Samurajski oklop
Samurajski oklopi su kao i svo ostalo oružje, kroz razne povijesne periode trpjeli veće ili manje promjene. U ovom postu prije svega mislim na razdoblje kasnog srednjeg vijeka (16 st.). Druga polovica 16 st. se često naziva Sengoku Jidai, ili Era bitaka. Za vrijeme tog perioda gotovo neprekidnih ratova, razni daimyo-i (gospodari) su imali veću ili manju moć nad svojim susjedima. Neki su čak i tražili sve moguće načine ne bi li postali tenkabito, ili gospodari zemlje. Samo dvoje ljudi toga perioda je bilo sposobno postići nešto takvo. To su bili Oda Nobunaga (1534 - 82) i Toyotomi Hideyoshi (1536 - 98).
Za vrijeme tih nekoliko dekada, oklopi su pretrpjeli više promjena nego za vrijeme svih prijašnjih stoljeća. Promjene su varirale od potpuno ljuskastih oklopa, djelomično ljuskastih oklopa, oklopa sa zakovanim ljuskama pa do oklopa na kojima su ljuske zamijenjene pločama. Oklopi su se kronološki razvijali upravo ovako, jer je upravo ovakav slijed donosio jeftinije oklope koje je bilo puno jednostavnije za napraviti nego njihove prethodne inačice.
Jedan od najvećih utjecaja na evoluciju izrade oklopa imali su ljudi naoružani arkebusama (prvim oblicima pušaka na japanskom tlu). Arkebuse (teppo, tanegashima, hinawa-ju), su diktirale potrebu za izradom oklopa koji su mogli zaustaviti puščano zrno. I takav izazov je dobio odgovor te su razvijeni teški i vrlo skupi oklopi koji su djelomično štitili čak i od takvih napada. Kažem djelomično jer niti jedan oklop nije pružao zaštitu za sve dijelove tijela. To su bili veliki, teški oklopi napravljeni od debelih ploča. Mnogi preživjeli primjerci takvih oklopa imaju na sebi tragove koji upućuju na veću ili manju vještinu oklopinika koji su te oklope i izradili.
Neki povijesničari smatraju da oklopi od kovanih pločica i oklopi koji imaju po jendu ploču na prsima i leđima imaju uzor u europskim oblicima oklopa. No pod kojim god utjecajem da nastali, ti koraci u izradi oklopa su bili vrlo logični s obzirom na razvoj prilika u tadašnjem Japanu. Oklopi europskih korijena te oklopi napravljeni po njihovim obrascima su u Japanu postali statusni simboli. Naravno, pritom su ti oklopi znatno modificirani kako bi zadovoljili japanske ukuse, tako da su od kompletnog europskog oklopa u japanskim verzijama ostale samo ploče na prsima i leđima te kaciga. No čak su i ti dijelovi "japanizirani". Pločama su nadodani dijelovi u obliku suknjica koji su štitili područja ispod ploča, dok su kaciga okrenute od nazad prema naprijed uz dodavanje štitnika za vrat.
Što se ekstremiteta tiče, tu su samuraji imali vrlo veliki izbor. Ovaj je period, više nego bilo koji pružao raznolikosti u stilu i dekoracijama tih dijelova oklopa.
Na promjene oklopa utjecalo je i mnoštvo ljudi koje je sudjelovalo u bitkama. Kako su bitke postajale sve masovnije, tako se počela sve više javljati potreba za raspoznavanjam na bojnom polju što je dovelo do označavanja oklopa. Međutim u kasnijem dijelu druge polovice 16 st. potreba se smanjila jer su vojnici na leđima nosili stijegove (sashimono) pomoću kojih su se razlikovali od drugih vojnika i tipova jedinica na bojnom polju. Štap tih stijegova je prolazio kroz držač koji se nalazio na leđima oklopa (između lopatica) dok je na donjem dijelu bio pričvršćen u području slabina. Osim tog načina raspoznavanja, ratnici su si na prsima oklopa crtali grbove svojih obitelji ili grbove svojih gospodara. Takve oklope su često nosili pratioci i vazali, dok je bio vrlo rijedak slučaj da takav oklop nosi više rangirani pripadnik u vojsci. Časnici su se razlikovali po načinu na koji su izrađivali i egzotično ukrašavali svoje kacige. Na taj način se čak i današnjim filmovima može razlikovati koga zapravo glumi glumac ispod oklopa.
oklopi niže rangiranih vojnika
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
