banjalukaforum.com

Dobrodošli na banjalukaforum.com
Danas je 31 Jul 2025, 23:23

Sva vremena su u UTC [ DST ]




Započni novu temu Odgovori na temu  [ 984 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1 ... 34, 35, 36, 37, 38, 39, 40 ... 50  Sledeća
Autoru Poruka
PostPoslato: 02 Dec 2010, 19:03 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
O lakoci i tezini - razlika je u svesti o izboru

Jedan duhovni Učitelj je pošao na izlet sa grupom od 20 učenika.
Učenici su bili srećni što će ići sa svojim Učiteljem. Učitelj im reče:
„Imam za vas 20 vreća koje treba da ponesete. U njima su stvari koje
ćemo koristiti danas. Molim vas da odaberete vreće koje ćete poneti“.
Svi učenici počeše da podižu vreće da bi našli najlakše, osim
jednog, koji je tražio najtežu. Ostali su mislili da je on prava
budala. Bilo im je smešno što će ta budala nositi najteži teret, dok će
njihove vreće biti prilično lake.
Nakon što su pešačili pet-šest sati, Učitelj reče: „Hajde da sednemo
da jedemo. Molim vas, istovarite vreću u kojoj je hrana. Ostale vreće
ćemo nositi do sledećeg odmorišta. Tamo ćemo videti divno drveće i
cveće. Onda idemo kući“.
Učenici sedoše da jedu. Kad su otvorili svoje vreće, videše da je
sva hrana samo u najtežoj vreći. U drugim su bili pesak, glina,
polomljena grnčarija i druge bezvredne stvari. Učenik sa najtežom
vrećom je istovario hranu na Učiteljev zahtev i svi su jeli. Kad su
krenuli ka narednom odredištu, učenik koji je nosio najteži teret sada
je imao praznu vreću.
Kad su stigli do odredišta, jednog voćnjaka, nabrali su voća i
uživali u lepom pejzažu. Nakon toga su odšetali do jednog muzeja. Na
kraju su šest sati pešačili do kuće.
Kad su se vratili kući, Učitelj reče: „Rekao sam vam da ne možete da
zamenite vreće koje ponesete. Onaj ko je na početku imao najteži teret,
na kraju je imao najlakši. Što se tiče vas ostalih, vaše vreće su u
početku bile lakše, ali ste morali da ih nosite mnogo dalje. Onaj koji
je odabrao najtežu vreću je dobar i dobrodušan. A vi ostali,
nevaljalci, morali ste da nosite smeće do kraja puta!“


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 02 Dec 2010, 19:08 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
Istinito o lazima




...


"Svi lazemo"!
To je konstatacija koja sa psiholoskog
stanovista zvuci vrlo razumljivo, logicno i "prihvatljivo", jer
predstavlja realan odraz nase stvarnosti, uvid u interpersonalne odnose
i u tom smislu odslikava ljudsko ponasanje.




Medjutim, konstatacija da "svi lazemo", mnogima se ne dopada iz
razlicitih razloga (u igri su svesni motivi i nesvesni porivi) i mnogi
je negiraju kao manje ili vise netacnu. Ovom prilikom necemo se baviti
psiholoskim tumacenjem te pozadine koja objasanjava prirodu razlicitih
razloga ili uzroka negiranja istine. Covek laze i iz neznanja, manje
ili vise svakodnevno, a da toga nije ni svestan. Psihologija ponasanja
razlikuje tri kategorije ili vrste lazi.




1. Bele lazi postoje uvek kada osoba laze iz neznanja ili iz licne
zablude, bez namere i skrivenih motiva, znaci ne postoji nikakva losa
pobuda i namera da se ucini nesto "lose" ili ruzno (primer je kada na
osnovu licnog uverenja tvrdite da je nesto tacno ili netacno, medjutim
to je samo Vasa procena i iskustvo koje ne odgovara stvarnosti).




2. Sive lazi postoje uvek kada osoba laze sa "dobrom namerom" ili sa
uverenjem da na takav nacin "pomaze" prikrivanju nekih veoma "losih",
teskih, poraznih ili pogubnih cinjenica. U sustini ovde postoji "dobra
namera" da se neko zastiti "surove" istine (drastican primer je kada ne
mozete nekom reci da boluje od neizlecive bolesti ili da se nalazi u
bezizlaznoj - katastrofalnoj situaciji).




3. Crne lazi postoje uvek kada osoba laze sa odredjenom namerom i to u
licnu korist, a potrebe i motivi mogu biti veoma razliciti kao sto su:
materijalni interesi, ostvarenje odredjenog cilja, zadovoljenje
subjektivnih interesa, ili usled losih karakternih crta licnosti
(primeri su: kada neko laze sa namerom da se okoristi na tudju stetu,
da uveca svoje materijalne, emotivne ili psiholoske pozicije, sa
nemerom da nekog povredi ili da mu nanese bol i patnju). Sa stanovista
astrologije - "laz" kao kategorija ponasanja i "lazljivost" kao
karakterna crta takodje imaju svoja razlicita tumacenja.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 02 Dec 2010, 19:16 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
SLOVA OD VATRE


Da li to noći prolaze mimo nas

I da li nas to sudbina gazi pod svojim nogama?

Da li su nas to godine progutale i više nas se ne sjećaju,

sem kao imena na hartiji ispisana vodom, umjesto mastilom?

Da li ovaj život postoji samo da bi se ugasioI ova ljubav da bi iščezla

I ove nade da bi izblijedile?

Da li će smrt uništiti ono što sagradismo

I vjetrovi zatrijeti naše riječi,I tama progutati naša djela?

Da li je ovo život?Prošlost koja je nestala bez traga

Sadašnjost koja goni prošlost?

Ili budućnost, bez naročitog smisla,osim kada je sadašnjost ili prošlost?

Da li će sve ono što ispunjava naša srca radošću

I sve ono što nam rastužuje duh

Nestati prije nego što spoznamo njihove plodove?

Da li je čovjek poput pjene

Koja na tren izbija na površini okeanaA zatim je odnose povjetaracI više je nema?

Ne, to nije istina,život ne nastaje iz materice

Niti se završava smrću.

Šta su sve ove godine ako ne jedan tren vječnosti?



Ovaj zemaljski život i nije ništa drugo do san

Čije buđenje nazivamo smrću.San, pa opet sve što vidimo i činimo u tom snu

Postoji uporedo sa postojanjem Boga.

Vazduh nosi svaki osmijeh i svaki uzdah

Koji ispusti naše srce

I čuva zvuk svih poljubacačiji su izvor i ishodište ljubav.

A anđeli bilježe Svaku našu suzu zbog tuge prolivene

I pune uši klonulih duša

Pjesmama koje su ispjevale radosti skrivene duboko u nama.

U onostranom životu

Vidjećemo otkucaje naših srca

I spoznati smisao naše bogolikosti,Koju u ovom životu zanemarujemo

Jer nas očaj uvijek vreba iza leđa.

Zabludjelost koju danas zovemo slabošću

Sutra će pokazati

Sponom sa čovjekovim postojanjem.

Brige i muke koje nas opterećuju boraviše sa nama kako bi posvjedočile o našoj slavi,

Patnje koje nosimo u sebi

Postaće naše krune časti.

Da je onaj divan pjesnik, Kits,

znao da njegovi stihovi nikada neće prestati

da ispunjavaju ljudska srca ljubavlju prema ljepoti, vjerovatno bi rekao:

“Napišite mi na nadgrobnom spomeniku:

Ovdje počiva onaj ko je ispisao svoje ime na nebeskom svodu slovima od vatre”




Halil Džubran


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 02 Dec 2010, 19:21 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
Svi ljudi traže sreću,sa manje ili više snage i uporstva,a najviše izgleda da je nađu i sačuvaju imaju oni koji je traže u zajedničkoj sreći što većeg broja ljudi sa kojima ih život vezuje...
Treba izdržati do kraja,sa osmijehom stjuardese koja zna da na avionu nije nešto u redu.


I.Andrić/Znakovi pored puta/


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 03 Dec 2010, 09:45 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
Sreća, to je osjecanje da covjek ima sto mu je najpotrebnije.
Neki su mudraci smatrali srecom samo suficit covjekovog blagostanja.
Covjekova sreca, medjutim, ne moze nikad biti potpuna ako i svaki svoj prohtijev uzme za potrebu;a to je bas najcesci slucaj.
Svaki uspjeh i svaki dobitak znaci radost, ali ni sreca nije u stalnim uspjesima, ...nego samo u ostvarenju jedne centralne namjere.
Zato nije cudo sto je skromnost smatrana za srecu vec otkad ljudi postoje.

Mi smo istinski dobri samo kad smo istinski srecni.
Nesreca kvari srca i rusi karaktere.Rijetko je bilo ljudi koji su odoljeli otrovima nesrece i produzili da vole druge ljude.
Narocito onaj kome su drugi ucinili nesrecu, omrzne i neduzne.
Covjek po svojoj slabosti i sujeti, sve svoje srece pripisuje samo sebi, a svoje nesrece samo drugom...
Mali ljudi ne znaju da treba biti velikodusan ne samo prema nesrecnim nego i prema srecnim.
Ljudi mogu da nesebicno vole, ali rijetko nesebicno mrze.

Svaka mrznja je strah ili zavist.
Mrznja je najcesce strah, jer covjek mrzi samo onog koga se boji.
Covjek odista hrabar ne mrzi nego prezire.
U osjecanju mrznje ima unizenja za nas same, u preziranju ima ponosa i uvjerenja da smo bolji i visi od onog koga preziremo, i da mozemo bez njega,
i da smijemo protiv njega.Nikad mrznja ne dolazi iz razlike uvjerenja, ni iz razlike moralnih principa.Pravi visi covjek ne mrzi cak ni onog koga se boji.
Mrziti vece od sebe,to je osjecanje sluge prema gospodaru, a ne gospodara prema sluzi;a mrziti slabije od sebe, to je bolest ili pometenost.



Jovan Dučić - "Blago cara Radovana"


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 03 Dec 2010, 11:14 
OffLine
Pripravnik
Pripravnik

Pridružio se: 06 Sep 2010, 17:27
Postovi: 258
Odlično,hvala.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 03 Dec 2010, 21:03 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=ZLElXihIb4E[/youtube]


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 05 Dec 2010, 13:09 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
10 Indijanskih zapovijesti




1. Odnosi se prema Zemlji i svim živim bićima s poštovanjem! (Zaoštri pogled.)

2. Budi u neprestanoj vezi s Velikim Duhom! (Slušaj unutrašnji glas.)

3. Cijeni svoje bližnje! (Budi vrijedan poštovanja.)

4. Sarađuj za dobrobit čovječanstva! (Pridonosi onime u čemu si najbolji.)

5. Pomaži u svakoj prilici! (Bolje je pomagati više nego manje.)

6. Čini ono u šta si siguran da je dobro! (Misli prije nego što djeluješ.)

7. Brini o ravnoteži duha i tijela!

8. Uloži dio napora u “više dobro”! (Pokušaj molitvom.)

9. Budi iskren! (Prema drugima i prema sebi.)

10. Preuzmi punu odgovornost za svoja djela. (Ne krivi druge.)


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 05 Dec 2010, 18:57 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=VEZCCZMZyzk[/youtube]


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 07 Dec 2010, 12:21 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
RADOZNALA PITANjA MAJCI



Sta je najljepše na svijetu?

Ti dok spavaš.


Zašto?

Zato što si ti jedina moja istina o kojoj ne razmišljam i dok te gledam kako spavaš znam da je to jedina slika na svijetu koja oslikava mir koji mi treba da bih bila sretna.


Šta je najveće na svijetu?

Tvoje oko. Što stane u njega ne može se smjestiti ni u šta drugo.

Nemoj se nikada bojati onoga što možeš da vidiš pa da hodaš okolo poluzatvorenih očiju.


Šta je najslađe na svijetu?

San. Ništa ne može biti lijepo, šareno i slatko kao što ti to u snovima možeš da napraviš.

Nemoj nikad zaboraviti da sanjaš.


Šta je najteže na svijetu?

Najteže je kad čuvaš nešto a ne vidiš da nigdje nema onoga što čuvaš.


Šta je najveća prevara?

Najveća prevara je kad dvoje potpuno razjedinjenih ljudi sjede za istim stolom ušuškani u isti stan,

isto prezime, jedu zajedno i tako pokazuju pripadnost jedno drugom.

Najveća prevara je kad je između dvoje ljudi topao tanjir supe jedina toplota koja postoji.


Šta najviše boli?

Usamljenost. Kad neko odluči da živi sam, da sjedi samo prema samom sebi u tu samoću može smjestiti bilo šta i iz sebe može izvući ono najbolje.

Ali ako živiš pored nekoga a osjećaš se usamljeno, to je samoća koja blokira čitav život.

Sve što radiš protkano je tom strašnom notom usamljenosti i grčevitom borbom da se iz toga iščupaš.

Usamljenost pored nekoga je najgora samoća koja čovjeku može da se desi.


Plašiš me, ne pominješ ljubav! Postoji li ljubav?

Postoji, naravno, zato ti ovo i pričam. Da bi pronašla pravu ljubav moraš napustiti svaku ljubav – iluziju jer će te one samo činiti nesretnom.

Ljubav postoji ali ja o tome imam tako malo da ti kažem. Pronadji je. Ne mogu tome da te naučim.

Nemoj me to pitati. Ja sam ti majka i možda ću uvijek misliti da te neko, ko je sa tobom, ne voli jer te ne voli onako kako ja mislim da te treba voljeti i onoliko koliko ja mislim da te treba voljeti.


Zašto misliš da me niko ne može voljeti kao ti?

Ni to ne umijem da ti objasnim. Jednog dana ćeš razumjeti.

Kad budeš imala dijete vidjećeš da je to jedina bezuslovna ljubav na svijetu, ljubav sama po sebi koja ne traži, ne pita, ne nalazi opravdanja, ne moli i ne uslovljava.

To je najveća i najjednostavnija ljubav na svijetu.


Stvarno me plašiš.

Ne treba da se plašiš. Samo se čuvaj pogrešnih ljudi, pogrešnih ljubavi,

nemoj da ti čitav život izgleda pogrešno i ti sama sebi kad se pogledaš u ogledalo.


Čega se najviše treba čuvati?

Ljudi. Biće puno onih koji će te opipavati dok ne vide gdje si najosjetljivija a onda napraviti jedan oštar rez i mirno gledati kako krvariš.

Pojedini ljudi više vole da ranjavaju druge nego da liječe svoje rane.

Mogu da žive samo ako vide da drugi pate više nego oni.

Toga se čuvaj.


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 07 Dec 2010, 19:22 
OffLine
Početnik
Početnik

Pridružio se: 31 Jul 2010, 21:58
Postovi: 74
Vi mozete pomoci samo molitvom i ljubavlju. Ljutnja i vika na bezboznika ne popravlja stvar.
(Starac siluan Atonski)


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 08 Dec 2010, 22:16 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
"Učio sam od sunca kako se svemu daje sjenka, od mjeseca kako se sve stvari pojavljuju jednovremeno, od vjetra kako se uvijek kreće i ne staje, od vode da je lik u njoj onoliko koliko je ona mirna, od kiše kako sve teži zemlji. Zemlja mi je davala hranu i postelju, šuma zaklon i utočište, planine mir i sigurnost, a more beskrajnu vjeru.


~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~


"...Vremenom ćeš navići na rastajanje. Naučićeš da se sjećaš. A sjećanje je isto kao i susret. I pomalo ćeš navići da voliš mnoga bića u uspomeni.
Kao što dio sebe daješ prijateljima, tako će i oni tebi davati najbolje od sebe. Na kraju ćeš vidjeti da si ti pomalo svi koje si nekad voljela.
Jednom ćeš morati da daš sve i da te ne boli.... Naučićeš da sanjaš. Da liječiš dodirom. Da zadaješ mali, da bi ublažila veliki bol.
- Vrlina je postupati u skladu sa sobom. Biti zadovoljan sada. Ne u ime budućnosti i od sjećanja na prošlost, nego zbog ovog trenutka.
Vrlina je biti potpuno živ..."


M.Pavic


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 08 Dec 2010, 22:20 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
"Život je jedna neizmjerna logika i harmonija, a pošto su priroda i život jedno isto, ne postoje ni u životu apsurdumi i anomalije. Sve je na svijetu vezano jedno za drugo, pa su vezane i sreća i nesreća u ljudskoj sudbini.
Kad iz korpe rumenih trešanja što se ne da izvući samo jedna trešnja, a da se prstom ne zakači i izvuče odjedno...m više njih, tako idu i sreće i nesreće uvek u serijama
– trešnje zdrave i trešnje otrovane stavljene zajedno u jednoj kobnoj korpi.
Svaki je čovjek po nekoliko puta u životu dobijao osjećanje konačne propasti, kao da ga je iznevjerilo tlo pod nogama, krma na brodu, uzde na bijesnim konjima.
Ali se svaki uvjerio u to da je poslije serije sreća dolazila serija nesreća, i obrnuto.
U samim momentima očajanja, čovjek ne misli da pored njegove nesreće skoro, ukorak ide i sreća. Sreće i nesreće, to su bijeli i crni konji koji trče u istom pravcu,
blisko i naporedo, tako da čas promaknu bijeli pored crnih, a čas crni pored bijelih. Tako ide cijelog života, koji je sav sazdan od takve utakmice bijelog i crnog.
Zato čovjek istovremeno preživljuje sreću i nesreću, i onda kad za to i ne zna. Nema apsolutne nesreće i apsolutne sreće, i zato ih obje istovremeno proživljujemo. "



Jovan Dučić - Blago Cara Radovana


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 08 Dec 2010, 22:21 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
Mnogo samuješ i dugo ćutiš, sine moj, zatrvljen si snovima, izmoren putevima duha.
Lik ti je pognut i lice blijedo, spuštene vjedje i glas kao škripa tamničkih vrata.
Izidji u ljetnji dan, sine moj!
- Sta si vidio u ljetnjem danu, sine moj?
Vidio sam da je zemlje jaka i nebo vječno, a čovjek slab i kratkovjek.
...- Sta si vidio u ljetnjem danu, sine moj?
Vidio sam da je ljubav kratka, glad vječna.
- Sta si vidio u ljetnjem danu, sine moj?
Vidio sam da je ovaj život stvar mučna koja se sastoji u nepravinoj smjeni grijeha i nesreće, da živjeti znači slagati varku na varku.
- Hoces da usnis, sine moj?
Ne oče, idem u život.

(Ex ponto, I.Andrić)


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 09 Dec 2010, 13:35 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
Uvod u drugi zivot


" - Ima li svrhe da gradimo ono što će biti srušeno,

da jedemo ono što će biti pobljuvano,

da uzmemo ono što će biti oduzeto,

spajamo ono što je nespojivo,

da slažemo što je nesloživo,

da podnosimo ono što je nepodnošljivo?

da mislimo na ono što je nezamislivo?



- Postavio si mi ta pitanja, moj ti je odgovor ovaj:



Imade svrhe insistirati na razlikama dok god bog utvrdjuje srodnost.



Imade svrhe podnositi ono što je nepodnošljivo jer to je oslobadjajuće,

misliti ono što je nezamislivo, jer to je nadajuće,

izvoditi ono što je neizvodljivo, jer to je radjajuće,

kidati ono što je neraskidivo, jer to je razarajuće,

sagledavati ono što je nesagledivo, jer to je smirujuće."


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 09 Dec 2010, 20:59 
OffLine
Pripravnik
Pripravnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 12 Jul 2009, 15:28
Postovi: 298
Lokacija: došla biciklom
„Обавезни смо и у најтежој ситуацији да поступамо као људи и нема тог интереса, ни националног, ни појединачног, који би нам могао бити изговор да будемо нељуди.“
† Патријарх Павле


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 10 Dec 2010, 09:50 
OffLine
Pripravnik
Pripravnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 12 Jul 2009, 15:28
Postovi: 298
Lokacija: došla biciklom
СТРАХ РАЂА ЖАЛОСT
У љубави нема страха, него савршена љубав изгони страх; јер је ...у страху мучење, а ко се боји, није се усавршио у љубави.
(свети Јован Богослов)


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 10 Dec 2010, 15:33 
OffLine
Pripravnik
Pripravnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 12 Jul 2009, 15:28
Postovi: 298
Lokacija: došla biciklom
„Никада код хришћана не сме да дође до сукоба између љубави према свом народу и спремности да се као православни верници држе заповести Божје.“
† Патријарх Павле


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 10 Dec 2010, 19:22 
OffLine
Stara kuka
Stara kuka

Pridružio se: 21 Dec 2004, 20:02
Postovi: 5501
Zrtvena ljubav jedne zene



Više od tri godine bolovao sam od očiju. Patio sam od vrlo jake dalekovidosti, a onda je nastupilo i zapaljenje desnog oka, tako da sam gotovo bio poluslep, kada sam otišao u bolnicu. Tamo su mi rekli da bolujem od keratitisa i da sam se verovatno zarazio na bazenu u Vojnoj akademiji, gde sam radio kao učitelj plivanja. Posle godinu dana neuspelog lečenja lekar mi je saopštio da mi se vid može povratiti jedino ako na desno oko presadi zdravu rožnjaču. Novca, međutim, nisam imao za tako skupu operaciju. Kada sam to rekao svojoj ženi, ona mi je na moje veliko iznenađenje predala štednu knjižicu na kojoj je, ni sam ne znam kako, uspela da uštedi 20000 novih tajvanskih dolara.

“Ako ne bude dovoljno”, rekla je, “nabavićemo još. Nepismenima kao što sam ja, ne vredi mnogo što imaju oči, ali je sa tobom drugačije. Ti si pismen čovek i tebi je vid potreban”. Tako sam zahvaljujući novcu, koji je moja žena celoga života štedela, uspeo da se upišem na listu pacijenata jednog poznatog lekara.

Nisam čekao ni mesec dana, a doktor mi javi da je pronašao davaoca. Imao sam veliku sreću, jer su ljudi čekali i po nekoliko godina da se nađe pogodna osoba. Naime, trebalo je da čovek umre u bolnici pod nadzorom lekara i da njegova porodica da saglasnost da se odmah posle njegove smrti pristupi presađivanju. Dakle, stupio sam u bolnicu pun nade.

Kada su me, posle operacije, iznosili iz operacione sale moja kćer Jung prišla je nosilima, nagla se nada mnom i tiho rekla: “Sve je dobro prošlo. Mama je htela da dođe ali se plašila da ti ne smeta...”

“Neka ne dolazi!”, rekao sam.

Nisam želeo da me poseti. Teško sam je podnosio i kod kuće, a kamoli u bolnici. Oženio sam se njome po želji roditelja, kada mi je bilo 19 godina. Moj otac i njen otac bili su veliki prijatelji i još pre našeg rođenja obećali jedan drugome da će se oroditi, ako se dogodi da jedan ima sina a drugi kćer.

Svoju suprugu sam prvi put video na dan svadbe. Kad je skinula tradicionalni crveni veo i kada sam video njeno lice – užasnuo sam se. Lice joj je bilo puno ožiljaka od boginja, zbrčkano i nekako bezbojno. Obrve je imala retke i očne kapke podnadute. Bilo joj je 19 godina, a meni je delovala kao da joj je 40. Bio sam prosto van sebe. Preklinjao sam roditelje da me ne teraju da se ženim takvom nakazom, ali ništa nije pomoglo. Mati me je tešila da lepota nije najvažnija u životu, da je moja nevesta dobra i čestita devojka i da ću je zavoleti kada je bolje budem upoznao. Međutim, ja sam nju još toga prvog dana omrznuo. Nisam hteo da je pogledam, niti da govorim sa njome, odselio sam se na Vojnu akademiju i napustio i nju i roditelje. U školi sam ostao i za vreme letnjeg raspusta sve dok moj otac nije poslao po mene jednog našeg rođaka i naredio mi da se vratim kući.

Ženu sam zatekao kako sprema večeru. Kada sam ušao, podigla je glavu i nasmešila mi se, ali ja joj nisam otpozdravio.

Mati mi je stalno prebacivala i govorila da se teško ogrešujem o ženu, da je ona dobra, mirna i poslušna. “Već je pola godine u našoj kući i od jutra do mraka ne prestaje da radi za nas. Nijednom se nije požalila na tebe, nijednom je nismo videli da je zaplakala, ali znaj, sine moj, da ona u sebi, u svojoj duši gorko pati. Još jednom sam poslušao svoje roditelje i tada se vratio kući, ali moja osećanja prema mojoj ženi nisu se promenila. Trudio sam se da je ne primećujem. Govorila je tiho, a kada sam je ponekad grdio, ponizno je ćutala. Prezirao sam je iz dna duše što do te mere nema ponosa. Tokom 30 godina našeg bračnog života retko kad sam joj se osmehnuo, a nikada i nikuda nisam sa njom izašao. Bilo je dana kada sam želeo njenu smrt.

I pored svega, ona je prema meni pokazala više strpljenja i ljubavi nego bilo ko drugi koga sam poznavao. Kada sam došao na Tajvan imao sam nizak čin u vojsci i moja zarada je jedva dostizala da se prehranimo i platimo kiriju. Naše detence je bilo bolešljivo i mnogo nas je koštalo, tako da je moja žena, onako nepismena i neškolovana, pokušavala i sama nešto da zaradi. Pošto bi posvršavala domaće poslove, plela je slamnate šešire i asure. Kada smo se preselili u jedno ribarsko mesto, krpila je ribarske mreže, a dok smo živeli u unutrašnjosti, na severu zemlje, naučila je da ukrašava grnčariju. Ja sam često bio službeno odsutan, ali nisam morao da brinem za kuću i decu. U tom pogledu mogao sam se sasvim na nju osloniti.

Kada sam penzionisan, nastanili smo se u jednoj kućici na periferiji grada, jer nisam želeo da moji poznanici dolaze ka nama i vide moju ženu. Inače, naša kćer Jung već je bila svršila školu i radila, dok je naš sin, mlađi od nje, još uvek studirao. Molio sam Jung da ne spominje svome bratu operaciju da ga ne bi ometala u učenju, pa me je tako samo ona obilazila u bolnici. Donela mi je, čak, i tranzistor da bih prekratio duge bolesničke dane koje sam provodio sa zavojem na očima. Imao sam tada vremena isuviše i počeo sam da razmišljam o svome proteklom životu. Prvi put osetih stid što sam zabranio svojoj ženi da me poseti. Kada su mi nakon 15 dana skinuli zavoj, bio sam jako uzbuđen i jedva se usudio da otvorim desno oko. “Vidite li svetlost?”, zapitao me je lekar. “Da, vidim iznad sebe” – “To je lampa”, reče on.

Operacija je uspela i posle nedelju dana toliko sam se oporavio da sam, polazeći kući, već mogao videti prozor, krevet, šoljicu od čaja na noćnom stočiću...

Dok smo se kolima vraćali kući moja kćer je sve vreme ćutala. Najzad, posle toliko dana ponovo sam prekoračio prag svoje kuće! Moja žena je izlazila iz kuhinje, noseći činiju sa jelom. Kada me opazi, samo obori glavu i reče: “Vratio si se”.

“Hvala ti što si mi pomogla da platim bolnicu”, rekoh. Čini mi se da je to bilo prvi put za 30 godina da sam joj se za nešto zahvalio.

Ona brzo priđe stolu, spusti činiju, pa se okrete prema zidu i poče nečujno da plače.

“Mama, reci mu, sve mu reci!”, kroz suze povika naša kćer. “Neka zna da je rožnjača bila tvoja!”

Ja je zgrabih za ramena i pogledah pažljivo. Levo oko moje žene bilo je zamućeno kao što je bilo moje pre operacije!

Protresao sam je snažno.

“Zlatni Cvete”, (prvi put sam tada izgovorio njeno ime), “zašto, zašto si to učinila?”

Ona samo sakri lice na moje rame i nastavi tiho da plače. Držao sam je tako zagrljenu, a onda se polako spustih na kolena kraj njenih nogu...


Vrh
 Profil  
 
PostPoslato: 11 Dec 2010, 00:34 
OffLine
Pripravnik
Pripravnik
Korisnikov avatar

Pridružio se: 12 Jul 2009, 15:28
Postovi: 298
Lokacija: došla biciklom
Treba mrziti i goniti grijehe, a ne one koji griješe. (Prota P. Sokolov)


Vrh
 Profil  
 
Prikaži postove u poslednjih:  Poređaj po  
Započni novu temu Odgovori na temu  [ 984 Posta ]  Idi na stranicu Prethodni  1 ... 34, 35, 36, 37, 38, 39, 40 ... 50  Sledeća

Sva vremena su u UTC [ DST ]


Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 0 gostiju


Ne možete postavljati nove teme u ovom forumu
Ne možete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne možete monjati vaše postove u ovom forumu
Ne možete brisati vaše postove u ovom forumu
Ne možete slati prikačene fajlove u ovom forumu

Pronađi:
Idi na:  
cron
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Group
Hosting BitLab
Prevod - www.CyberCom.rs