|
Sanda je, prije svega, kontaktni sport koji se zasniva na bacanjima, jer ona skraćuju onu kritičnu distancu između dva protivnika na kojoj su mogući mnogobrojni udarci. Bacanja su srž sande, jer je taj sport napravljen da zaštiti onoga ko radi. Udarci, bilo koji i bilo kakvi, sredstvo za postizanje cilja, tačnije način kako da se priđe protivniku, da ga zaposliš da bi pokušao da uradiš bacanje, iako, naravno, bacanja možeš da radiš i kada je on u naletu, u napadu, kada razvija silu, ali tada se borba i traženje načina za bacanje drugačije odvija. Sanda na ulici izgleda sasvim drugačije, jer postoji i onaj njen dio koji se uči na većim nivoima i koji podrazumijeva odsustvo bilo kakvih pravila, tako da tradicionalno kinesko borenje koje je, manje - više, poznato kao wing chun, i sanda u određenom trenutku imaju sijaset istih i sličnih tehnika, a to se naročito podrazumijeva kada je u pitanju borba u parteru, borba sa oružjem i borba sa više protivnika. Ali, to su izuzetnbo visoki nivoi do kojih u klubu kod nas još niko nije došao i tu može da se nastavi ona priča koju je počeo Popokatepetl o tome kako se uči i šta treba očekivati od treninga kineskog borenja i ja se slažem sa svakom rječju koju je napisao.
Dakle, prije svega treba objasniti koncept kineskog borenja kao takvog, kao proizvod kineske civilizacije. Ono je stvoreno samo sa jednom svrhom - da nauči preživljavanju, što je istorijski uslovljeno nebrojenim ratovima koje su Kinezi vodili najprije među sobom, a potom i protiv osvajača, prvenstveno Mongola. Neću ulaziti u dublju istorijsku ekspertizu i genezu nastanka kineskog borenja, ali ću naglasiti da je ono do prije nekih pola decenije jednostavno bilo SAMO za kineskog čovjeka. Ono je nastajalo i ostajalo u porodici, prenoseći se s koljena na koljeno. Gotovo je bilo nemoguće da to znanje dobije neko ko je van određene porodice. Jednostavno, superiornost kineskog borenja je tražila strahovito rigoroznu selekciju onog potencijalnog jednog kojem će se to znanje prenijeti i dati. Ljudi, morate shvatiti da na određenom nivou kinesko borenje od vas pravi mogućeg borca koji je naučen, ali u bukvalnom smislu te riječi - naučen, da svaki fizički sukob rješava za sekundu ili dvije. Takvo znanje se nikada nije i nikada se ni neće dijeliti poput predizbornog pasulja.
O samom konceptu treninga mogao bih nadugačko i naširoko, ali nema potrebe. Tek ovoliko: što se tiče samih vježbi snage, a koliko sam primijetio mnoge interesuje, prije svega, to, kinesko borenje poznaje veliki broj vježbi kojima se jačaju svi oni dijelovi tijela koji moraju biti jaki. Od prstiju, preko tetiva i zglobova, do same mišićne strukture. Ljepota tih vježbi je u nekim sitnim, gotovo neprimijetnim dijelovima koji se ne mogu skinuti odokativno. Ista, ali potpuno ista stvar je i sa tehnikama, jer na višim nivoima postaje strahovito bitan osjećaj onoga što se radi (da li vas neko gura, propušta, zatvara, otvara, eskivira, pokušava da vas baci, itd.), a to se, naravno, ne može vidjeti, a tek manijakalni, višegodišnje-višečasovni trening može učiniti da se to osjeti...
Ovo je samo mali dio, ali sam pokušao da vam otprilike približim neke bitnije dijelove kineskog borenja.
_________________
Cause I'm tired of this scenes...
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
