|
Piši kao što zboriš
Crnogorski jezik postoji i ima Pravopis i pravopisni rječnik - u nekoj drugoj zemlji ta informacija bila bi nešto što se podrazumijeva. U Crnoj Gori, čiji je kulturni i nacionalni identitet, kao i samo postojanje, čitavi vijek sistematski negirano, to je vijest od najvećeg, kako se voli reći, istorijskog značaja. PRESJEČENI ČVOR: Dugačku i na momente mučnu raspravu između dvije grupe u Savjetu za standardizaciju crnogorskog jezika prekinuo je Ministar prosvjete i nauke Sreten Škuletić, koji je objavio rezultate rada Ekspertske komisije koju je formiralo njegovo ministarstvo. Politički predstavnici srpskih stranaka u Crnoj Gori istakli su kako Pravopis ,,treba ignorisati". Politika ignorisanja stvarnosti donijela im je mnogo dobra: tako su najprije riješili da ignorišu da u Crnoj Gori postoje Crnogorci, pa su ignorisali da je Crna Gora postala nezavisna država, da bi predstavnici SNP-a završili na svečanom prijemu koji je Predsjednik države Crne Gore organizovao povodom dana državnosti... tako bi, jednoga dana, mogli otkriti da, pored srpskog, tečno čitaju i pišu i na crnogorskom jeziku.
Ekspertsku komisiju činili su prof. dr Ljudmila Vasiljeva, prof. dr Josip Silić i prof. dr Milenko Perović, predsjednik. Profesor Perović i ministar Škuletić na pres konferenciji objasnili su da je, ,,kada je riječ o pravopisu, Ekspertska komisija pokazala sklonost onome što je radila grupa koju je personifikovao književnik Branko Banjević, a kada je u pitanju pravopisni rječnik, onda su eksperti bili skloniji onome što je ponudila grupa koju je personifikovala dr Rajka Glušica". Takav pristup doveo je do toga da bude uvaženo da su opštecrnogorski fonemi ć, đ, ś i ź, nastali jekavskim jotovanjem, dio crnogorske jezičke norme, i da će glasovi ś i ź imati svoje grafeme u azbuci i abecedi.
BEZ NASILNIH PROMJENA: Pri donošenju Pravopisa očito se vodilo računa da Crna Gora ne ponovi grešku susjednih zemalja, gdje se nasilnim intervencijama u tkivo jezika on pokušavao učiniti što je više moguće različitim od jezika u susjedstvu. Pravopis je uvažio bogatstvo govora u Crnoj Gori - nakon njegovog usvajanja, praktično, svako može nastaviti govoriti i pisati kao što je i činio. Stoga Pravopis nije čin nasilja, nego uklanjanja nasilja nad crnogorskom kulturom i jezikom.
Ranije, ako je vaše dijete u školi napisalo đed, nastavnik bi to ispravio kao - nepravilno. Sada to više nije slučaj. Dakle: ako vam je po volji, možete pisati djevojka, ali i đevojka. Hljeb možete nasjeći, ne morate ga, ali možete, i naśeći. Ako ga imate, možete dati predlog, kao i prijedlog. Da biste razumjeli crnogorski, ne treba vam prevod niti prijevod - i jedno i drugo je ispravno. Nema, dakle, razloga za jezičku preosjetljivost, samo zato što vam od sada neko pravopišući može saopštiti da ste preośetljivi.
UTICAJ NA KNJIŽEVNOST: Vladmir Vojinović, asistent na Filozofskom fakultetu u Nikšiću i jedan od najtalentovanijih crnogorskih književnika nove generacije, autor je priče Ikona, nedavno prevedene na francuski jezik. Crnogorsku književnost je u posljednjoj deceniji obilježio odmak od tradicije i narodnog govora. Ikona je drugačija priča, ispisana narodnim jezikom bez postmodernog, ironijskog odmaka. ,,Crnogorska slova zaživjeće i u crnogorskom književno-jezičkom izrazu", kaže on za Monitor. ,,Valjalo bi da i pisci ovoj materiji pristupe kao svojevrsnom sredstvu, alatu. Jer, pisci su po prirodi stvari skloni građenju i razaranju kultova. Kult slova tako mogao bi postati najsmješniji ikad stvoreni, a njegova razgradnja besmislenija od svih paraknjiževnih igrarija. Na koncu, sve zavisi od artističkih sloboda".
On ističe da Pravopis, ,,koji je sastavljen na osnovu predloška dr Adnana Čirgića, ne sputava crnogorske pisce. Naprotiv".
,,Ko to u crnogorskoj jezičkoj praksi govori djed a ne đed? Djevojka a ne đevojka, ili sjutra a ne śutra?", pita se Vojinović. On napominje da Pravopis ne donosi arhaizaciju, nego čuva živi jezik. ,,Generacije mladića i đevojaka koje u svakom crnogorskom mjestu tako uspješno demantuju tezu o arhaizaciji. Živi jezik ne možete sahraniti - najpouzdaniji znak njegove snage i ljepote pohranjen je u živima".
DR ADNAN ČIRGIĆ
Nasljeđe profesora Nikčevića
MONITOR: Kako usvojeni Pravopis stoji u odnosu na onaj pokojnog profesora Nikčevića?
ČIRGIĆ: Profesor Nikčević je cio svoj život posvetio afirmaciji i izučavanju crnogorskoga jezika i to je radio u sasvim drukčijim okolnostima od današnjih, kad se ni slutiti nije moglo da će crnogorski jezik postati ustavna kategorija. On je u svoj pravopis unio možda i neka pravila koja nijesu usklađena s današnjim stanjem crnogorskoga jezika. Takvih pravila i jezičkih osobina u ovome pravopisu nema. S druge strane, u najmanju je ruku nevaspitano danas kuditi Nikčevića kad se zna da među oficijelnim crnogorskim lingvistima nije bilo nijednoga koji je podržavao ideju afirmacije i kodifikacije crnogorskoga jezika. O tome svjedoči desetak međunarodnih naučnih skupova o crnogorskome jeziku koje je Nikčević organizovao, a na koje se nije odazvao nijedan slavist s tadašnjega Odsjeka za srpski jezik u Nikšiću. Nikčevićevo je mjesto u istoriji montenegristike stameno i zagarantovano, a takvo se mjesto stiče predanim radom a ne neutemeljenim dnevnopolitičkim kritizerstvom. Nikčević je utemeljio nauku o crnogorskome jeziku kao zasebnome standardnom jeziku u okviru štokavskoga sistema i trasirao put afirmacije i kodifikacije crnogorskoga jezika. Stoga je usvajanje ovoga pravopisa ujedno i pobjeda Nikčevićevih jezičkih koncepcija.
MONITOR: Da li će građani, kako se može čuti, morati da ,,ponovo uče svoj jezik"?
ČIRGIĆ: Onaj koji povodom usvajanja novoga Pravopisa može ustvrditi da će Crnogorci morati ponovo da uče svoj jezik - očigledno ne zna da se pravopisom ne opisuje nijedan jezik, pa tako ni crnogorski. To je zadatak gramatike. Pravopisom se propisuju pravila pisane upotrebe jezika. S druge strane, i da nije tako, Crnogorci neće morati ponovo da uče svoj jezik jer je ovaj Pravopis zasnovan upravo na jeziku autohtonih crnogorskih građana i njime se ne propisuje ništa što u današnjem crnogorskom jeziku ne postoji. Time se odbacuje priča o arhaizatorskim tendencijama koja je minulih mjeseci servirana neobaviještenoj javnosti, čak i od strane onih koji tada nijesu ni viđeli pravopis. Kao dubleti obuhvaćeni su čak i oni oblici koje je crnogorski jezik prevazišao u starijim periodima razvoja, a koji su vraćeni upotrebom nametnute srpskohrvatske norme. Riječ je o nejotovanim regresivnim oblicima koji će, nadamo se, kao prijelazno rješenje vremenom opet biti prevaziđeni u korist tipičnih i autohtonih crnogorskih oblika tipa đed, ćerati, śekira, iźelica...
Andrej NIKOLAIDIS
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
Šta ćemo sa onim plavušanima? 
