote sam mnogo citala i ja, i znam da u Beogradu radi DR. koja je to radila, uspjesno, valjda...
a znam i da na nasoj psihijatrijskoj klinici radi doktorica koja se specijalizovala za fenomene parapsihologije, ali ne radi to, radi kao Psihijatar.
O Astralnim projekcijama sada vec znaju skoro svi, nije to nikakva tajna, ni srebrna nit ni tehnike kojima se postize mogucnost projektovanja, svi znaju bar za Budiste koji koracaju po povrsini vode...
A isto tako malo ljudi zna, jer je Rusija slabo medijski pokrivena, da u Njoj(RUsiji) postoje ljecilista na kojima se lijece samo istrazivaci koji su se bavili parapsiholoskim fenomenima, ali o tome drugom prilikom
pozdrav

_________________
...ovo je sazvezdje za nju provincija...

Ne razumijem se puno ni u psihologiju ni u parapsihologiju. Mislim da se psihologija odnosi vise na misli i desavanja u mozgu nego na dusu a parapsihologija je ako cemo prevesti (nadam se da sam u pravu), psihologija starijih vremena i bavi se takodje mislima i njenim mocima tj desavanjima (procesima) u samom mozgu. Mislim da se sve stvari koje se ticu misli a koje nauka ne moze zvanicno da objasni trpaju odmah u parapsihologiju. Moje misljenje je da su i psihologija i parapsihologija jedno te isto s tim da ono sto je dokazano spada u psihologiju i obrnuto u parapsihologiju. Moc misli je dokazivao i Nikola Tesla i dokazuju jos uvijek neki drugi. Poznata vam je Teslina teorije "Svemirkoga bola", necu sad o tome jer stvarno ima dosta da se prica a ko je htio mogao je a mozda i jeste procitati u djelima koja su se bavila Teslom.
Parapsihologija se ne priznaje kao nauka iako se mnoge drzave koriste njenim uslugama sto je poznato, recimo trazenje nestalih osoba, vodjenje parapsiholoskih ratova itd itd. Kad je spomenuta i dusa da kazem i o tome par rijeci. Kazu da se postojanje duse ne moze dokazati, ne znam, mnogi su to pokusali dokazati, neki su nesto i dokazali kao npr :
ne sjecam se sad ko je i gdje u pitanju bio ali se radilo o jednom timu strucnjaka koji se pokusali dokazati da dusa postoji. Izveden je sledeci experiment- u sobi covjeka na samrti su postavljeni raznorazni instrumenti (za mjerenja promjena u magnetnom polju i jos amo neki). Dokazano je da se u trenutku kada je covjek izdahnuo jacina magnetnoga polja u sobi drasticno promjenila i da se nakon par sec ili min, ne sjecam se vise, vratila na pocetno stanje. Bilo je tu jos nekih dokaza i podataka kojih se ne sjecam, cini mi se da je bilo i tacno mjerenje tezine covjeka prije smrti i poslije, dokazano je da se tezina nakon smrti smanjila (ne sad za par kg ) za neku min. vrijednost . sad sam se sjetio takodje da je u sobi bilo ugaseno svjetlo (ili je soba bila potpuno zatamnjena) i da je doslo do cudnih svjetlosnih "efekata" poslije smrti doticnoga. E sad, da li to ima neke veze sa postojanjem duse, ne znam. Moje misljenje je da dusa postoji. Kako objasniti slucajeve u vezi (ako su istiniti) dokazivanja prethodnih zivota, sjecanja na njih i prepoznavanja odredjenih stvari ili predjela u kojim ili na kojim u toku sadasnjega zivota nikad nismo bili ??

Dosta od mene...

MV

Žao mi je što trenutno nemam više vremena da se posvetim ovoj temi ali čim budem imao više vremena pisaću.

U međuvremenu kad su već pomenuta sjećanja na prošle živote, druge predjele, događaje, osobe, takvih svjedočenja ima sve više, istraživana su i sve se više piše o tome. Školovani psiholozi se sada time bave kroz hipnozu i regresoterapiju, mada koliko sam čitao ima i drugih načina. Nešto malo o tome možete pogledati na temi o regresoterapiji

http://forum.blic.net/viewtopic.php?t=5587

Dobro je što se pozivam na njega ili je dobro što je on danas potenciran u psihologiji?
Ako misliš na ovo drugo onda se slažem.



Znam to.
(pretpostavljam da jedan od njih ima ima inicijale D.G.)



Razumijem. No ne slažem se. Smatram da Sveto Pismo (Biblija) potvrđuje reinkarnaciju i da se ona može izvesti iz nekih stihova Svetog Pisma iako je o njoj u Svetom Pismu pisano između redova a ne otvoreno kao npr. u istočnjačkim svetim spisima. I nisam jedini koji vjeruje da Sveto Pismo ne negira reinkarnaciju, danas sve više hrišćanski orjentisanih vjernika vjeruje u reinkarnaciju, jednom sam na internetu pronašao jedno predavanje u Njemačkoj gdje su stihovima Svetog Pisma dokazivali reinkarnaciju. Na raznim forumima su osobe koje svoju duhovnu izgradnju baziraju na Svetom Pismu iznosili argumente u korist reinkarnacije. Takođe postoje zapisi da je vjerovanje u reinkarnaciju postojalo među prvobitnim hrišćanima (dakle dok je hrišćanstvo još bilo neiskvareno jer je bilo bliže izvoru) i da je vjerovanje u reinkarnaciju zabranjeno i proglašeno za jeres odlukama na nekim saborima, tamo negdje oko 5. vijeka no o tim stvarima bi se trebalo detaljnije informisati.

Da ne bih ovde razvlačio o tome reći ću da ovde na forumu postoji tema upravo o ovome pod imenom "Reinkarnacija u Svetom Pismu" pa ako te interesuje možeš pogledati
http://forum.blic.net/viewtopic.php?t=231

Rekla si da teolozi ne vjeruju u reinkarnaciju ali nisi rekla šta ti misliš o tome. I ti imaš pravo na nezavisno mišljenje. Recimo kako objašnjavaš da veliki broj regresoterapeuta (i) onih koji koriste hipnoticko vraćanje u prošle živote (na neki način tvojih kolega iz struke) na osnovu svojih iskustava čvrsto vjeruju u reinkarnaciju?

Po meni uopšte nije teško izvući određene zaključke kad spojiš potvrdu reinkarnacije u svim svetim spisima (u istočnjačkim jasno, u Svetom Pismu i Kur'anu između redova ali i dalje dovoljno jasno) i rezultate savremenih istraživanja i to baš na polju (para)psihologije. Kockice se slažu.

A ako te već parapsihologija interesuje i ako se po prvi put susrećeš sa tim da neko ko čita Sveto Pismo vjeruje u reinkarnaciju ne bi bilo loše da pogledaš bar neke argumente za to (i iz drugih izvora), čisto informativno.



Što se tiče raja i pakla po učenju Svetog Pisma to su stanja duše a ne mjesta na koja idemo poslije smrti.



Baš lijepo. Za Vladetu Jerotića sam čuo ali njegove knjige još nisam imao prilike čitati a oni koji su čitali i koji su ga slušali su mi rekli da iskazuje priličnu duhovnost i da ga karakteriše otvorenost u razmišljanjima i pogledima.

Lijepo je da imate ovako neka predavanja, pogotovo ona koja vam donose nešto novo, koja otvaraju nove vidike.



Lijepo rečeno. Znam da psihologija napreduje i siguran sam da će napredovati.

U životu je bitna fleksibilnost, posebno fleksibilnost u razmišljanju i pogledima. Krutost i zacementiranost vodi u zatucanost i često u netoleranciju prema drugačijim razmišljanjima. A psihologija više od svih nauka treba biti fleksibilna jer se bavi dušom koja je oličenje promjenljivosti, neuhvatljivosti.
Isus Hrist za duhovnu osobu i za duh kaže: "duh diše gdje hoće, i glas njegov čuješ, a ne znaš otkuda dolazi i kuda ide" a takođe se koristi izraz "nebo" kad se misli na duhovni svijet i "carstvo nebesko" što je ustvari "carstvo duhovno" pri čemu je:

nebo = duh, duhovno

A nebo je vazdušasto, nije kruto.

A takav je i duh, duša.
Zbog toga se i psiholozi trebaju tome prilagoditi i biti uvijek fleksibilni, uvijek spremni na nove poglede, spremni da u svjetlu novih argumenata prihvate i ono što im je nekad djelovalo totalno neprihvatljivo. Samo tako se može napredovati. Ko ovo zadovoljava time ispunjava jedan od uslova da bude i dobar parapsiholog.



Ovo je lijepo čuti mada još uvijek to nije baš tako, još uvijek veliki dio nauke ili bolje rečeno naučnika, negira postojanje Boga. A posebno me iznenadi kad vidim takve i među psiholozima. Ali kao što već rekoh napreduje se i u tom pogledu, i najtvrdokorniji će morati popustiti pred novim saznanjima i spoznajama.



Mislim da ih ima više u Beogradu a mislim i u Hrvatskoj. Nedavno je na hrvatskom forumu bila tema o tome i pisali su neki koji su valjda išli na regresoterapije kao i neki koji baš žele otići. Recimo jedna djevojka je pisala da želi otići da otkrije razlog (uzrok) nekih zdravstvenih problema koje vuče valjda duže vrijeme.
Po onome što sam čitao ljudima poslije tih regresoterapija budu mnogo jasnije nevolje i muke koje ih snalaze jer vide da su to nekada sami sebi izazvali pa im se karmički vraća. To ih prodrma, u nekoj mjeri ih probudi, pa od tada život gledaju drugačije i mnogo više paze kako da se ophode jer znaju da će im se sve vratiti. Lijepo je živjeti sa ovom spoznajom jer će nas ona poticati da budemo bolji prema Bogu, drugima, sebi.



Drago mi je da ovo kažeš...da ne ispadne da samo ja pričam o tome

Recimo ta istraživanja i lična iskustva mnogih koji su se projektovali su dokazala da je ljudska svijest nematerijalna i da nastavlja živjeti i kad se nalazi izvan tijela, u projekciji (kada su astralno i materijano tijelo povezani) kao i u smrti (kad nisu povezani). To je primjer savremene naučne potvrde učenja svetih spisa o životu poslije života. Nešto o tome sam pisao i na temi "Klinička smrt i spiritualna iskustva":
http://forum.blic.net/viewtopic.php?t=1154

Na nekim sajtovima koji se ovim bave sam pronašao procentualne statističke podatke (rađene na određenom broju praktikanata astralne projekcije) o tome koliko osoba (u procentima) je doživjelo neke konkretne fenomene u samom astralu kao i pri samoj projekciji tj. odvajanju astralnog od materijalnog tijela. Veliki broj ljudi doživljava iste senzacije, a to sam vidio i na njihovim forumima posvećenim astralnoj projekciji na kojima međusobno razmjenjuju iskustva, tehnike, savjete itd.



Kamo sreće da znaju svi.
I da posmatraš samo ovaj forum malo ćeš pronaći osoba koje znaju o ovim stvarima o kojima smo ovde pisali pa su skloni tome da iz čiste neinformisanosti sve ovo smatraju za izmišljotine i fantazije. Namjerno kažem "neinformisanost" jer danas uz sve fenomene koji se ispoljavaju i sve više istražuju nije toliko potrebna slijepa vjera u sve ovo već samo informisanost da bi se moglo prihvatiti da ove stvari stvarno postoje.

Što se tiče budističkog hodanja po vodi to spada u njihove tzv. sidhi moći. U to spadaju i mnoge druge moći od kojih su samo neke levitacija, telekineza (istraživana i na zapadu), teleportacija (sada u nekim aspektima i naučno dokazana http://forum.blic.net/viewtopic.php?t=5567) itd.


Zasad toliko, pisaćemo još

Svidjelo mi se nesto sto si napisao:


Po nacinu rada na sebi koji sam prosao i koji sada prolazim, osoba koja kvalitetno radi na sebi suocena je s jedne strane i psiholoskom analizom. Recimo da bi mogao da uvidis neke od svojih mehanizama, moras znati nacin njihovog ispoljavanja, pa onda da taj mehanizam imenujes, sto od tebe trazi da si donekle upoznat sa istim. Tek tada imas priliku da se rijesis nekog doticnog mehanizma.



Mislim da je i jedini nacin da se ona nauci, na kraju posmatranje. Knjigeti daju samo informaciju. Problem je u tome sto smo mi poceli na informacije da gledamo kao na znanje.



To je istina, sto se tice, nehipnoticke regresije. Mnogo je bezbolnija. Jer u hipnotickoj se dozivljava maltene ista bol koju je netko prozivio u nekoj inkaranciji, dok u nehipnotickoj si ti svjetod dogadjaja koji prozivljavas.



naravno da je to glupost.... i s njima treba napraviti kao ovaj smajli.
Samo se salim...



Ma koju istoriju !? Pa dovoljno je pogledati neke na ovom orumu koji mjesaju babe i zabe, i koji od svega prave smijuriju, a sami nisu upoznati sa tim sto ismijavaju. Zanimljiv je citat nekog tipa:"Ako ne cijenis drugu religiju, kako mozes reci da cijenis svoju?"



Frojd je jedno vrijeme bio pionir onoga sto jepisao u seksualnosti. From u osjecaju slobode, dok je Adler dobro objasnio uticaj moci.

No, gledajuci to to su prva tri nivo u chakrama. Muladhara (sigurnost, sloboda), swadhistana (seksualnost, uticaj proslih zivota) i manipura (intelektualna nadmoc, osjecaj moci... itd). I u tom svemu sto je najgore, velika vecina ljudi na ovoj planeti nije dalje odmakla od ove tri chakre. A kako onda da govorimo o Anahati kao ljubavi, Vishudi kao molitvi, Agji kao meditaciji i Sahasrari kao ujedinjenju?

Ovo što slijedi je JivanMukta pisao na temi "Uticaj pozitivnih i negativnih misli na tok života" ali to bolje spada na ovu temu pa ovde nastavljam



Tačno.
No sa druge strane koliko sam čuo neke rituale klasične "crne" magije kakva se danas mnogo radi u narodu je vrlo lako izvesti i ne treba ništa više od znanja tehnika i onda volje i mogućnosti da se one sprovedu. Baš zbog toga "crna" magija ovoliko cvjeta, a i zbog toga što njeni praktikanti ne očekuju da im za taj zločin policija zakuca na vrata jer policija o svemu tome nema pojma. Svakako da ima i mnogo kompleksnijih rituala za koje treba znanja, vježbe, strpljenja, no naši se zadovoljavaju i "sitnicama" tipa da komšiji crkne krava, da se neko razboli, da se nečiji brak rasturi, da se ubaci mržnja i svađe među one koje se inače dobro slažu i slično.
Za pravi, ozbiljniji, posvećeniji magijsko-duhovni Rad svakako da treba strpljenja.
Ali izgleda da je (odlukom Sila Nebeskih ) za mračnije, negativnije, zloupotrebljivanije aktivnosti potrebno manje vremena i napora nego za pozitivne. To je klasična zamka Sila Nebeskih u koju upadaju mnogi koji žele brz, negativan i profitabilan napredak.



Baš tako.
Franc Bardon u knjizi "Inicijacija u hermetizam" kaže sledeće (tekst je malo modifikovan radi lakšeg razumijevanja):



To je to. Lijepo je on to rekao.



Slažem se, baš nedavno je neko koga cijenim i ko je mnogo duhovniji od mene rekao to isto.



Vjeruj mi da ima ljudi koji su prilično dobro shvatili dosta toga što tamo piše. A što se tiče spoznaje da neke stvari tamo treba posmatrati baš bukvalno, to sam i ja uočio i naučio. I meni je to bilo smiješno.



...ili i redovno čitanje Svetog Pisma.
Predana duhovna izgradnja bazirana na čitanju Svetog Pisma i drugih svetih spisa može otvoriti "treće oko".
A neki se i rode sa otvorenim "trećim okom" ali to je zbog zasluga i duhovnih postignuća iz prošlih života.



A ja sam recimo za otvaranje trećeg oka vezivao samo moć viđenja aure a ne i ovo ostalo. Mada i ovo ostalo ima smisla jer čakre su i centri svijesti.



Čuo sam da ono što vidiš može biti vrlo kompleksno i da se ne možeš snaći



Baš tako

Po meni najveća moć je čisto srce, a onda u paketu sa tim i svjesna telepatska (pa čak i fonična) komunikacija sa Ocem, Sinom, Duhom Svetim, Silama Nebeskim.

Bas to, sto si rekao. zato ljudi koji imaju imalo nekog znanja, ne obracaju paznju na to.



Recimo najgori neprijatelj je strah. Obicno ta vrsta neg. energije udara preko straha i to je uvecava. Ako je sposoban covjek ne bi trebao da osjeti strah od toga, vec ljubav prema toj osobi, ako zna ko je, ili ako ne zna, neke imaginacijom stvori neku neodredjenu osobu. To je jedan od najjacih metoda odbrane. Jedan od metoda je negiranje moci drugih nad tobom.

U mom prijasnjem drustvu bio je jedan momak koji je mogao donekle tocno da osjeto i cemu mislis. I to je veoma cesto koristio. Tako je doslo do toga da jednom proba da procita sta se zbiva u mom umu. Primjetio sam namjeru toga, po popratnim simptomima. Simptomi su bili fizicki posto je on sjedio sa moje desne strane u jednom trenutku sam vidio da se smirio i zatvorio oci. Palo mi je napamet da se poigram sa njim. Dopustio sam mu ulzak, nisam se branio, ali sam u sebi projecirao sirinu i dao mu da procita sve sto zeli. Nako n par minuta je prestao i pitao me sta sam uradio. Kada sam mu rekao, on mi je ispricao kako kada bi god usao u moj um, naglo ispao na drugu stranu.

Za sve postoji jednostavna odbrana. Nekog stite amajlije, nekog talismani, neko sam nauci da se zastiti. Ja licno vjerujem navise u svoju mogucnost da sam sebe zastitim.



Uvjek na kraju ostane samo smijeh. Uzasno tocno.



Agja cakra ima veoma mnogo moci. vidjenje aure je jedna od najjednostavnijih.
A kada su sve chakre usaglasene i harmonicne, onda jedna sa drugom saradjuju, da se tako izrazim.



UZASNO. Ljudi imaju krive dojmove o svmu tome. Jer samo citaju o tome. Kada to nesto dozive, javi se panicni strah. Nije sve tako jednostavno lako. Jer svaka moc nosi vecu odgovornost. Ali u svoj toj duh. ljude najvise privuku moci. I meni je tako bilo u pocetku.