Pretpostavljam da je ovaj put sve bilo ok sa autobusom
Prije dvije godine, ista ekipa (mislim na agenciju Palma, samo je odrediste Marusici kod Omisa) je imala prijavljenih putnika za 2 autobusa, pa je povukla jedan rashodovan da bi nas prevezla do mora. Na putu ka moru, autobus u kojem sam ja bila, se zapalio, tacnije, zadimio pa smo u sred nedodjije izbaceni na cestu da bi se nadisali vazduha a oni pokusali da nesto srede sa tim dimom. Dok smo se spustali serpentinama, mjenjac je proizvodio veselu buku, nesto tipa krrrrrrrrhrrrrr, a kocnice su se oglasavale piskutavim glasom sa iiiiiiiii....Kasnije smo saznali da lik koji je vozio zapravo tad je prvi put i vozio autobus
Ujutru su stali na neku pumpu pa su zalijevali nesto vodom, da bi kad smo stigli na odrediste saostili nam da su nekima stvari malo pokvasene. Malo?!
Bile su mokre i masne i apsolutno neupotrebljive, sumnjam da je iko mogao fleke od ulja, nafte i ko_zna_sve_cega da ispere.
Problem sa smjestajem je bio aktuelan i tada. Vidim da im taj elan da ljude smjeste u odgovarajuci smjestaj, ne jenjava ni nakon 2 godine...ja sam odlucila da ostanem da spavam na travi posto je nas 19 ostalo bez kreveta. Cvrsto sam odlucila da mi nista ne moze u*rati kupanje, pa sam ostavila stvari i otisla u vodu
Navece sam ja i jos jedna gospodja, se natezale sa gazdaricom kuce gdje smo trebali nas 19 da budemo, da nam dopusti da prenocimo tu (bez obzira sto smo imali uplacno 80,00 KM) nismo bili rasporedjeni u sobe. A da fazon bude jos veci, vlasnik agencije Palma je isao sa nama taj put i doslovno ga nije bilo briga sto ima 19 ljudi koji "vise" bez kreveta.
Ljuta, gazdarica je tatrljala nesto na talijanskom, ali, da li vedrina duha, ili vjecni optimizam su uplodili i smeksana sa pola kilograma kafe, gazdarica nam je dala garazu i 2 duseka. I dalje sam misljenja da je trebalo da ostanem na travi zbog autenticnosti dozivljaja. Ono, agencija Palma, nocite pod palmama
Dalje je sve bilo ok, vise smjeha i straha za povratak
Svi bi zeljeli da imaju jednako upecatljiv odlazak kao i dolazak.
Nase slutnje su pocele da se ostvaruju kada nam je u sred Manjace stao autobus. Ispravni je vec bio dobro se udaljio, a vozaci nisu imali cime da ga pozovu jer nisu imali kredita na telefonima. Jedino sto je radilo su bili farovi, pa je vozac odlucio da salje svjetlosne signale u daljinu.
I uspjelo je, vidjeli smo stop svjetla kako se priblizavaju (nije se imao gdje okrenuti pa je vozio u rikverc). Nesto su cackali i poslije pola sata, steknu autobus i mi nastavismo prema kucama. Tek sto smo prosli kasarnu na Manjaci i poceli se spustati prema gradu, puce guma
Zamoljeni smo za napustimo autobus i da predjemo u drugi autobus, jer ne mogu da promijene gumu, nemaju rezevnu, pa da ne bi cekali dok posalju iz grada...Scenario dalje izgleda ovako, jedan autobus ima cck 45 putnika koji sjede na svojim mjestima, i treba da ukrca jos jednu 30 putnika u prolaz (bilo je onih koji su se odlucili za 7 dana tog divnog ljetovanja, i hvala im za to, jer ne znam gdje bi i oni stali). I tako, sardina do sardine (ili da kazem ovca do ovce), stala je u prolaz, kako ni sama ne znam, i posli smo konacno do kuca. Bilo je oko pola 3 izjutra, kad smo stigli u grad.
Sve u svemu, ko god zeli da trenira zivce i odlucan je da vidi koliko moze da izdrzi, treba da se odluci za agenciju koja radi sa agencijom Palma, divno posluju
A za sve ostale (medju kojima sam i ja) ljudi, svoj prevoz i idete kud vam volja, pa taman to bio bicikl i 15 km od grada.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
