Citiraj:
ĆERKA ŠEFA GESTAPO-a U POSJETI BEOGRADU: Moj otac je bio ubica
Petak | 21.10.2011.
Skoro 15 godina je Beate Niemann, istraživala zločine svog oca Bruna Sattlera, šefa Gestapoa u Beogradu odgovornog za smrt hiljada ljudi. Dokumentarne snimke Beatine istrage reditelj Yoash Tatari povezao je u film Dobar otac - optužnica ćerke, koji je premijerno prikazan beogradskoj publici
Piše: Ljudmila Cvetković, Slobodnaevropa.org
Potraga za istinom je dovela Beate u Beograd, grad u kome je njen otac ubio hiljade jevrejskih žena i djece u gasnim kamionima „dušegupkama“.
Na maršu ekstremne desnice u Berlinu, djevojke koje nose transparente “Moj deda nije bio kriminalac”, Beate Niemann s nevjericom pita “Odakle to znate, kako možete da budete sigurne u to?”
A onda se u dokumentarcu “Dobar otac – optužnica ćerke” dalje ređaju scene Beatine potrage za istinom o prošlosti njenog oca ali i majke koje dovode do spoznaje da ne želi takve roditelje.
“Mnoge ljude je nervirala posljednja rečenica kada sam rekla da ne želim da imam takve roditelje, to sam rekla na jevrejskom groblju u Weisenseeu kraj Berlina. Mi smo svi odrasli u hrišćanskom duhu i uvijek su mi prebacivali da bih vodila bolji život kada bih oprostila svom ocu. Ali ja mislim da je apsurdno kad mi to kažu. Mogu samo da mu oproste žrtve, ja ne mogu. A žrtve ne mogu da mu oproste zato što su mrtve jer ih je ubio“, rekla je Beate Niemann.
Decenijama je porodica Beate Niemann smatrala da njihov otac nije kriv i da je ležao nevin u zatvoru Demokratske Republike Njemačke. Rođena 1942, upravo u vrijeme kada je njen otac kao šef Gestapoa ubijao jevrejske žene i djecu u gasnim kamionima u Beogradu, odrastala je uz majčine priče o heroju Prvog svjetskog rata i odanom berlinskom policajcu.
Klupko istine počinje da se odmotava kada je došla do knjige Waltera Manoscheka “Srbija je oslobođena Jevreja”. Saznaje za zločine koje je počinio u SSSR-u, Jugoslaviji i drugim okupiranim teritorijima. Istraga o zločinima njenog oca dovela je Beate Niemann u Beograd. U arhivima čita o krivici svog oca i spiskove ubijenih.
Na mjestu bivšeg logora, Ljiljana Đorđević, koja je kao logoraško dijete sa majkom preživjela Sajmište zahvaljujući majčinom švajcarskom državljanstvu, ali je u tom logoru izgubila oca, ispričala joj je svoje sjećanje na odvođenje ljudi u gasne kamione „dušegupke".
Zbog istine u svađi sa porodicom
“Koncentracioni logor Sajmište. Srce mi je u grlu. Ovdje ću se susresti sa jedinom osobom koja je preživjela dušegupke kojima je komandovao moj otac”, napisala je Beate.
“Dobar dan. Hvala Vam sto ste pristali da se sastanete sa mnom i podijelite ono što Vam se na ovom mjestu dogodilo kada ste bili dijete. Vi ste bili ovdje kao djevojčica sa vašom majkom i bili ste svjedok transporta žena i djece koji je odavde krenuo”, pitala je Beate Ljiljanu.
“Da, sve sam to vidjela. Vidjela sam kamion. Pokazaću vam gdje je tačno bio. Ljudi su u kamion ulazili sa zadnje strane, tako da nisam vidjela njihova lica, samo sam im vidjela noge”, ispričala je Ljiljana Đorđević.
Svega nekoliko ljudi je preživjelo Sajmište. Svi ostali bili su ugušeni u „dušegupki", gasnom kamionu na putu preko pontonskog mosta kroz Beograd ka Jajincima.
“U Njemačkoj je jedan krug ljudi skrivao istinu i moja majka je pripadala tom krugu”, ispričala je 69 – godišnja Beate Niemann. Sestre su prekinule kontakt sa njom kada je počela da istražuje, a ni sa majkom nije razgovarala posljednjih godina njenog života.
Otac Beate Niemann, Bruno Sattler, skončao je u istočnonjemačkom zatvoru 1972. godine. Bio je osuđen kao visoki oficir Gestapoa, ali zvanično nikada nije odgovarao za nedjela počinjena u Srbiji niti za druge ratne zločine.
„U tajnom procesu koji je 1952, godine vođen protiv moga oca ratni zločini koje je počinio ne igraju zapravo nikakvu ulogu, to nikog nije interesovalo. Ono što je bilo interesantno komunističkom režimu Istočne Njemačke u vezi sa mojim ocem bilo je pitanje ko su bili njegovi špijuni, doušnici, koje je mogao da nađe u komunističkoj partiji među socijaldemokratama prvo u Njemačkoj a zatim i među emigrantima“, kaže Beate Niemann.
Ona ne može da podnese konstantno poricanje. To je beskrajno muči. A njena hrabrost i upornost dirnula je beogradsku publiku. Avram Izrael iz jevrejske opštine rekao joj je da ga je impresionirala i zadivila.
“Vaša snaga da budete čovek a najteže je biti čovek”, rekao je on.
Film “Dobar otac – optužnica ćerke” prikazuje ženu koja je spremna da beskompromisno predstavi očevu mračnu prošlost, ali takođe pokazuje i da njen stav nije uvijek bio prihvatan sa razumijevanjem.
Vicepremijer Srbije Božidar Đelić, koj je bio u publici, zamolio je Beatu Niemann za savjet kako da se ljudi na Balkanu suoče sa svojom nedavnom ratnom prošlošću.
„Mi u Srbiji i generalno na Balkanu se veoma teško suočavamo sa onim zločinom koji je počinjen u ime nas i ja bih vas jednostavno zamolio za savet kako da hrabrije krenemo u to suočavanje“, upitao je Đelić.
„Meni je veoma teško da dijelim sad nekome savjete“, rekla je Beate, „mislim da je neophodno da ljudi budu iskreni kada se odnose jedni prema drugima. Porodice koje su učestvovale u svemu tome na bilo kojoj strani moraju da vode neku vrstu dijaloga“.
„Vidjeli ste kod mene u filmu, grupu za stolom, žene sa kojima sam sedjila, to je bio pokušaj da se približimo jedni drugima i u međuvremenu ja sa Peterom Schreiderom zajedno idem u posjete školama, mi pričamo pred tim razredima kako je izgledala naša porodična istorija, moja i njena, i djeca ne mogu da vjeruju da mi sjedimo jedna pored druge, da se ne hvatamo za vrat i ne vadimo jedna drugoj oči. To je jedna ideja kako bi to moglo da funkcioniše“, poručila je Beate Niemann.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
Skupljam postere, imam jedan veliki sa 10 zapovjesti svakog Srbina koji drzi do religije, do svog naroda i do svoje rase.
