banjalukaforum.com

http://www.facebook.com/groups/pak.summit


"PAK "SUMMIT" Banja Luka je sportski klub, osnovan 26. avgusta 2010. godine, koji svoj rad zasniva na aktivnostima od značaja za unapređenje i razvoj planinarstva, alpinizma, sportskog penjanja i MTB brdskog biciklizma.
Klub ima četiri sekcije:

1. PLANINARSTVO
Planinarstvo je za čovjeka u današnjem vremenu najzdravija fizička aktivnost koja se odvija u prirodi. Termin planinarstvo je samo širi pojam za brojne aktivnosti i sportske discipline koje potpadaju pod planinarstvo, a to su: razni izleti i ture na lako pristupačne planine (izletništvo), visokogorstvo, speleologija (pećinarstvo), Gorska služba spasavanja (GSS), Vodička služba, orjentacija, turno-skijanje, tradicionalno planinarenje (planinarske transverzale), alpinizam i sportsko penjanje.

Planinarstvo je način i stil života, čitav niz aktivnosti koje savremenom čovjeku život čine ugodnijim, zanimljivijim i nadasve ljepšim. Biti planinar znači obilaziti i upoznavati ljepote Zemlje, uživati u prekrasnim gorskim vidicima, sticati nove prijatelje.
Odlazak u prirodu i kretanje na čistom planinskom vazduhu predstavlja aktivan način odmora, koji uprkos uloženom fizičkom naporu, čovjeka ispunjava novom snagom i zadovoljstvom.

2. ALPINIZAM
Alpinizam je poseban vid planinarske aktivnosti i sastoji se u tehničkom savladavanju prepreka u planinama i nosi naziv vrhunskog sporta.
Alpinizam je krajnji oblik planinarenja (najveći stepen dostignuća u planinarstvu), koji podrazumjeva uspone u suhoj i zaleđenoj stjeni uz upotrebu dodatne opreme – boltova, ekspanzivnih klinova, užadi, karabinere, sigurnosnih pojaseva te poznavanje različitih tehnika penjanja sa težim elementima i drugih faktora neophodnih za sigurno i uspješno izvođenje penjačkog uspona.
Bavljenje alpinizmom zahtjeva stalnu, odličnu fizičku kondiciju, psihičku stabilnost i veliko iskustvo.

3. SPORTSKO PENJANJE (FREE CLIMBING)

Sportsko penjanje je proisteklo iz alpinizma i nastaje kao očekivani razvoj već dugo prisutnog penjanja "suhih" stijena u okviru alpinističkih uspona, te svladavanje sve težih detalja "suhe" stijene. Osnovna razlika koja razdvaja ova dva sporta jeste što u slobodnom penjanju nije dozvoljeno korištenje opreme (uže, klinovi, spitovi, karabineri, frendovi i ostala oprema) za napredovanje, već se koristi vlastita snaga i spretnost, a oprema služi isključivo za osiguravanje od padova.
Popularizacijom slobodnog penjanja 1980-ih godina povećava se težnja za slobodno ispenjavanje dotad nezamislivih težina, a uvođenjem ekspanzivnih klinova omogućava se lakše i sigurnije penjanje ploča, prevjesa i stropova. To otvara nove i šire mogućnosti penjanja smjerova u suhoj stijeni, za razliku od klasičnih smjerova koji su dotada uglavnom pratili pukotine i bili ispresjecani mnogim prečnicama.

4. BRDSKI BICIKLIZAM (MOUNTAIN-BIKING)

Brdski biciklizam se odnosi na svaku vožnju terenskim biciklom izvan izgrađenih prometnih pravaca. To se prije svega odnosi na brdske i šumske puteljke, ali i na urbana područja gdje god se zahtijeva vještina terenske vožnje. Popularnost ove relativno mlade grane biciklizma u stalnom je porastu.

DjoleR, možeš li ovdje postavljati obavještenja o akcijama SUMMIT-a, da mogu biti upućeni oni koji nisu na FB?


p.s. jesi ti bio na kraju kolone na posljednjoj Cvrcki?

_________________
www.madeinbunker.com

Jesam

Vitorog 2011
U subotu 11. juna ove godine uspješno je okončan planinarski pohod na Veliki (1907mnv) i Mali (1744mnv) Vitorog. Planinari PAK „Summit“ iz Banja Luke su ove godine po pri put učestvovali u već dobro poznatom „Sletu planinara na Vitorog“ koji, svake godine po saveznom kalendaru, organizuje PSD „Vitorog“ iz Šipova. Domaćini su i ovaj put, kao i uvijek do sada, vrhunski odradili organizacijsku dužnost, pa je akcija protekla bez ikakvih problema na obostrano zadovoljstvo. Samo planinarenje je trajalo oko 8 sati, da bi se po završetku akcije obavezno svratilo na Adu Sokočnicu na planinarske pljeskavice, koje su domaćini obezbijedili za sve učesnike sleta. „Summit“-ovci su bili samo jedan dan poznate akcije i isti se vratili, za razliku od ostalih koji su akciju „ispoštovali“ do kraja, tačnije oba dana sa kampovanjem. U povratku sa Vitoroga dva člana naše grupe imali su vidnih problema sa koljenima, ali to ih nije spriječilo da dožive planinarski duh u vedrom raspoloženju.

Planinarski pohod na Troglav 1913mnv i Šator 1872mnv
U subotu 18. i nedelju 19. juna planinari PAK „Summita“ zajedno sa mnogim planinarskim društvima iz Srbije, Republike Srpske, Federacije BiH, itd. kao i organizatorima - PD „Pobeda“ iz Beograda, pohodili su najviši vrh Dinare - Troglav 1913 mnv i Šator 1872 mnv. Subota je bila rezervisana za Troglav, gdje je i najviše planinara učestvovalo u ovoj akciji – ukupno 57. Prelijepo vrijeme kao i ambijent učinili su ovu turu fenomenalnim izletom u prirodu. Grupa se kretala dosta laganim tempom, pa su tako mogli svi jednako da uživaju, i oni planinari u boljoj fizičkoj formi, ali i oni koji to nisu. Na vrh se išlo stazom Meri, koz stjenoviti dio planine, a povratak drugom, lakšom stazom. Samo planinarenje na ovoj turi trajalo je oko 8-9 sati. Po povratku ekipa se super osjećala, niko nije bio premoren totalno i svi su bili fantastično raspoloženi za zezanje u putu. Kada smo stigli do Šatorskog jezera postavili smo kamp, večerali, zatim, uz dobro raspoloženje, zalili pivom i sokom od zove uspjeh prvog dana hodanja, te zaspali kao klade. Sutradan su planinari iz PD „Pobeda“ u ranim jutarnjim časovima dolazili da nas probude da idemo sa njima na Šator, ali bez uspjeha. Većina naše ekipe je odlučila da se ipak dobro odmorimo i uživamo duže u planini. Mi smo krenuli kasnije, nekih 2 sata poslije njih. Ispenjali smo vrh Šatora za vrlo kratko vrijeme, fotkali se i krenuli nazad ka jezeru. Usput smo fotografisali planinske biljke kojih na Šatoru ima u izobilju i tu smo se najduže i zadržali. Iako je krenula lagana kišica, a i magla je u naletima protutnjala više puta preko jezera, jedan dio ekipe, ipak, nije mogao odoljeti kupanju u jezeru. Odmah poslije kupanja, presvukli se i krenuli nazad kući za Banja Luku. Mnogi su u povratku ovu akciju ocijenili kao jednu od najljepših svojih u ovoj godini, u čije mišljenje se i moje uklapa.

Maglić 2011
U petak 24.06.2011.godine mala četvoročlana ekipa PAK „Summit“-a otisnula se u ranim jutarnjim časovima iz Banja Luke ka našem najvišem vrhu – Magliću (2386mnv). Na Prijevor smo stigli u 6:00h i odmorili do 8:00h. S obzirom da nas je bilo malo i da smo svi bili prilično spremni fizički, a i vrijeme je bilo idealno, dok je u najavi loše za naredne dane, odlučio sam da malo promijenimo plan akcije. Naime, krenuli smo u osvajanje Maglića odmah prvi dan i to dobro poznatom stazom od Prijevora na vrh, koja važi za najteži i najopasniji smjer koji se penje bez osiguranja. Nije bilo velikog straha u ekipi, svi su bili oduševljeni tom atraktivnom stazom, ipak, najveći strah bio je penjati tuda sa punom kamp opremom. Na dodatni strah, autorsko pravo imao je jedan naš učesnik koji je zaboravio planinarske cipele, pa je morao sve to proći u patikama. Ispenjali smo vrh za 3:30h, sunčali se, fotkali, uživali u pogledu koji se sa svake strane svijeta raspršivao svuda oko nas, zatim spakovali i nastavili dalje preko Carevog dola i Šarene Lastve do Trnovačkog jezera (1517mnv), gdje smo kampovali. Drugi dan, subota 25.06. planirao sam da penjemo Volujak, ali vrijeme je bilo loše ujutro, pa smo odlučili naspavati se više i sačekati bolje vrijeme. Tako smo se probudili oko 10:00h doručkovali, družli se sa planinarima iz Foče i Pala, koji su bili smješteni u našem dijelu kampa i polako se spremili za uspon. Od nas četvorice samo smo dvojica krenuli na Volujak. Iako je bilo mnogo magle i jakog vjetra ipak smo uspjeli ispenjati Studenac (2294mnv), najviši vrh Volujaka u BiH. U povratku smo sreli našu drugu dvojicu koji očigledno nisu pročitali važne napomene u najavi akcije, pa su krenuli sami po planini koju ne poznaju dobro, a jedan od njih još u patikama. Nešto kasnije smo imali nezgodnu situaciju gdje je, zbog te neposlušnosti i što nije bio obazriv prema sebi, čovjek izvrnuo zglob i nije mogao da se kreće. Taj dan je završio neugodno za sve nas, prvo – jer smo znali da od daljih planova za nedelju nema ništa, a drugo – jer se moramo pobrinuti za čovjeka da se bezbjedno spusti u dolinu. U nedelju smo organizovali čovjeka koji čuva stada u planini, da svojim konjima spustimo povrijeđenog. Na kraju svega, bez obzira na okolnosti, akcija je ipak protekla u vedrom raspoloženju svih nas, što je velika stvar. Ovo nije ni prvi, a na žalost, ni zadnji ovakav slučaj da se lijepa planinarska akcija pretvori u tešku, ali na ovakvim stvarima se ljudi uče. Znamo sad sigurno, da ovaj momak više nikada neće ZABORAVITI planinarske cipele kad krene u planinu ) niti da neko neće poslušati upute vodiča kad se negdje planinari.

Kanjon rijeke Cvrcke, juli 2011.
U nedelju 10. jula 2011.godine PAK “SUMMIT” Banja Luka, organizovao je redovnu plansku planinarsku-kanjoning akciju u Kanjonu rijeke Cvrcke. U akciji je učestvovalo 46 učesnika (četvero iz Prijedora), a u kanjonu su nam se pridružili i planinari iz PD "Mehanizam" Kotor Varoš.
Iz Banja Luke smo krenuli u planirano vrijeme u 8h. Na našu žalost imali smo mali peh, autobus nam se pokvario nakon nekoliko kilometara, ali prevoznik je brzo reagovao i odmah zamjenio autobus kojim smo nastavili put do Vrbanjaca nedaleko od Kotor Varoši. U Vrbanjce smo stigli u 9.15h i nakon kratke stanke za dogovor krenuli smo u pohod. Dakle u 9.30h velika ekipa krenula je put kanjona rijeke Cvrcke. Dan je bio toliko vreo da su učesnici već u 10h počeli da priželjkuju svježinu Cvrcke koja je bile sve bliže i bliže. U 10.30h smo, već pomalo omamljeni od žege, stigli do rijeke. Svi su se istog trena krenuli presvlačiti u opremu za hodanje kroz vodu i jedva dočekavši počeli da se osvježavaju hladnom i bistrom vodom rijeke Cvrcke. Nakon male pauze nastavili smo pohod kroz korito koje spaja Kotor Varoš i Kneževo. Za neke ovo je bila već ko zna koja po redu akcija na ovom mjestu a za većinu ovo je bio prvi izlet ovakve vrste, pa čak i prvi izlet sa planinarskim društvom. Akciju su vodili vodiči: Miroslav Trivić PAK"SUMMIT", Nebojša Šljukić PK"EXTREME" i Đorđe Rađen PAK"SUMMIT", kao i medicinska podrška Siniša Ećim PAK"SUMMIT". S obzirom na veličinu grupe najvažnije je bilo održavati tempo prilagođen svim učesnicima kako nebi došlo do velikog razdvajanja i razvlačenja kolone. Čim smo ušli u kanjon svi su bili oduševljeni ljepotom netaknute prirode, bistrinom i šumom prave planinske rijeke i mnoštvom izvora kiji su se uljevali u Cvrcku. Na putu smo imali mnoštvo slapova, stjenovitih prepreka i klizavog kamenja i naravno dubokih virova koje smo morali pregaziti. Već nakon prvog kilometra naišli smo na jedan takav i već tu smo se morali skinuti u kupaće kostime. To naravno nikome nije bilo teško, svi su se presvukli i sa rančevima iznad glave i osmjehom na licu pregazili vodu nakon čega su iskoristili priliku i odmah se okupali u tom viru. U 11.30h smo napravili prvu dužu pauzu za doručak. Nakon pauze krenuli smo dalje i ponovo se našli u novim avanturama koje su se neprestano smjenjivale. Već oko 15h došli smo na prelijepo mjesto za odmor. Veliki vir okruglog oblika punio je široki slap, to je bilo idealno mjesto za ručak, kupanje i veselo ćaskanje uz puno smjeha. Da je ovo bila jedna prava avantura govori i to da smo čitavim kanjonom imali raznovrsne terene za hodanje što sam ukazao i na početku akcije. Bilo je šumskih predjela, zaraslih livada, klizavog kamenja, dubokih virova, strmih i kratkih stjena i kao šlag na tortu jedan penjački uspon od desetak metara visine, male težine. Neki učesnici nisu dovoljno ozbiljno shvatili težinu ni opasnost ove aktivnosti sve dok se nije desio jedan ekces koji je na sreću prošao bez težih posljedica. Dakle na tom najtežem usponu vertikalne stijene jedna djevojka je svojom nepažnjom i igrom slučaja pala, ali na svu sreću na svoj ruksak koji je imala na leđima. Ovaj događaj je prošao bez povreda, ali je kod svih učesnika izazvao maksimalnu ozbiljnos koju sam i sam želio od njih već na samom početku akcije. Ovaj uspon bio je osuguran fiksnim užetom i na tri pozicije su bili raspoređeni vodiči kao i Boro Knežević PD"KOZARA", planinarski vodič, koji nam je pomogao u ovom djelu. Bez obzira na sve mjere sigurnosti opet se desi neka neočekivana situacija. Nakon tog događaja svi su sa maksimumom pažnje i uz pomoč vodiča popeli taj dio puta i kroz šumu se uputili ka mjestu Mitrovići nedaleko od Kneževa. Takođe smo imali jednu situaciju gdje su se neki učesnici izdvojili iz grupe i ubrzanim tempom prošli drugi dio kanjona bez vodiča i čak ne osvrčići se na kritike vođe cijele akcije. Time su sami bez vodiča i na svoju odgovornost prošli ovaj dio puta. Ovakve situacije nisu etične niti u skladu sa pravim smislom organizacije i vodičke odgovornosti. Srećom i uz veliki trud vodiča ova akcija je prošla odlično i u svim planiranim rokovima. U 19h došli smo u Mitroviće gdje smo imali dogovoren prevoz za Banja Luku.

Ja sam onaj kog si stalno morao čekati, jer je non-stop nešto fotkao

_________________
www.madeinbunker.com