stojis na balkonu,posmatras zvjezdano nebo.lagani povjetarac mrsi ti kosu
mazi ti lice.na tebi duga haljina.tanka i lagana.mjeseceva svjetlost prolazi
kroz nju otkrivajuci vitko tijelo,cvrste grudi, duge noge...stojis i osmatras.osluskujes
tisinu,i mir uz pjev hora cvrcaka i sum morskih talasa u daljini.
no ono sto nevidis je momak koji stoji u sjeni stare masline ispod tvog balkona.stoji
i gleda...ocaran ljepotom isto kao i ti ali ne ljepotom zvjezdanog neba.ne
ljepotom srebrnog sjaja mjeseca i sapatom blagog juznog vjetra...on svu ljepotu
ovog svijeta vidi tu gore na balkonu iznad sebe.
osmatram te a u meni raste nebo...srce mi tuce...k tebi me vuce.
no...okreces se i odlazis.njeznim i laganim koracima.odlazis i ostavljas
me samog...cini mi se najusamljenijeg u ovom svijetu.
ostano jos malo!odzvanja glas u meni...u meni sve jeci ali usne su mi nijeme...necujes
me.
ostali smo sami.vjetar,zvijezde,more,...i ja.prolaze minuti.prolzae sati
a ja jos cekam...cekam i nadam se da vidjecu jos jednom tu ljepotu koja blista
u tamnoj noci...
i onda,moj stari prijatelj vjetar,sapnu mi...kreni!idi!...ja se prenuh uplaseno
od smjele pomisli,no more koje sve zna i cija dubina i snaga jednaka je njegovoj
mudrosti,veselo udari talasom o obalu u znak potvrde vjetrovoj ideji!ali
ja se uplasi jos vise...a srce mi zalupa jos jace.idi idi!zavikase zvijezde
veselim sjajem.zasijase jace i dah beskraja udahnu mi se u srce...strah se
rasu, razleti u beskraju svjetla,i moje srce dobi krila...krila lagana kao
povjetarac a snazna kao morski talas.snaga mi ispuni misice i tijelo vodjeno
nevidljivom silom uznese me hitro uz zid na stari kameni balkon...
stao sam.pred otvorenim balkonskim vratima.
zastali su i nebo i more.vjetar je stao a mjesec stari lisac samo se nasmjesio.
lezala si ispred mene...kao najljepsi san.posmatrao sam golo tijelo a mjesec
mi ga je pokazivao.oci su ti bile sklopljene.
oprezno sam prisao.nisi me osjetila.cvrci su idalje pjevali svoju jednotonsku
pjesmu a ja sam cuo samo svoje srce...
za trenutak ostao samoslobodjen odjece i stajao nag isred tebe.svaki misic
na mom tijelu bio je napet.sustio sam se njezno pored tebe.mogao sam cuti
kako dises.tiho i mirno...
moja ruka te je dotaknula.spustila se na tvoje bedro.toplo i njezno. nisi
me osjetila.zatrenutak smo mirovali tako...moja ruka na tebi a ti u snu...ruka
se oprezno pomjerila.uz cvrst topao stomak,na meke tople grudi...dotaknuo
sam ih,pazljivo i bojazljivo a onda presao uz tvoj vrati pomilovao ti obraz.otvorila
si oci...polako,sneno...pogledla si me i nasmijesila se.
tvoje oci su me pozvale a usne me zagrlile.ljubio sam te ljubio...njezno
i sneno.sanjamo li ili smo budni?nezelimo da znamo.ako je sve samo san...neka
se neprobudimo!
hvatao sam te svojim usnama a ruke su te grlile.stiskale tvoje grudi,tvoje
bokove...provukla si prste kroz moju kosu i njezno mi stavila glavu na svoje
grudi.kroz njih je lupalo srce a ja sam ih ljubio. znao samda to srce lupa
sada za mene...
osjetio sam bradavice koje rastu od mojim jezikom.uzbudjenje koje ti prozima
tijelo.poljucima sam se spustio na tvoj stomak.
razmaknula si noge i spustila me jos nize.utonuo sam u sladak poj strasti.na
dodir mog jezika zdrhtala si cijelim tijelom.uzdahom si mi rekla..da.sirio
sam te i otvarao oput cvijeta.orosenog jutarnjom rosom.
zastenjala si i stisnula me jos jace i blize sebi.
zeljela si me u sebi.opet si sklopila oci mozda se bojeci da ces se probuditi...a
ja sam se izvukao tiho i neprimjetno ostavljajuci neugasen plam veceri.ali
samo za tren.
otvorila si oci pogledala me.a onda uhvatila si i zagrizla svoju donju usnicu...osjetila
si me kako ulazim u tebe.polako i dugo...
spojili smo se u cvrsto neraskidivo ljudsko klupko.drzala si me cvrsto a
tvoji prsti zabijali su se sve jace u moja ramena.stenjala si i drhtala...glasno
smo disali sve jace i brze, poneseni odneseni...nista vise nismo znali!
orgazam je dosao snazno i silovito.obuzeo nas u nezadrzivom jurisu.
kriknula si a ja sam se izlio u tebe...
umorni mokri zagrljeni i sretni...ostali smo lezati negovoreci ni rijec.slusali
smo cvrcke a zvijezde su pocele da blijede,mjesec je poceo da odlazi masuci
nam svojim osmjehom.
ostali smo sami....ja, ti, i more...u malom ribarskom selu jednog mirnog
ljetnjeg jutra!
jebiga...opet ja oduzio.
|