http://www.bwfk.com/pages/article_long. ... 926#photos
Jos 18 pobjeda i u finalu smo...
Nakon cudne pobjede kuci, LS(Lausanne) je trebao potvrditi dobru formu u Republici Srpskoj-BiH protiv ekipe koja je djelovala dosta slabo na nasem stadionu "la Pontaise". Okolnosti revans susreta (rizicna regija, nasa publika pomalo ogorcena, sumnje u sigurnosti) su sigurno zadrzale nekoliko osoba kuci: steta za njih!
9 clanova grupe su se na kraju na ovaj ili onaj nacin prebacilo do odredista, nas 6 se ukrcalo u minibus koji organizuje nasa navijacka grupa. Neki su iskoristili priliku da posjete regiju prije i nakon meca. Za nas koji smo isli minibusem program je bio tacno utvrdjen, polazak iz Svajcarske u srijedu jutro, dolazak u hotel u ZG kasno popodne, sutradan transfer do BL, pobjeda, povratak kuci u veselju i pobjednicki dolazak kuci u petak oko podne uz defile na trgu de la Riponne uz slavlje okupljenih.
3 clana ekspedicije, vlasnici vozackih dozvola, smjenjivala su se u voznji kroz Italiju gledajuci kako nas preticu desnom stranom. Slovenija, jedna ogromna suma sa auto-putem kroz sredinu. U hrvatskoj uspjevamo promasiti glavni grad Zagreb.
Dakle, dolaskom u Zagreb pocinje ustvari nasa avantura. Hotel koji je iskopao nas drugar Gimli je u sustini izgleda kao pola omladinski dom, pola klasicni hotel koji nudi mir. Cisto i komforno. Kasnije se spajamo sa jos dvojicom koji su pristigli ranije tog dana i citav dan se pekli na nekoj plazi. Sad je trenutak da obidjemo malo baste prelijepog Zagreba. Mnogo mladih, zene su im prelijepe, a pivo upola jeftinije nego kuci u Svajcarskoj...Oko 2 sata u jutro vracamo se pjesaka kroz centar grada do hotela bez ikakvih problema ili neprijatnosti...tip avanture koje nikada ne bi pomislio da ucinim u Zurich-u.
Sutradan smo jos profitirali boravkom u ZG, polazak za BL je bio predvidjen za 17h. Dakle, ponovo pocinjemo sa treninzima po barovima. Sunce vec pocinje opasno da divlja uz lokalce koji nas uvjeravaju da je temperatura jos veca. Nakon toga uocavam meni nesto cudno na jednoj terasi, rashladjeni djus od jabuke koji je provocirao u staklenoj rashladnoj vitrini. Probao sam ga i osjecaj je kao da mi je sam Bog pisao u usta.
U naletu ispijanja lokalnog piva po bastama i od silne vrucine, umalo da zaboravimo na utakmicu. U 17h, napustamo nase besposlicarenje i krecemo prema bosanskoj granici gdje, kako nam je receno, ce nas preuzeti lokalna policija.
Pod rotacijom i punim gasom smo se nasli do gradskog stadiona. Osjecaj bizaran vidjeti vozila kako se pomjeraju u stranu da bi nam olaksali prolaz i ljeganje obezbjedjenja na sirenu ukoliko neko posumnja u kvalitetu konvoja. Nase zadnje sumnje glede sigurnosti nestale su onog trenutka kada su nas docekali policajci na parkingu, njih tridesetak.
Jako "inteligentni" panduri, onako kako ih bas volimo, praveci se mudrim i ne dopustajuci nam punih 20 minuta da idemo u wc.
Dok nas nisu premjestili do nase kocke nekoliko je besika moglo da eksplodira. Do nase kocke jedno 12 specijalaca nas je ispratilo pogledima ispod oka. Jedna ambulantna i vatrogasna kola upotpunjuju tu sliku.
Pored onakvog obezbjedjenja, oni koji bi pozeljeli da nam razbiju njuske, stvarno bi morali biti jako motivisani.
Biljezimo i trud ulozeni da imamo svoj shank...jedan stol, 4 flase po 1,5l kole i jos nekih limunada, 35 plasticnih casa, jedna konobarica. Tacka.
Raspored tribina na stadionu je tako htio da budemo na istoj tribini gdje je i borcev kop, u jednom bloku sa 400 mjesta skroz desno. Jedna ograda nas djelila i dvanaest policajaca rasporedjenih duz iste.
Transparent je postavljen i pokusavamo sa pjesmama ali bivamo ubrzo pokriveni od strane bucnih lokalaca. Nije bilo lako cuti se ali dobro, navikli smo. Himna njihovog kluba je na prvu bila jako smjesna, uporno su je ponavljali i nakon 15tak ponavljanja covjek pozeli da sebi sam eksere zabada.
Borac je sigurno prvoligaska ekipa sa angazovanjem, kada je u pitanju fizicka spremnost, na nivou nase LNA. Tesko su nasli usli u mec jer im je pocetni presing bio zestok. Nekoliko solidnih njihovih prilika i sudija je primoran da nakratko prekine mec da ne bi igraci dihidrirali. Na kraju prvog poluvremena LS uspjeva da primiri igru i da igrom kratkih pasova iskoristi svoju evidentnu tehnicku nadmoc, i time stvori vec nekoliko prilika, Roux ponajvise.
Na poluvremenu, gdje smo mogli samo po dvoje uz pratnju da napustimo nakratko tribinu, bilo nam je vec jasno da samo nekim cudom mozemo ovaj mec izgubiti. Nismo ni pomisljali da nas Borac moze staviti u neku opasnost.
Drugo poluvrijeme je samo potvrdilo nasa nagadjanja.
Protivnicki presing postaje sve manje intenzivan, vrucina i umor su kumovali tome. Lausanne namece svoju igru, stvarajuci dobre prilike uz jednu veliku od strane Carrupt, golman domacina na nivou.
Kasnije umjesto njega ulazi Avanzini, ni stigao nije da sjedne na klupu a Roux je vec postigao gol kojim nastaje grobna tisina, osim kod nas.
Iako je Favre kumovao rezultatskom izjednacenju, bilo je jasno da nam je naredni krug u dzepu, imajuci u vidu da Borac nije imao potreban nivo da ucini nesto vise a kamoli da zabije jos dva gola. Steuble je jos na kraju imao i dobar sut koji pogadja stativu.
Sto se tice navijanja, protivnicki kop je odradio dobar posao, rijetko podrzan od strane zapadne tribine. Treba napomenuti kako zapadna tribina konstruisana tako da ovima sa istocne strane stvara echo efekat sa kasnjenjem od pola sekunde. Minimum 75 minuta pjesama, ali malo onih koje odvaljuju. Cak smo bili malo razocarani sto to nije tako jer potencijal je enorman. Jako su disciplinovani(gestikulacija, pokreti...).
To nam isto govori kako nismo imali nikakvih neprijatnosti...vise su bili posveceni njihovom klubu nego da nam uzvracaju zvizducima ili da nas gadjaju koje kakvim predmetima.
Jako dobar utisak, i zelja mi je da jednog dana imaju toliko dobar tim koliko i njihovi navijaci.
Nakon utakmice cekamo pola sata da se stadion isprazni i kao i do sada pod pratnjom opet do granice...ni jedan jedini metar nismo mogli proci bez njihove pratnje, cudno.
Nastavak price je samo jedno dugo nocno putovanje kroz Evropu, vozaci su se smjenjivali da bi odmarali prije nego bi opet preuzeli volan. Povratak kuci oko podne. I odmah nastavak aktivnosti glede naseg odlaska u Dansku, Vec vidim nekoliko smrknutih faca celnih ljudi kada budemo pitali da nam olaksaju boravak tamo.
Martin