Silhouette je napisao:
Haha. Ha. xD ...u kojem si sad sazvezdju? >D
To, za gledanje u prazno i gledanje kroz ljude, to i ne podvodim pod ove pogub scene, to je standardna pojava kada sam premoren. Tada mi se dešava da razgovaram s nekim, preko telefona, i da sve vrijeme imam osjećaj da osoba sa kojom razgovaram, poslije svake riječi ili rečenice pravi, ničim izazvanu, pauzu (kao da je u inostranstvu pa signal dugo putuje).
A, ustvari, iako ne znam kako - slutim da sam ja kriv za to.
A, što se tiče nespavanja...
Jednom sam sa drugarima gledao film na kompu i sve vrijeme sam "kljucao" (to je ono kad ti glava odjednom klone od umora pa je poslije par sekindi naglo uspraviš, nesvjestan da se to uopšte desilo). I, likovi me gledali i smijali se - kao da vide koliko mogu tako.
Poslije pola sata su odustali. Sad, da li im je bilo žao, ili im je samo dosadilo.
Jednom sam pokušavao da zaspim na klupi dužine 1,5m, širine 20 cm, bez naslona. Bili smo kod druga na vikendici, kuća je bila puna a nas trojica smo ostali napolju, oko ražnja sa pilićima. Vjerovali ili ne - padao je snijeg. I u neka doba, mene stigne umor, ustvari, to je više posljedica manjka sna, nego umor. To nije pospanost, to je više kolaps. I ja, šta ću - kuda ću, legnem na tu klupicu, ušuškam se i cijelu noć provedem pokušavajući održati ravnotežu na tako uskoj dasci. U zoru, onako krvavih očiju, trpeći strašnu mučninu (izazvanu umorom), oborim klupu, legnem na zemlju i naspavam se k'o čovjek.
Poslije sam imao ovakvih i onakvih situacija al' sve mi je to djelovalo... smiješno.
