Ih, sto ga ti pretjera…
Ma, da… ti si finjak strogare. Tarabo nefarbana, znamo se mi I bolje nego sti ti umisljas… Jutros sam te video (rekorder) dok si iznosila smece.
Otvara HugoLina prozor, cuje se skripa starih, zardjalih baglama skriiiiiiP…. Jeziva scena. Ljudi odjednom zastaju, nestaje graje, utihnuo je svaki zagor glasova… mrtvilo straha davi ono sto je nekada bila aleja zivota. U tom hladnom plasteniku jeze, ocaja I beznadja najednom , niodkuda, takoreci iz puste HL-inine pojave prostrijelise nas strijel bola, strijele patnje, njene oci bijesno bijesnuse, od bijesa probijesnise, pobjesnjele ubjesnise, zabjesnjele bijes bijeskaju bijesom bjesovicom bijesnom po ljudskim okamenjenim tjelesima I prozborise, prosiktase, prokljucase, zagrgljase I usmrdise bjesomucno gadnom psovkom koja se ne moze prevesti sa jezika Mordora a koja autenticno zvuci otprilike ovako : Smceeee! (imedzen narodnjacki fazon tipa: splavoi su Meka I Medina… znaci Sm(ee)c(ee)e)
Razgori se plamen ocaja, jurnu kuka na motiku, stade krvac zemljom lijevat, svauda tama zavlada, samo topot … krda uplasenih, ljudi nalik obezglavljenim muhama pojurise u zaklone…. Bijes odozgo, mrznja, silna kao tar – a odozdo, strah, gust I ljepljiv kao slina zelena. Sve se to obavilo oko dusnika nesrecnika koji se nadjose pred HL-nininm prozorom I on u svom svom jadu, ocaju I bedi pozurise u zaklone, da umaknu, da preteknu, da se skone s puta gnijevne balavice koja egom zdere, okom kozu dere, rukom vije barjakom bez boje, za nju nikad nece naci dvije, oko nje I gavrani pjesme poje… I ta sirovina od balavurdije vileni s pozora zamahuje ruke I iz sve snage izbacuje smce kroz otvoreni prozor sobe svoje.
Sve staje. Kda drevni magicni artifact napusta ruku nase antijunakinje… sve staje. Staje kamera. Kadar je pauziran. Stativ je nepomican (E?) . Sve stoji. Samo bijedni mali ljudi, koji silno zele da pobjegnu od nedace koja im se nadvila nad glave, imaju osjecaj da zapinju za nevidljivo korjenje drveta od znanja dobra I zla, saplicu se I… padaju… padaju… padaju… pada… ju.
Jedna baba onemocala od prizora, razbija dinamiku scene, ona prkosi umjetnoj gravitaciji I posebnim scenskim sredstvima prkosi nametnutom razvoju dogadjaja… njene oci igraju… (citaj najbrze sto mozes) lijevo – desno, lijevo – desno, lijevo, - desno…. Ne ubrzavaju, samo igraju, al’ I to je dovoljno da stvori kontrabalans razvoju price u pomenumom smjeru. Baba ozivljava, onavise nije okemenjeni padac, ona je baba kojoj oci igraju, ona je izuzeta iz kadra, naravno scenarista I rezisrer ustaju sa svojih stolica ali ne prekidaju snimanje, Kamera – ide, svjetlo – ide, ton – ide… Oci… - igraju.
Odjednom FF, ekipa u studiju gleda se okrece ka montazu I tamo u slabo osvijetljenom prostoru jedva vidi procelavog covjeka u skupom odijelu sa cigarom u ruci I cvikama na nosu, u reveru mu maramica, kakao nezainteresovano pusat dim ne micuci pogled s platana. Na trenutak se Babine oci zausatvise I u slo very slo mosn tehnici se okrenuse ka montazi, bas kao I cijela babina glava I pogledase u producenta.
FF biro primijenjen, sve se naglo ubrza, padavci popadase I padose na trotoare, odskocise davput I nastavise da bjeze u panici, smce poce da se krece kroz vozduh, baba u strahu za goli zivot skoci pred auto I prezivi, otkotrlja se iz kadra I pade u unezvijerenu pbliku. Ljudti trce, vriste, zapomazu smece pada treska niz stepenice, odbija se od bocene zidove ( pa ne moze odmah eksplodirati – moramo stvoriti, produzeteke tenzije) prolazi ispred nosa jednog prolaznika, on odmah pada kao pokosen, I leti ka centralnom prostoru, Kamre se pokrece, sada snima iz pticije perspective smece jos leti, mi vidimo djecija kolica koja idu niz stepenice, dok ljudi uz strahu trce uz stepenice, jedna zena u ocaju zapomaze, pokusava da uhvati kolica ali ne moze da se probije do njih od ljudi koji bjeze uz stepenice. Smece ce uskoro pasti. Izvjesnost isisava ono malo snage u onim najslabijim, onio vec padaju… oni odustaju od borbe.
I tada, niotkuda… Vjevorcinus. On.
Utrcava na terena, mase klicu, raja je podivljala, svi su very hepi… sveopste ludovanje na stedionu, raja pali baklje, muzika tresti, navijacke pjesme se ore… Vjevoricinus, pogleda smece – smce atrofira, dezintegrise se. Kohezione sile koje su cuvale na okupu istovrsne atome molekula od kojih su izgradjene `ive I nezive tvari u tom drevnom artifaktu nestaju. Smce … nestaje.
Hugolina gleda netremice. Vjeveoricinus dize ruku. Vjebvoricinus mase rukom. Vjevoricinus se smije.
Sa istoka dolaze blag povjetarac, polako pomjera tmurne oblake I zrake sunca njezno miluju vjevoricinusa viktora. Vjevoricinus mase. Vjevoricinus nosi naocale za sunce.
