|
Pitanje da li je umjetnost ili ne je dosta teško, jer šta je to umjetnost uopšte? Da li svaka vrsta kreativnog izražavanja spada u umjetnost? Što se mene tiče, nakon nekih, koliko već, 6-7 godina bavljenja s tim, ono što mogu da kažem je da DJing stvarno jeste neka vrsta kreativnog izražavanja, ali veoma ograničenog kreativnog izražavanja. Znači, slušam određenu muziku, to jest kompozicije koje su stvorili pravi umjetnici, interpretiram tu muziku pomoću sopstvenog mentalno-emotivnog sklopa, prepoznajem različite emocionalne naboje i povezujem ih s određenim konstrukcijama u sopstvenom umu... ali, bez obzira na sve to, ostaje činjenica da ja nisam komponovao ništa od te muzike. Kad stanem za miks pult i spajam te kompozicije u koherentnu cjelinu, ja sam u prvom planu čisti posrednik između kompozitora, koji je uložio sopstvenu kreativnu energiju u stvaranje muzičkog djela, i publike, koja je tu da primi tu energiju.
Lično mislim da moj kreativni momenat tu ostaje u drugom planu, iako taj momenat stvarno postoji, jer od mog unutrašnjeg raspoloženja uglavnom zavisi kakvu ću muziku miksati: ako sam u euforičnom raspoloženju, onda ću naći neke stvari koje su napucane sirovom energijom; ako sam u nekom crnjaku, miksaću mračne i depresivne stvari; ako sam u ezoteričnom raspoloženju, miksaću neke duboke i "vozeće" stvari itd.; a ako imam na raspolaganju nekoliko sati za "vrćenje", onda ću se potruditi da sklopim muziku u miksu tako da napravim neku vrstu priče, na primjer, u početku nešto sirovo i raspumpano, pa se kasnije spustim u neko mračnjaštvo i depresiju, pa onda idem s nekim "dubokim" kompozicijama, pa skretanjem u izboru muzike polako prelazim u pozitivnije vode i na kraju završim miks s čistom svjetlošću i pozitivnom energijom... na taj način prezentujem ideju silaženja u dubine sopstvenog bića, susreta sa svojim demonima, borbe s njima do konačne pobjede svjetlosti nad tamom... što bi trebao da bude osnovni motiv goa trance-a...
E sad, pitanje je da li u publici postoji više 5% ljudi koji to kontaju, ali činjenica je da se, posmatrajući publiku iza miks pulta, stvarno itekako uočavaju razlike u raspoloženju većine ljudi u zavisnosti od promjena muzike tokom miksa... sad, da li taj postignuti efekat čini mene nekom vrstom "umjetnika" ili ne, stvarno ne znam niti želim time razbijati glavu... jednostavno, volim tu muziku i drago mi je što, s vremena na vrijeme, dobijem priliku da je na taj način prezentujem. Za mene će pravi umjetnici uvijek biti i ostati oni ljudi koji u svojim studijima stvaraju tu muziku, namjenivši je slušanju i konzumiranju na eventima određenog tipa, a ja sam tu, u suštini - posrednik, koji omogućava da njihova djela dođu do publike i to je to...
_________________
conquering the darkest places
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
