Japanese_rose je napisao:
Hvala na prelijepom doprinosu temi molfix. Chilsu nece smetat', nije co'ek ters. Ako imas jos ovakvih pricica, bujrum !
Sta su jalandzi dolma i dzanecija ?
:nemapojma:Hvala Tasko.
Ehh super, primjetio sam da je Chils neka čista duša sa suptilnim smislom za humor
Kad već imam dozvolu, evo jedan tekst o početku Ramazana ove godine i nekim događajima i slučajnostima koje su vezane za njega:
Ramazan, ljepša strana svijetaNemaju svi ljudi isti pogled na svijet. Moglo bi se reći, gledano usitnjeno, u partikularijama, koliko ljudi ima - toliko i pogleda na svijet postoji. (Nije mu lahko, koliko ga očiju gleda!) Ti su pogledi, dakle, različiti i ta različitost ovisi i o „naočalima" kroz koje se gleda, plus „dioptrija", više-manje.
Ali, kada dođe ramazan, sve nekako postane drugačije; slika se razbistri i pogled na svijet postane jasniji, zatim se ukaže jedna ljepša strana svijeta i realnosti koja bi mogla biti trajnija, ali nije. Voljeli bi, zapravo, vjernici da je trajnija, ali sve što je lijepo kratko traje. I nije to nikakva iluzija, niti halucinacija. Jer, sasvim razvidno svijet postane bolji. Počne bolje i drugačije raditi, kao motor u kojeg se naspe kvalitetnije i bolje gorivo.
Helem, ovogodišnji ramazan, njegovu najavu i blizinu, njegov dolazak i njegovo „otvaranje" bilo je itekako od ljudi obilježeno, a sve ostalo ramazan sam od sebe postiže. Kao da mu ljudi ne trebaju! Mislim na onu ramazansku ljepotu, koja bi se u drugim vremenima teško dala doživjeti.
Pa, krenimo redom!
Sarajevo Film Festival je ove godine završen dan prije ramazana i sve je bilo tempirano da se svrši prije ramazana. Taj, hoću kazati, ne samo regionalni već i svjetski događaj je vremenski prilagođen ramazanu. Njegovoj završnici prisustvovao je najpoznatiji glumački par (Jolie-Pitt) na svijetu i sve su medijske oči te večeri bile uprte u Sarajevo. Može se kazati da je Sarajevo tih dana bilo centar svijeta. I tu planetarnu pažnju nije ugrozilo to što je organizator i vlasnik festivala itekako se potrudio da ispoštuje ramazan, odnosno njegov dolazak. A bio je meta kritika (čitaj izravnih napada) ovdašnje islamofobije i izvjesnih folera „tolerantne", sekularne, društveno-političke scene, u smislu: oni i njihov ramazan, dosta više! Ali, na priče tih pokvarenjaka (koji su nam prije nekoliko godina u sred ramazana, u njegovom najsvetijem dijelu, podvalili Queer festival i pozvali regionalne i dežurne provokatore da se ovdje u svetom mjesecu šepure i provociraju) ljudi iz SFF-a nisu se osvrtali. Oni su jako važnu stvar, događaj od velike važnosti za promociju naše države, grada i ovdašnjeg turizma podredili ramazanu, naravno, iz poštovanja. Nisu, dakle, htjeli miješati kruške i jabuke. Zbog toga, upravi SFF-a treba čestitati na dobrom festivalu, dobroj organizaciji, njegovom svjesnom tempiranju i zaželiti im mnogo uspjeha i u narednim festivalima. A sada nešto o „slučajnostima"!
Dan uoči ramazana, sasvim „slučajno", održani su i tradicionalni skokovi sa Starog Mosta u Mostaru. Shvatio sam tu „slučajnost" upravo tako, zbog ramazana.
Internacionalna Turistička Una Regata - najatraktivniji rafting u Evropi, koji traje nekoliko dana, završio je isto tako dan uoči ramazana. I tu „slučajnost" sam shvatio upravo tako. Kao respekt i obzir.
Uoči samog ramazana, drugi najveći u državi proizvođač hljeba i peciva (Aspek) snizio je cijenu svoga hljeba za deset feninga. Pet dana kasnije, to je isto uradio i najveći proizvođač hljeba i peciva u državi (Klas). Oni su snizili za 15 feninga. I tu sam „slučajnost" shvatio kao respekt prema ramazanu i obzir prema postačima, vjernicima i građanima.
Sarajevo definitvno postaje metropola u kojoj ne može ništa da fali.
Pojedini restorani, oni bolji, ekskluzivniji, ali i oni manji i fast food radnje
ovog ramazana odlučili su raditi sve do sehura, da ne bi ko gladan i bez sehura zapostio, ako je ostao vani malo duže poslije teravije, a i vrijeme je godišnjih odmora. Nekim ljudima „se ne da" kuhati po kućama, a i vruće je. Naravno, i to znači - imati obzira!
Jedan poznanik ovog ljeta našao djevojku iz Novog Pazara. Momak k'o od brda odvaljen, ali šteta - nije postio. Pita ga djevojka zašto ne posti, on šuti, nema odgovora. A zaljubio se, hud. Helem, kad je djevojka potrošila vrijeme predviđeno za Sarajevo i obilazak rodbine, on je djevojku ispratio na autobus nazad u Novi Pazar i obećao joj da će postiti. Djevojka se nije dala prevariti, uporna, zvala svako jutro u tri sata iz Pazara da vidi je li na sehur ustao.
Jeste, usta(ja)o je na sehur zbog djevojke, ali je postio zbog Boga i otkrio slast posta. Ne može se Bogu nazahvaljivati! Moj prijatelju, kažem mu, znaš li da je hazreti Mevlana rekao da mnogo puteva vodi do Boga, a tvoj je vodio preko Novog Pazara. Rekao sam mu i to da je ovaj drugi dio rečenice moj dodatak, nije Mevlanin.
Isto tako, i ovo hoću ispričati. Gledao sam na televiziji
Coca-Colinu reklamu namjenski rađenu za ramazan i muslimane. Gotovo sam se rasplakao, nećete vjerovati. Onaj trenutak, a prije kojeg dva mladića podijele Coca-Colu svim učesnicima u saobraćaju, u zakrčenoj ulici, kada se boščaluci stave na haube, a odmah se tu stvore zdjele sa hurmama, somuni se lome itd., i sada u trenutku svi čekaju da sunce zađe, nastupi akšam i onda se iftare. Bože dragi, koji su to maheri, manipulatori - manipuliraju svetom ramazanskom temom i mojim vjerskim osjećajem da bi prodali svoj proizvod. Ali, neka su. Jer, dobro su to uradili. Gore mi bude kad shvatim da naši ništa ne rade! Helem, shvatio sam i ovo sa Coca-Colom kao svojevrstan respekt, mada znam, vidim to i osjećam da je ramazan u svojoj pobožnosti i svom svekolikom značenju veći „festival" nego to i jedna Coca-Colina reklama može dočarati.
Prvog dana ramazana je i američki Predsjednik sa svojom suprugom čestitao ramazan svim muslimanima svijeta. Da, znam, ne zaboravljam da je to Predsjednik one zemlje koja trenutno vodi rat sa nekoliko muslimanskih država, ali bilo mi je milo gledati i slušati njegovu ramazansku čestitku i kako se raduje iftaru u Bijeloj kući kojeg će on kao Predsjednik organizirati. I to sam shvatio kao respekt.
Svi ovi primjeri govore da postača, kao takvog, neko ko nije postač ili jeste, itekako poštuje. Zato treba na respekt uzvratiti, kao što kaže moj prijatelj Džanko, udariti mu povratnu.
Znam, isto tako, da ovaj svijet vrlo često jeste loš, opasan (Brejvik je samo jedna njegova realizacija i projekcija, a gdje su tek ostale) gotovo nepodnošljiv i da se vrlo često pitam zašto nas Bog dragi uopće drži na njemu. Ali, dođe ramazan i onda pomislim da on (ovaj svijet) nije ni tako loš, ima nešto i dobrog u njemu. I to je zbog ramazana. Jer, ramazan je ljepša strana ovog svijeta. I hoću da vidim tu dobru stranu u njemu, hoću prije svega da u njega kroz svoje oči emaniram tu ramazansku dobrotu i ljepotu, pa makar bila i zerra u pitanju. Znam, svijet (i mi u njemu) ima i onu lošiju stranu, koja će opet na vidjelo izaći kada ramazan ispratimo na „autobus za vječnost", kao što je moj poznanik svoju djevojku pratio.
Ali, zvat će ramazan svakoga jutra u tri da pita jesmo li i dalje (ostali biti) bolji ljudi.
Kao što smo obećali.
Ko nosi pitu zamotanu i sok u kesi na utakmicu? Bošnjak koji posti!
U srijedu pred iftar gledao sam Bošnjake kako mirno i dostojanstveno idu prema stadionu Asim Ferhatović Hase na Koševu, na utakmicu, da navijaju za svoj nacionalni tim, a u rukama i u kesama nose svoje iftare. Bio sam ponosan!Nije li to ljepša strana (našeg) svijeta?
(Tekst od : Muhamed Velić - imam u jednoj sarajevskoj džamiji)
p.s. Ružo, Jalandži dolma je nadjev od riže pržene na ulju umotane u list vinove loze a džanečija je vrsta halve i jede se topla.
Ugodan dan svima