banjalukaforum.com

Pozdrav svima!

Ovaj problem se mozda moze definisati kao trazenje identiteta vjernika koji zeli da ostane vjeran izvornim principima svoje vjere i nacinu zivota, i pored toga sto zivi u svijetu koji ima svoje norme i razna uslovljavanja, od kojih se neki manje-vise kose sa predstavom koja se stvori dok izucavamo svoju vjeru.

Jedan primjer bi mogao biti nacin zivota vjernika hriscana na Zapadu, koji ukljucuje lumpovanje, pornografiju, opijanje, kod djevojaka teznja za luksuzom u bilo kom pogledu, skupa auta, izazovno oblacenje koje ima za cilj da podstice musku fantaziju, zaokupljenost materijalnim stvarima, porodica gubi vrijednost, i sl..

U islamskom svijetu se taj problem ocituje u teznji za ugodnim zivotom i drustvenim reformama koje ce im omoguciti blagostanje u svakom pogledu, pri cemu su upuceni na dekadentni Zapad koji maltene u moralnom pogledu ne moze nista da im pruzi. Ali Zapad donosi i drugaciji sistem vrijednosti, svjedoci smo danas da izmedju islama i Zapada dolazi do trenja zbog razlicitog gledanja na recimo ulogu religije u drzavi, na prava zena, i sl.

Rezultat toga je da se vjernik cesto moze naci u dilemi, u situaciji da, bez obzira na njegov izbor izmedju dvije opcije, osjeca da je nesto izgubio (npr. rizikuje da ga svjetovni prijatelji gledaju cudno zato sto se ne opija i ne provodi, a on zeli da ostane dobar sa njima).

Zbog toga se covjek moze osjetiti kao da ne zna gdje u stvari pripada, da ima tzv. problem identiteta, jer zivi u svijetu koji manje vise odbacuje vjernicki zivot onako kako ga po ugledu na pionire vjere treba zivjeti. Najocigledniji primjer tog paradoksa su ljudi koji se zovu vjernicima a psuju iz fazona, trose velik novac na luksuz, hvale se materijalnim stvarima, itd...

Da li ste imali krizne periode gdje ste morali da birate, kako sto razmisljali u takvim situacijama, da li ste uspjeli ostati dosljedni vasoj slici uzornog vjernika, po koju cijenu?

Mislim da bi svako od nas koji se smatramo vjernicima mogao da napise nesto na ovu temu, pogotovo oni koji zele da zive zivotom istinskih vjernika 24h dnevno.

Molim vas da se suzdrzite od svadje, spama, i sl.. Ova tema nema nikakvih skrivenih tendencija, ako je neko stekao takav utisak ja se izvinjavam. Zelim da u vedroj i prijateljskoj atmosferi mi vjernici razgovaramo o ovoj problematici, svako iz svog ugla da isprica svoju licnu pricu. Suzdrzite se od filozofskih one-sentence postova.

Pozdrav!

_________________
You smug-faced crowds with kindling eye
Who cheer when soldier lads march by,
Sneak home and pray you'll never know
The hell where youth and laughter go.

Zavisi....Ne smatram da je Bogu bitno da li pijem,vozim skupa kola i ....hmmm.....fantaziram
Dok god sam umjeren u svemu uključujući i "štovanje " Boga,sve ok.Da napomenem da se moje viđenje i praktikovanje vjere razlikuje od većinskog na ovim prostorima...Imao sam ja krize i identiteta i vjerovanja ali sam na neki nači izabrao svoj put.Put kojim neću nikome učiniti ništa nažao,pomoći kome mogu i najbitnije,spoznati samog sebe.Jer samo samozpoznajom mogu spoznati i Boga.
Ne smatram da će me uzdržavanje od hrane,seksa i umjerenog luksuza udaljiti od moga Boga....

P.S.
Ne pijem,ne vozim skupa kola i "fantaziram"..

_________________
Bubi frubi

Zanimljiva tema, Hristov, realan post Zorane...
Ja sam naime sračunao da ako ne bih ima potrebu za seksom koje se eto ne mogu riješiti, bio bih "uzoran vjernik", a da nemam potrebu za seksom ne bih imao potrebu za mnoštvom materijalnih stvari. Mogao bih se skoncentrisati na neke druge, korisnije stvari u životu, kao Tesla npr. iako je njegov primjer suviše radikalan.
Opet sa druge strane mi to zvuči licemjerno što sam napisao, kao mogao bih ja biti predsjednik amerike, ali mi se ne da. Imam izgovor što nisam rođen u americi.
Seksualni nagon je jak, kao i požuda sva, ali to ne bi trebalo biti izgovor za lijenost.
Boga definitivno treba voljeti da bi ga se shvatilo i prihvatilo, da bi ga se shvatilo trebalo bi ga poznavati, jer kako voljeti nekoga koga ne poznaješ, međutim ko kaže da ga ne poznajemo i ko kaže da je nešto nemoguće?...

_________________
meet me on the other side
where as a rose I will wake
though blind I'll follow every step you take...

Tamo gde se jave moja dva brata eto i mene.

Tema je široka u smislu prihvaćenosti od svih vernika a i onih što veruju samo sebi.
To jeste realnost života, da sa svake strane vreba ponuda kojekakvih stvari kao u ogromnom marketu.
Oko je prvo na iskušenju a onda srce i stomak pa na kraju razum da se zapita da li je to sve ponuđeno potrebno čoveku?
Da,sve mu je potrebno. A kad čovek leži prikovan za postelju 90 posto toga mu ne treba...zašto?

Mi hodamo za željama a ne za stvarnom potrebom.
Hodamo u telu i telo nas vodi kroz želje tela.
Bog zna potrebu i to nam uvem daje ali nama je to malo sve dok telo divlja a kad se ono pokori Duhu onda ne primećujemo da smo u marketu.
Priateji su potrebni ali znaju da iznevere i naljute se.
I kad svi odu opet niste sami jer je tu Onaj koji vas voli više nego što sami sebe volite.
Tu su i horovi molitvi za svaku dušu u svim problemima.

Milost Božja trpi nas i čeka.
Muslimani žive po Božjoj reči (poštovanje,pomaganje,odevanje,rečnik...to je moje iskustvo)
Hrišćani uglavnom žive po svom izboru i trebala bi radikalna promena.
Pozdrav.

_________________
,,Joj dobro je, znaci i vi ste u stvari ljudi ko i mi svi ostali.
Uh, covjece eto ja cijelo vrijeme isto to mislim ma ovo su ljudi, ma jesu ljudi, sigurno su ljudi isti ko i mi.,, Brale.

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté

Odlicno Rose, takve postove sam zelio da procitam, nasa intimna, najdublja razmisljanja o tim dilemama.

_________________
You smug-faced crowds with kindling eye
Who cheer when soldier lads march by,
Sneak home and pray you'll never know
The hell where youth and laughter go.

Ateisti izgleda nemaju intimu te vrste koju bi podijelili sa ostalima

_________________
meet me on the other side
where as a rose I will wake
though blind I'll follow every step you take...

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté

Rose, donekle se slazem sa tobom, samo moramo imati na umu da ova kriza nije prva u istoriji, temelj naseg drustva nije stabilan i zavisi od mnogo faktora koji nisu deterministicni, finansijski sistem prije ili kasnije bude naduvan preko granica koje moze da izdrzi i onda puca. To se nama desilo sa ovom krizom, sto nije ni prvi ni zadnji put.
Ali da ne bude ovo kritika materijalizma... Mislim da je najveci izazov za svakog vjernika naci ravnotezu izmedju svojih materijalistickih i duhovnih potreba. Ako vjernik svojim ponasanjem zivi aktivni vjerski zivot, onda neminovno dolazi do situacija gdje moramo da biramo sta nam vise znaci, ali uvijek nesto tu gubimo, ako npr. u ocima nasih prijatelja ispadamo manje prijatelji jer im ne idemo uvijek niz dlaku, jer to sto cine je protivno nasim uvjerenjima. Npr. ides u drugi grad, i podrazumijeva se da navece idete vani, i cesto se zavrsi u nekom bordelu ili striptiz-klubu. Zbog svojih uvjerenja covjek ne zeli da ide na takva mjesta, ali ispada pustinjak. Ili ako te smatraju drakonskim puritancem zbog toga sto recimo ne pijes alkohol, pa te na kraju gledaju kao osobenjaka u drustvu.

_________________
You smug-faced crowds with kindling eye
Who cheer when soldier lads march by,
Sneak home and pray you'll never know
The hell where youth and laughter go.

Ta ravnoteza se nadje brakom, barem tako se preporucuje u mojoj vjeri. Drugi je problem - na koji nacin naci odgovarajucu osobu ako zivis vani i ne izlazis puno. Ali brak svakako rjesava mnoge od dilema koje si postavio na ovoj temi.



"Bordelu" ? Je li ti to ozbiljno pises ? Nikada se nisam nasla u blizini nekoga ko zavrsi u "bordelu". Brrrr...

Vjernici trebaju pazljivo birati prijatelje...u mojoj vjeri se kaze : " Covjek je vjere svoga prijatelja". Sapienti sat.

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté

Slazem se za brak definitivno, ako covjek ima redovno spomenute dileme, medjutim cudnom igrom psihe, kad se vjencamo, izbijaju u prvi plan neke druge potrebe koje, izmedju ostalog, mogu biti potreba za drugacijim drustvom, za promjenom.

Ovo za bordel: lako je naci prijatelje ako imas dosta interesa. Medjutim ako nas vezu zajednicka interesovanja, ne znaci da smo u svakom pogledu isti. Ja licno imam najvise prijatelja sportista, i to prijateljstvo super funkcionise dok se sve vrti oko sporta. Medjutim kad su u pitanju neke druge sklonosti, onda vec postaje stresno.

_________________
You smug-faced crowds with kindling eye
Who cheer when soldier lads march by,
Sneak home and pray you'll never know
The hell where youth and laughter go.

U tom slucaju ili nisi dobro izabrao zivotnu saputnicu, ili ne znas sta hoces. Ne mozes imati i svjetovno i vjersko - to nije moguce.



Hvala na odgovoru, jer sam se iskreno pocela pitati kakvi to tipovi izlazak zavrse u "bordelu ili striptiz klubu" ( sramota me ovo i napisati, Boze me sacuvaj i zakloni ). Ali priznaces da ne idu svi sportisti na ta i takva mjesta. Uz to, ako su ti pravi prijatelji, shvatice zbog cega ne zelis da se nadjes na tim ( u sustini tuznim ) mjestima.

Sto se tice alkohola, to nije nikakv problem ako si drustven i dobro raspolozen. Kad izadjem na mjesta gdje se toci alkohol, porucim sok ili vodu, i nikome to nikada nije zasmetalo. Ali vjerovatno se malo drugacije gleda na musko koje ne pije, to ti priznajem. Mada meni ni to ne bi bio problem. Ko pije neka pije, ja necu i vozdra. Jednostavno.

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté

Nisam ja u braku, ali pokusavam anticipirati neke stvari, znaci samo pretpostavka.

Za bordel, to je bio samo primjer, sjetio sam se kad sam sa kolegama iz firme slavio neke svecanosti ili kad smo isli na izlet. Ima jos par primjera, uglavnom znaci veze me posao za prijatelje ili zajednicki interes, ali njihov stil zivota dozvoljava da imaju posla i sa playboy zecicama i svasta nesto..

Mislim da ce biti fina prica na ovoj temi, slobodno pisite bez kocnica, i nemojte biti svadljivi ili uvredljivi.

Ja odoh spavati, treba sutra pregrmiti dan.

Laku noc!

_________________
You smug-faced crowds with kindling eye
Who cheer when soldier lads march by,
Sneak home and pray you'll never know
The hell where youth and laughter go.

_________________
Ja sam lav Istine, a ne lav strasti.
Moje djelovanje je svjedokom mojoj religiji.

Ma liberté

Stvar je pocela jos neke davne '97-'98 kad sam odbio da se priblizim drustvu prijatelja koji su pili pivo, a da stvar bude gora u tom drustvu su bili i bliski rođaci, pa je poslije bilo "pretpostavki" da cu zavrsiti među extremistima (jer tada talibani ili neki bin-ladenovci) nisu bili aktuelni niti se znalo za njih.
Samo jedan gest s kojim zelite pokazati drustvu i rođacima da bar malo zelite da se posvetite vjeri i to pokazete okolini moze zavrsiti dosta loše, iako jos od djetinjstva nisam pokazivao interesovanje prema picima, kasnim izlascima, tulumarenjima i nekakvim festama...al eto.
Kad se sjetim kasnijih događaja koji su proizilazili iz te situacije "nepozdravljanja zbog pripitog drustva" padne mi mrak...ali zivjelo se.
Uglavnom u potpunosti zaobilazim sva moguca i nemoguca mjesta na kojima se moze kupiti ili dobiti piva...to podrazumjeva i mnostvo rodbinskih festa i ruckova i slavlja po raznom osnovu ukljucujuci i svadbe...jednostavno ako saznam da ce tu biti alkohola ili cak naslutim da bi moglo biti, na takvim mjestima se ne pojavljujem.
Nekad razmisljam da nije u pitanju moje (po njima) "previse odavanje" vjeri nego njihov premalo.
Dosta stvari recenih na ovom forumu nikad ne govorim na javi...ne zbog toga sto ne zelim ili me neko sprjecava u tome nego narod iako je iste vjere ne zeli da diskutira o tome, nije u pitanju slusanje, niti povinovanje onom sto ja kazem, nego jednostavno se te teme izbjegavaju cak iako smo iste vjere...pa vecinu vremena provodim suteci ili pricajuci o poslu, vjestima, politici, ekonomiji, građevini i inim stvarima.

Sto se tice sekularne drzave, ne smatram je kao nekim dobrom koje treba da potraje, jer istorija govori o tome da je bilo idealnijih drzavnih sistema i uređenja i znam da trebam teziti tome, institucionalno.

Svi mi vjernici imamo kutak a ovaj podforum je dio njega...ma kakav bio..."monitor sve trpi, a i ova tastatura".

_________________
-'-Ne idi nikom osim onom cijem dobru se nadas, od cije vlasti ne strahujes, ciji blagoslov ocekujes i cijim znanjem ceš se moci okititi....'.-

Evo jedna od bivšeg vjernika:

Vjera a samim tim i vjerski propisi zabranjuju, sputavaju, ne prilagođavaju se novim okolnostima. Pokušao sam slijediti put jedne od njih, nije išlo - konzervativizam, licemjerje, ufuranost u stilu "mi smo najbolji" nije mi odgovarao. I zato sam se pozdravio sa svim tim.

Ako mi je do duhovnosti i filozofije, uzeću Konfučija ili Kanta. Ako mi je do morala, etike i čovječnosti, povešću se za idealima Francuske revolucije.

Život je jedan, i zato ga ne treba provesti u vjerskom strahu od sumpornog ognja.

Ako ima neko na nebesima, onda je on suviše dobar da bi me zbog mojih "grijeha" bacio u bezdan ništavila. Ako gore ne postoji ništa, onda je sasvim svejedno kako živim svoj život, dok god smatram da mi je dobro i dok god takvim načinom življenja ne ugrožavam druge.

bez ikakvih predrasuda u pogledu uvrijeđenosti ili sl...pitam da li to znači da prijatelj ne može biti druge vjere ili da se moram prikloniti vjeri svoga prijatelja?
znam da je Bog jedan i da koreografija spada u 2. plan.

_________________
meet me on the other side
where as a rose I will wake
though blind I'll follow every step you take...

Postoji jedna vrsta pozitivne odgovornosti u svemu što radimo i u srcima je svih živih bića. Ali put u pakao je popločen dobrim namjerama.

_________________
meet me on the other side
where as a rose I will wake
though blind I'll follow every step you take...

@oficir....
Zar nije malo previše to izbjegavanje?Ono,shvatam ja da ti ne konzumiraš alkohol ali izbjegavanje porodičnih okupljanja samo zato što će na njima biti alkohola mi se više čini kao nabijanje svojih uvjerenja nekome na nos,nego kao "odanost" vjeri i Bogu....
Ja ne pijem nikada.Ne odobravam konzumaciju alkohola i ljudi koji pretjeruju u istoj mi se gade.Opet,zar se trebam distancirati od rođaka ili prijatelja zato što će u društvu biti služen alkohol?Iako su ti prijatelji i roađaci u drugim aspektima života stvarno dobri ljudi?
Nema to veze sa Bogom.....bez uvrede....

_________________
Bubi frubi