Citiraj:
MOSTAR – Zdravko Bovan, srpski povratnik u Mostar, već dvije godine spava u podrumu i čeka da mu se popravi kuća.
“Dvije godine spavam u podrumu i ne mogu dobiti donaciju, kucao sam na sva vrata, predavao papire, ali uzalud. Ne znam što trebam uraditi da mi se kuća obnovi”, kaže ogorčeni Bovan. Uz to, naravno, nije ni zaposlen. Ovo je samo jedan od stotina tisuća primjera u našoj državi. U isto vrijeme 13,5 milijuna državnog novca koja su iz Fonda za povratak BiH bila namijenjena za održivi povratak u našoj zemlji utrošena su za sve samo ne za ono za što su bila namijenjena. Načini i metode na koji je Komisija za izbjegle i raseljene osobe BiH podijelila novac je šokantan i zabrinjavajući. Većina novca otišao je u mjesta gdje ne žive povratnici, te za obnovu crkava i groblja. Uzme li se u obzir da je 2010. bila izborna godina i da su sredstva podijeljena neposredno pred izbore, može se zaključiti da su zapravo novcem koji je bilo namijenjen povratnicima kupovani glasovi.
Za zapošljavanje povratnika, za što je trebalo usmjeriti većinu novca, potrošeno je tek nekoliko postotaka sredstava. Prema Zakonu o izbjeglim i raseljenim osobama BiH i odlukama Komisije, ta sredstva su se trebala isključivo koristiti za podršku održivom povratku u mjestima realiziranog povratka. Tako je 13,5 milijuna raspoređeno prvo po nacionalnom paritetu i to: 5,4 milijuna dobili su Srbi, 2,3 milijuna Hrvati i 5,9 Bošnjaci. Potom su predstavnici iz svakog naroda predložili kako će njihov dio novca biti utrošen, a za to su dobivali potpunu podršku predstavnika druga dva naroda.
'Srpski novac' za opstanak
Od 5,4 milijuna maraka predviđenih za ekonomsku podršku srpskim povratnicima u Federaciji, 3, 4 milijuna potrošeno nenamjenski za financiranje ostanka Srba u RS-u kroz izgradnju infrastrukture u novoizgrađenim naseljima i izgradnju crkava i njezinih pratećih objekata.
Prema pokazateljima od tog iznosa (3,4 milijuna maraka) više od 90 posto novca usmjereno je u naselja i mjesta u kojima je na vlasti SNSD. Nasuprot tome, od 5,4 milijuna maraka, samo je 39.000 maraka izdvojeno za projekt zapošljavanja u Novom Goraždu. Dakle, državna Komisija za izbjegle i raseljene osobe BiH u 2010. godini samo u Zvorniku u naselja za ostanak nenamjenski je utrošila 500 tisuća maraka, u Istočnu Ilidžu 530.000 maraka, Sokolac 360.000, Višegrad 380.000, Vlasenicu 260.000 maraka, Miliće 180.000. Nasuprot ovome, imamo podatke kako je zaposleno svega jedan posto povratnika.
'Hrvatski novac' za crkve
I kod hrvatskog novca situacija je slična. “Hrvatska kvota” iznosila je 2,328 milijuna maraka, a od toga je svega 660.000 usmjereno za podršku povratničkim projektima. Ostatak od 1,668 milijuna maraka podijeljeno je za izgradnju katoličkih vjerskih objekata.
Za ugradnju zvona u crkvi u modričkom naselju Garevac potrošeno je 10.000 maraka, a za parking prostor na groblju u MZ-u Gusti Grab općina Busovača izdvojeno je 5000 maraka.
Komisija je, razmatrajući “prioritete” hrvatskih povratnika u Banju Luku, odlučila ukupno 100.000 maraka dodijeliti za obnovu crkve Pohoda (30.000), izgradnju područne crkve sv. Joakima i Ane na groblju Damjanovac (20.000), sanaciju oštećenog krova župne crkve u Šimićima (20.000) i izgradnju u ratu porušene župske i samostanske crkve u Petrićevcu (30.000).
Hrvatima koji se vraćaju u RS nije odobren niti jedan jedini projekt za zapošljavanje. Umjesto toga, pomoć je usmjerena u obnovu mostarske katedrale i franjevačkog samostana sv. Petra i Pavla koje nemaju nikakve veze s povratkom.
Bošnjački povratnici
S “bošnjačkih popisa i tabela” vidljivo je da je i u ovom slučaju bilo nenamjenskog trošenja, no ipak, “bošnjački novac” je u 90 posto slučajeva otišao za potrebe povratnika. Potpuno je nerazumljivo na osnovi čega je za sanaciju gradskih ulica u Kozarskoj Dubici izdvojeno 80.000 maraka ili po kojim kriterijima je za izgradnju ceste od Faletića do Vratnika u Starom Gradu u Sarajevu odobreno 400.000 maraka. Sramotno je što je za projekte za zapošljavanje od 5,9 milijuna maraka koliko je predviđeno za održivost povratka izdvojeno samo 280.000 maraka.
Predsjednica Unije za održivi povratak i integracije u BiH Mirhunisa Zukić kaže da je novac za održivi povratak podijeljen nenamjenski i isključivo po političkoj liniji i da su povratnici iz sva tri naroda oštećeni.
“Mi smo reagirali prema međunarodnim organizacijama i veleposlanstvima. Oni su jako zabrinuti zbog ovakve raspodjele sredstava jer se država neozbiljno ponijela i politički zloporabila novac, ali to je sve. Ako ovo prođe nekažnjeno, i ubuduće će se događati isto Očekujemo da netko sankcionira takvu raspodjelu sredstava. Međutim, ljudi koji su tako radili samo će biti nagrađeni jer neki od njih će sada sjediti i u Parlamentu”, kaže Zukić. I ovaj, kao i mnogi slični primjeri iz prošlosti, ostat će najvjerojatnije i nekažnjeni i, nažalost, neispravljeni.
145.000 porušenih kuća
Mirhunisa Zukić, predsjednica Udruženja
Zukić kaže da država uzima kredite za zatvaranje kolektivnih centara, a da su analize nevladinog sektora pokazale da bi se racionalnim trošenjem sredstava rekonstrukcija mogla završiti i bez kredita.
U Bosni i Hercegovini još 43.000 obitelji je prijavljeno da čeka obnovu svojih domova. U ratu je porušeno 452.000 stambenih jedinica, obnovljeno ih je 31.000, dok je još 145.000 porušenih kuća.
Tko su članovi komisije
Slavko Marin, predsjednik Komisije
Članovi Komisije su Slavko Marin, predsjednik Komisije i zamjenik ministra za ljudska prava i izbjeglice, Miladin Dragičević, zamjenik predsjednika Komisije i savjetnik Milorada Dodika, Edin Mušić, zamjenik predsjednika Komisije i federalni ministar za izbjegle i raseljene, Safet Halilović, ministar za ljudska prava i izbjeglice, Davor Čordaš, potpredsjednik RS-a, Omer Branković, ministar za izbjegle u RS-u, Nevenko Herceg, ministar turizma i okoliša u Federaciji, Drago Kovač, tajnik u Ministarstvu za ljudska prava i izbjeglice, i Siniša Kisić, predstavnik Vlade Brčko Distrikta.
Mirhunisa Zukić (ranije Komarica) je izgleda doživotna predsjednica ovog udruženja. Koji li joj je ovo po redu mandat?
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
