|
Tih tattoo-kataloga lezalo je preda mnom citavo brdo i svi su bili raznobojni i napunjeni slikama, ljudi su se tetovirali iz dana u dan, od glave do pete, od jutra do mraka. I tako, listao sam te kataloge vec duze od sat vremena trazeci nesto za sebe, pa mi je pomalo dokurcilo da i dalje tragam. Cera mi je poturao ovu ili onu sliku, medjutim Cerin horizont odabira bio je suzen i sveden iskljucivo na neke pauke, lobanje, zmije ili vukodlake. A to ne dolazi u obzir. Jasno mi je da sam u odredjenim oblastima prilicno zastranio trazeci rjesenje materijalnih problema u sportskim kladionicama, i jos uvijek se cesto obliven znojem budim iz nocnih mora sanjajuci vaspitacicu iz obdanista dok me izbezumljenog tutka ogromnim zeljeznim kasikama punih ribljeg ulja, plus da ne navodim sve te moje erotske jade i potonule ljubavne ladje uz podatak da nekoliko vijekova unazad picu vidjam iskljucivo po stranicama za to specijalizovanih casopisa, dakle, kao i svako od nas posjedujem ogroman repertoar fobija i neuroza i promasaja i neuspjeha i uz to nekoliko autonomnih parcica psihe koji nas dovode na samo jedan korak daleko od potpunog bezumlja i sizofrenije, ali ipak, u ovom zivotu koji su mi dragi roditelji podarili bez mog znanja i saglasnosti, ceskajuci se po pupku i cekajuci da me madam Smrt najzad sutne u dupe i baci u neki gnojavi okean, ne dolazi u obzir da tako nesto stavim na svoje tijelo. H.H., rekoh sebi, to ne dolazi u obzir. H.H., to ne dolazi u obzir, to bi nanijelo strasnu uvredu tvojoj licnosti. Pa sam stvar izlozio i Ceri.
- Cera, nadaleko sam cuven po tome da me nimalo ne zanimaju vulgarne projekcije iz balskih dvorana pakla. Hocu da uradim neku privlacnu koku – znas i sam - neku vitkog stasa, crne kose, lijepih crta lica, tako nesto. Nesto sto prodefiluje preko piste i ostavi te bez daha, balavog i napaljenog i dosta ludo zaljubljenog... To je ono sto trazim.
- To je ono sto svi mi trazimo... – rece Cera, koji je u to vrijeme puno citao. Milera, Eriku Jong, ... To je svojevrstan kuriozitet, posto svakodnevni balkanski covjek rijetko kad uzme da procita nesto vise od uputstva za upotrebu na poledjini kesice za supu.
- U pravu si – rekoh. – Dakle, potrazimo je.
Onda smo u tisini nastavili da listamo kataloge i mogao si da cujes samo suskanje papira kada bismo Cera ili ja presli na narednu stranicu. Ali lijepa koka vitkog stasa nikako da iskoci na svjetlost dana. Kao sto rekoh: sve neki djavoli i pauci i zmije i lobanje i slicno. Aveti se prosule svuda oko nas, sireci svoje crne pipke pod blistavim divnim zlatnim suncem.
- Evo, nasao sam nesto sto bi ti se zaista moglo svidjeti – rece Cera.
Pruzio mi katalog i ja pogledah sliku. Bila je to opet neka lobanja sa tim gmizavcem dok svrlja kroz ocne duplje, ulazi i izlazi i opet ulazi. U gmizavcevom pogledu jasno si mogao da procitas neku zbunjenost, kao da ni njemu samom nije jasno sta se desava, sta on to namjerava, da udje ili da izadje, i kog djavola on trazi u toj prokletoj lobanji. Jezivo. I nigdje na kilometar nisi mogao da vidis crnu kosu ili vitak stas ili lijepe crte lica ili bilo kakvu zensku osobu koja bi sve to ponijela na sebi. Upitao sam se: da li ovaj covjek mene zajebava?
- Tvoj ukus po pitanju zena nije nimalo normalan– rekoh mu. Ali, sta drugo covjek da mu kaze. Osim toga, nosio je patike na bose noge a bilo je vrelo ljeto. Izuo se, i dok je deset znojavih noznih prstiju mililo po tepihu, smrad njegovih nogu sirio se kroz prostor i stipao me za oci kao smradni oganj. Uvijek kad vidim covjeka ili zenu da nose zatvorenu obucu na bosu nogu, podigne mi se kosa na glavi. Setaju se uokolo dok im pacovski repovi smrada vire ispod djonova. Dakle, rijesio sam da izaberem svoju sliku i odmaglim odatle, prije nego sto se ugusim. Bio sam mlad covjek, nisam zelio da umrem, htio sam da na neko vrijeme odlozim doticnu svecanost. Imao sam neke svoje kalkulacije po istom pitanju i tek kad budem nadrkani matori kreten pruzicu im i to zadovoljstvo da me spakuju u neku rupu i zatrpaju zemljom. A do tada cete se, gospodo, nacekati. Jer jos sam prilicno mlad covjek, i u stanju na hiljade gajbi piva da iscijedim...
Odlozio sam na stranu jedan katalog i uzeo drugi, posljednji. Nada me je vec bila napustila, smrad me je opio i bilo je pitanje trenutka kada cu se srusiti, tu na pod, pravo pred znojave, smrdljive Cerine prste... I konacno, nadjoh ih. Gomila slika fenomenalnih riba, ne zna se koja je bolja od koje... Nisam imao mnogo vremena za razmisljanje, malo mi je nedostajalo da se onesvijestim, i upro sam prstom u prvu sliku .
- Daj mi ovu - rekao sam pobjedonosno.
Cera se slozio. Morao se sloziti. Da nije, uzeo bih sve one kataloge i slupao mu ih od glavu... A onda bih se srusio i umro, tu na podu, pred znojavim Cerinim prstima...
Sutra sam se negdje oko 12:00 nacrtao u Cerinoj vikendici, noseci sa sobom sest limenki piva. Racunao sam da stvar nece potrajati duze od sat vremena, te nije bilo neophodno ponijeti ih vise. Za promjenu, soba je bila provjetrena a Cera je na nogama nosio neke plasticne sandale blijedozute boje, i pirkao je slabasni vjetric, tako da nije puno kandisalo u zraku. Znao sam da nece izaci na dobro cim sam ugledao te ruzne blijedozute sandale na ruznim Cerinim nogama... Na stolu je lezala citava skalamerija. Neka posudica sa destilovanom vodom za dezinfekciju igle, plus masa tubica, plavih i crvenih i zelenih, plus nesto sto te podsjeca na pistolj, ali nije pistolj, vec stvar koju Cera uzme u ruke kad krene da radi. Pokazao mi konturu slike. Bila je precizna i dobra, koliko se ja u to razumijem. Oci joj izranjale iz vrtloga kose, a struk bio tako tanan da si ladno mogao da ga obujmis palcem i kaziprstom. Nisi morao suvise da se upinjes da joj odstranis suknjicu: bas je lagana, k'o vrapcevo perce - dunes i ona odleti. Ipak, bila je to samo slika. Pljosnata pojava, nezainteresovana, bijela i hladna, kao mlijeko iz frizidera koje pijem za durucak. Da smo Cera i ja tog trenutka nekako ozivjeli damu i izvadili je iz te njene slike, sigurno nam ne bi rekla ni hvala gospodo, vec bi napuderisala nos i hitro odskakutala u grad, tamo gdje moze da mijesa svojim lijepim dupencetom do mile volje, noseci to tijelo kao neki zagonetni lavirint, i ujedno misleci da je to sve sto ce i ubuduce biti neophodno da cini; medjutim, ostar je zub vremena, ostar i nemilosrdan i mocan, pa i najsocnije dupe tokom vremena oteza i stekne neke svoje bore, a kad bi joj se to desilo, zavrsila bi kladim se za istim stolom kao i mnoge njene drugarice, usamljene matore koke, boreci se pod zastavom feminizma za neka svoja uskracena prava i pokrecuci egzistencijalna pitanja o kojima nikad nije razmisljala dok je bila mlada zena i dok su postojali kavaljeri u smokinzima koji bi placali jastoge i sampanjce i prepelice u sosu od andaluzijskih malina. Ili bi Cerketa i mene, odvratno razvlaceci svoje usnice preklinjala kroz plac da je vratimo natrag u njenu sliku. Tamo odakle ce iznova moci da nas lozi i pali, bas kao u dobrim starim vremenima, bas kao u svojim najjebozovnijim danima.
- Svidja mi se kako si joj izvukao konture – rekoh.
- U redu. Dakle, mozemo da startujemo?
- Naravno. I sjeti se da pod iglom lezi 88 kila zive vage, a ne tamo neko mrtvo govece po kojem mozes da bodes i rijes dok ti gace ne spadnu.
- Ovo ti, jebiga, nije bilo duhovito.
- Znam, svi mi to kazu... - Volio sam da se prepucavam sa Cerom. Nije bio neki zanimljiv igrac ali na vecinu stvari koje bi mu ti rekao on nikad ne bi pruzio odgovor, i to je bilo sasvim dovoljno, njegova cutnja kao da ti je ulivala neku dodatnu dozu samopouzdanja. Cera je bio vrlo dobro mjesto za lijecenje citave palete mojih kompleksa i dusevnih patnji.
Rece mi da skinem majicu kako bi mogao da mi priljubi sliku, i ja je skinuo, a onda mi je na lijevom ramenu citavu jednu oblast premazao nekom mascu.
- Ta mast ce pomoci da se damine konture bolje ocrtaju na kozi – rece Cera. – Kakva ti je upijajuca moc koze?
- A ? – Nisam mogao da povjerujem da mi je postavio ovo pitanje. Gdje covjek moze da dodje do informacije o upijajucoj moci koze? Zahtijevao sam da mi ga ponovi.
- Kakva mi je: Sta ? Upijajuca moc koze? Upijajuca moc koze?
- Nemoj mi praviti eho po sobi. Fino te pitam: Kakva ti je upijajuca moc proklete koze?
- Pa eto, obicno nije toliko visoka, ali kad je u pitanju ovako lijepa dama, spremni smo da napravimo izuzetak i obezbijedimo joj punu propusnost...
Cera ni ovo nije ispratio svojim komentarom. Samo mi sibnuo sliku na rame i drzao je zalijepljenu nekoliko minuta, cesto prstima prelazeci preko nje. Imao je pazljiv, mek i topao dodir, i ja osjetih kako mi kroz citavo tijelo prosla kao neka jeza. Ali ovakve stvari ne smijes da otkrivas pred ocima javnosti. Ljudi bi mogli svasta pomisliti. Mogli bi pomisliti da si prerano skinut sa majcinih grudi. Ili da si cak pritajeni derpe. Da, cudan je ovo svijet. Pun velikih mislilaca...
Poslije nekoliko minuta, posto smo ustanovili da je dama lijepo legla, igra je mogla konacno i da zapocne. Uzeo sam pivo, ponudio njim i Ceru, koji je medjutim odbio da pije dok radi. Kad je aktivirao svoj pistolj, pocela je da me obuzima neka trema, a pomalo sam i nestabilno drhtao, kao vokal Kajli Minog kad pokusava da izvuce visoko C. To je bio dovoljan znak za mene i ja otvorih sljedece pivo. Popio sam ga a da nisi stigao ni da kazes “keks”. Onda sam uzeo trece, a Cera je poceo ozbiljno da radi i skrguce zubima. Dok je njegov pistolj zujao kao roj pcela ubica.
Prvih sat vremena protekli su glatko, ali i meni i Ceri ubrzo je postalo jasno da ce se citav posao neplanirano oduziti. Igla je sporo napredovala, kao da je tek svaki drugi ubod pristajao da prodre do potrebne dubine, nekoliko milimetra ispod koze. Sa zaljenjem sam ustanovio da se moja zaliha piva svela na jednu bijednu limenku, ali nju sam odlucio da ne popijem, vec da je sacuvam za svaki slucaj, ukoliko nastupe teski trenuci. Slusao sam razne price o tome, da li ove stvari bole ili ne bole. Ukoliko covjek raspolaze dovoljnim novcanim sredstvima i ode u neki pristojan salon, veoma je moguce da stvar zaista ne boli. Ne znam, nikad nisam boravio u nekom otmjenom, napucanom salonu gdje vam zlatnim noktaricama sjeckaju nokte i paunovim perjem miluju ta vasa ultra-dragocjena cupava jaja. Okusio sam samo Cerinu iglu, a kad Cera uzme pistolj u ruke, citava stvar ponekad moze da bude malo neprijatna, otprilike kao kad vas neko pogodi flasom u glavu. Ili, recimo, kao kad vas poljubi kobra.
Krv je pocela da curi nakon dva sata rada. Nije tekla u nekim vecim potocima, bilo je samo nekoliko kapljica, tamno crvene boje. Znao sam da ukoliko krv nastavi da izlazi formirace se krasta, a ako se to dogodi svoju damu cu moci da oljustim i komotno okacim macku o rep. Ali prokletog Ceru sve ovo kao da nije previse doticalo. Picio je dalje, s vremena na vrijeme zastajuci cisto da bi mi isprskao ranu nekom tecnoscu i potom preko nje presao vatom. Posto smo nas dvojica bili jedine dvije osobe u sobi, preuzeo sam na sebe ulogu onog koji ce ga upoznati sa najnovijim cinjenicama.
- Zar ne vidis da mi lipti krv? Sta cemo ako se formira krasta?
- Ne brini, sve je pod mojom kontrolom, bice sve u najboljem redu. Vladam situacijom – rece Cera.
- Jebiga, Cera, istu stvar tvrdio je i A.Hitler do pred sam finis drugog svjetskog rata...
- Ucuti i pusti me da radim! – Izricit odgovor. Ali sta si drugo mogao i da ocekujes od cutljivog covjeka cije su sandale plasticne i blijedozute boje ?! Najruznije sandale na svijetu. Prestao sam da serem i pustio ga dalje da radi. Imao je tako prijatan dodir. Cika-Cerina djevojka, mislio sam, vjerovatno okvasi gacice od uzbudjenja cim joj se cika-Cera priblizi na puskomet... Latino zavodnik...
I tako, usli smo vec u cetvrti sat kad rece:
- Konacno je gotovo! – Bilo je nekog djecijeg ushicenja u tom uzviku i nisam imao srca da mu ga remetim svojim raznoraznim upadicama. Medjutim, to nije bila ona dama koja mi je prije nesto vise od tri sata legla na lijevo rame. Nedostajao je svaki drugi ubod i umjesto da Cerin pistolj ostavi trag u potpunosti prateci liniju konture, ono sto mi je sada stajalo na ramenu vise je podsjecalo na sliku koju napravi pijani vrabac skakucuci uokolo po prasini trazeci izgubljenu srecu. Ili mozda na neki moj crtez iz osnovne skole... Moralo se krenuti iz pocetka a ja mu to tuzno rekoh.
- U redu – rece – ali tek kad se malo odmoris. A i ja.
Posto se odmorio on, a i ja, opet je uzeo svoj pistolj, pa smo presli na dodatni dio posla. Trebalo je jos jednom pazljivo proci kroz konture, pa evidentirati i eliminisati eventualne praznine. Ali, sada je bol bio ubitacan i morao sam pred njim da grizem usne i gutam suze. Naime, rana na ramenu se ohladila, tako da je svaki novi ubod predstavljao zaseban hod po vatri. Krv je iznova siknula, ali nijedan od nas dvojice nije se previse obazirao na to. I Cera i ja kupali smo se u znoju i samo smo zeljeli da se sve ovo nekako privede kraju pa cak i pod uslovom da kasnije oljustim doticnu damu i okacim je macku o rep, s tom razlikom sto sam ja ipak imao na umu da se radi o mom dupetu i da sudbina moje lijeve ruke visi u procjepu izmedju raja i pakla, slikovito receno. Zeludac mi se prevrtao od bola i pokusao sam da skrenem paznju na drugu stranu ali nije islo, vrh te igle zario mi se u misli kao uzareno koplje, i osjecao se mnogo mnogo gore nego onih dana kad sam bio nesrecno zaljubljen u tu prokletu M.K. Ipak, i dalje sam pratio nit Cerine igle i izdavao mu citavu masu instrukcija i naredjenja: vrati se na ovo mjesto koje si propustio; malo bolje popuni tu rupu; linije, Cera, jebene linije moraju biti tanje... Trajalo je i trajalo.
Sest sati.
Toliko nam je trebalo da izvucemo damine konture.
- Gotovo! – viknu Cera.
- Cera, istu stvar vikao si i prije nesto vise od tri sata, a ja jos uvijek sjedim ovdje i umirem od bola. Kako to, jebiga, objasnjavas?
Ali ovaj put je Cera bio u pravu. Prebrisao mi je ranu, a zatim je premazao vazelinom. Onda se citavom neobrijanom facom unio u svoj rad, pazljivo analizirajuci svaki detalj. Linije na pojedinim mjestima bile su mozda previse siroke ili neujednacene, ali bio sam zadovoljan, a ocito i Cera. U jednom trenutku svoje radosti previse se priblizio rani i umocio njusku u vazelin. Brzo se odmakao, a na vrhu nosa mu je visio pramen kreme.
- Cera, sad si prava pudlica... – rekoh. Nista nije odgovorio, samo je izvadio maramicu i uklonio tu stvar sa nosa. No nije mi bilo toliko vazno da dobijem Cerinu verbalnu reakciju. Ono sto je meni u tom trenutku bilo najbitnije, to je da je svaki bol, najzad, prestao. Sve u svemu, bilo je to previse akcije za mene, jebiga nisam bas neka junacina. Otvorio sam svoje posljednje pivo. Izvukao iz njega dugacak cug i na trenutak se osjetio kao veliki osvajac, kao neko ko drzi citavo rimsko carstvo pod nogama. Ogromno srce mi je lupalo u grudima. Kroz zid je usla M.K., lebdeci u zraku, sva u bijelom i ljepsa nego ikad ranije, pa mi je klekla ispred nogu i zamolila me za oprostaj a zatim mi ponudila vjecno vodjenje ljubavi u vodenom krevetu. Porucio sam joj da se tornja odavde. Preklinjala me mozda dva do tri minuta da izadjem u susret njenim molbama, a ja joj iznova i iznova porucivao da se tornja odavde. Posto je uvidjela da vrijeme ne lijeci rane, udaljila se iz mog vidnog polja, ostavivsi mi pre toga svoju vizit-karticu i broj mobilnog telefona. Da je nazovem ukoliko izmijenim odluku.
Izvadio sam lovu i zgurao u oznojeni Cerin dlan dogovorenu sumu. Pedeset konvertibilnih maraka.
- Dobro, sacekacemo da ti se operuta koza preko slike, a onda cemo i da obojimo damu – rece Cera i rekordnom brzinom zagura pare u dzep.
- Koliko mislis da ce trebati kozi da se operuta?
- Pa, negdje oko deset do petnaest dana.
- Dakle, cujemo se za dvije sedmice?
- Aha. Za dvije sedmice.
- Cera, moram ti nesto reci...
- Reci...
- Imas prilicno mek dodir.
- Jel? Niko mi to do ovog trenutka nije javno rekao.
- Neke stvari nikad ne smijes javno reci jer bi ljudi mogli svasta pomisliti.
- Aha. Mogli bi pomisliti da si prerano skinut sa majcinih grudi.
- Aha, bas to. Ili da si cak mozda neki pritajeni derpe.
- Aha, i to. Cudan je ovo svijet, zar ne? Pun velikih mislilaca...
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
~