Splitski novinar Ivo Šćepanović napisao je roman “Facebook kao oružje”, prvu knjigu u svijetu koja se uživo pisala na Facebooku. Na ovaj nesvakidašnji projekt Šćepanović se odlučio nakon što je nakladnička kuća Redak htjela na tržištu ponuditi nešto novo, a pisanje knjige uživo na društvenoj mreži pokazalo se kao pun pogodak.
* Koliko je dugo knjiga nastajala i zašto baš na Facebooku?- Ritam je bio žestok, jer sam u 14 dana svakodnevno pisao po jedno poglavlje. Naravno da je to onda bio i sklizak teren jer kad knjiga ide uživo, nemate prostora za popravak, budući da su komentari korisnika Facebooka stizali kako je knjiga nastajala. Sve je dakle bilo izravno podložno kritikama. Ali u tome je i bila draž, jer društvena mreža je omogućila nastanak knjige drugačije od drugih. Kad je nakon pokretanja projekta londonski Metro objavio tekst o tome i potvrdio da se radi o jedinstvenom pokušaju, užitak je bio još i veći, jer su onda reagirali i drugi inozemni mediji, poput australskog radija SBS iz Melbournea i doznao sam da radim prvu knjigu na svijetu pisanu uživo na Facebooku. Ne želim sad to preuveličavati, ali ugodan je osjećaj. A pisanje knjige na Facebooku me zaintrigiralo zbog povezivanja novih medija i tradicionalnog izdavaštva. Voditeljica projekta Tina Pencinger iznijela mi je kako bi nakladnik Redak želio tržištu ponuditi nešto novo, pa smo osmislili nešto što je ispalo novo i u svjetskim okvirima.
* Kako su ljudi prihvatili ideju da mogu sudjelovati u stvaranju jedne knjige?- Mislim da je većini bilo zabavno. Čitali su knjigu koja upravo nastaje i znali su da će i njihovi komentari ući u tiskano izdanje. I dobili su priliku kritizirati, predlagati, nuditi svoja razmišljanja o pojedinim likovima u knjizi.
* Koliko si njihovih ideja i sugestija za priču iskoristio i ubacio u knjigu?- Nisam mijenjao svoj tijek priče, jer bi to moglo fabulu dovesti do kaosa. Međutim, može se eventualno govoriti o tome da svi ti komentari čitatelja podsvjesno utječu na autora. Po dogovoru s nakladnikom svakodnevno sam čitao komentare korisnika Facebooka, ali nisam ulazio u rasprave, čak ni onda kad bih eventualno poželio obraniti se od neke kritike.
* Kako su točno ljudi sudjelovali u pisanju?- Čitatelji su ostavljali svoje komentare, kritike i pohvale i sve je to završilo u knjizi kao njen sastavni dio na kraju svakog poglavlja. Na taj način netko tko sada preko stranice
http://www.webknjizara.hr naruči tiskano izdanje knjige, dobija i komentare čitatelja nastale u vremenu dok se stvarala knjiga. Pored radnje romana, u prilici su saznati što je netko drugi mislio o pojedinom poglavlju u vrijeme njegova nastajanja. Priča govori o Ani Sultanbekovoj, mladoj djevojci ruskog porijekla koja živi u Splitu i nakon što se razočara u prijatelje, odluči im se osvetiti preko Facebooka, bez obzira što je dotad prezirala nove tehnologije, skupe gadgete...
* Je li te bilo strah da bi nakon komentara čitatelja tvoja priča mogla postati nešto sasvim drugo od onoga što si zamislio?- Nije me bilo strah, jer sam na početku rekao i nakladniku da ću stvarati svoju priču, a osluškivati što kažu čitatelji. Nisam zbog toga mijenjao radnju, čak ni onda kad se nekome od čitatelja ne bi svidio tijek priče u pojedinom poglavlju.
* Što ovakva knjiga znači za izdavaštvo u Hrvatskoj, ali i za domaću književnost?- Pretenciozno bi bilo reći da je ova knjiga bitna za izdavaštvo u Hrvatskoj. Nisam bitan ni ja ni moja knjiga. Ovo je bila dobra ideja koja se potvrdila i vani. Čak su strani mediji puno brže reagirali na cijelu ovu priču, bez obzira što je knjiga pisana na hrvatskom i što još nije prevedena na neki od svjetskih jezika. Hrvatsko izdavaštvo neće promijeniti moja knjiga, ali promijenit će ga novo vrijeme koje sa sobom donosi nova pravila. Jednostavno, prije ili kasnije netko bi napisao knjigu preko Facebooka. Da se nisam sjetio ja, sjetio bi se netko drugi, jer novo vrijeme jednostavno tako nameće stvari. A, meni je, dakako, drago da sam prvu knjigu na svijetu uživo na Facebooku napisao baš ja.
*
Je li priča knjige fikcija, jer ima elemenata o kojima smo mogli čitati u novinama i koji su se dogodili u stvarnom životu? Naime, Facebook je mnogima do sada poslužio kao oružje, pa tako i djevojci iz Splita u knjizi koja se preko Facebooka osvećuje prijateljima.- Da, priča je fikcija, radnja se odvija u Splitu i nisam uvrštavao događaje iz stvarnog života. No, kroz priču o djevojci ruskog podrijekla koja izgubi vjeru u svoje splitske prijatelje i nakon niza razočaranja, odluči ih kazniti, prikazao sam i neke negativne mogućnosti Facebooka.
* Smatraš li da je Facebook puno više od samo društvene mreže?- Facebook je danas ono što su telefon, radio ili televizija bili jučer. Samo još jedno od sredstava komuniciranja. Druga je stvar što se pomoću Facebooka mogu organizirati i prosvjedi i dizati revolucije. U Egiptu je nedavno Facebook poslužio kao oružje, jednako kao što govori i naslov moje knjige. Zadnjih su me dana strani novinari i pitali o tome, jer su na internetu pronašli da sam sedam godina bio glasnogovornik teniskog turnira u Uzbekistanu, pa im je to zvučalo egzotično i mislili su da naslov knjige nije tek tako, bez razloga, smišljen. Pitali su me može li Facebook rušiti režime u srednjoazijskim zemljama, poput pokušaja zabilježenoga u Egiptu i jesam li na to ciljao naslovom knjige. Nisam ciljao na to, ali sam naslovom zaista želio poručiti da Facebook može biti i moćno oružje.
* Kako to da su strani mediji saznali za ovaj projekt?- Pa, ne čudi me to. Nedavno mi je nakon nekoliko godina priprema izašla dokumentaristička knjiga “Međugorje - 30 godina fenomena” koju sam napisao zajedno s Marijanom Sivrićem. I u tom slučaju smo imali bržu reakciju stranih medija koji su knjigu izdanu na četiri jezika jednostavno prepoznali drugačijom od postojećih na tu temu. I tu je sigurno pridonio Facebook, ali i činjenica da godinama objavljujem tekstove u novinama na svim kontinentima, pa imam i širok krug poznanika. A društvene mreže pomažu da taj krug poznanika bude u kontaktu i ako su udaljeni tisućama kilometara. Kad imate dobru priču ona će se u današnje vrijeme brzo proširiti.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
Cista ljubomora, nema sta. 
