Citiraj:
Hehe pa ljudi ovo je prvi put da se svi slazemo oko neceg...pa ljudi, je li to moguce?
Nije

Ja se naravno ne slažem... Mislim da ima logično objašnjenje zašot niko iz te generacije nije odabran, a isto tako ima dobrih razloga i da cijeli tim ne bude proglašen za 6. Zvezdinu zvezdu.
Za prvo; Jednostavno, titulu prvaka Evrope, Zvezda je osvojila timskom igrom, u savršeno uklopljenom kolektivu u kojem je teško ko odskakao. Bili su tu i velemajstori i golgeter i par sjajnih štopera, ali svi uklopljeni u cjelinu i teško je reći da je neko zaslužio priznanje više ili manje od drugog. Savićević je recimo sigurno prvi pik, ali kako zanemariti činjenicu da je Darko Pančev bio zlatna kopačka Evrope. Prosinečki je bio apsolutni ljubimac navijača i po meni možda i najbitniji igrač. Jugović - Zvezdino dijete i tako dalje. Dakle, pojedinačno jednostavno niko nije mogao da odskoči, ali bi isto tako bilo pomalo bezveze, da se to dodjeljuje timu. To je pojedinačno priznanje, koje se dodjeljuje igraču, čiji je doprinos klubu bio takav, da je morao da se na neki način izdvoji. Mitić je apsolutna legenda za sva vremena, Šekularac je, po riječima mog starog, čovjek zbog koga se išlo na stadione, samo da se gledaju nejgove ludorije sa loptom, isto kao i Pižon, Džaja ili Piksi. Dakle ljudi koji su igrom i ponašanjem na terenu, na najboji način dizali ugled Crvene Zvezde. Jednostavno to nije timsko priznanje, a kad se već stvari kreču u tom smjeru, zašto onda ne kandidovati nekog od legendarnih trenera, tipa Miše Pavića ili Branka Stankovića? Jednostavno meni to nije to... Kraj priče. To je dio tradicije, koji mora da se očuva i ako takvog igrača ne bude u narednih 30 godina, nema potrebe da se to forsira. To je moje mišljenje...
Citiraj:
ja se sjecam prvo utakmica protiv real madrida (4:2 i 0:2), to je bilo par godina prije, cini mi se. i utakmica partizana protiv dvije borusije. a i meni je utakmica protiv kelna bila prva da sam zaista strastveno navijao...protiv zvezde

jedino iz razloga sto mi je stariji brat navijo za zvezdu, pa sam ja osjecao kao svoju obavezu da navijam za suprotni klub

sjecam se da je u prvoj utakmici prosinecki promasio neku kolosalnu priliku pred kraj..
Zvezda - Real, jeste igrano par godina prije. Real sa sve Šusterom i Maradonom, ali to je i za mene već predaleko.
A ja sam jedinac, pa je bilo logično da stari na mene prenese strast prema Zvezdi. Doduše, znam da je par dana kasnije bila i neka Partizanova utakmica, biće da je isto bila u Evropi, ali ja potpuno ravnodušan, za razliku od euforije par dana ranije. Rana ljubav i gotovo... Za cijeli život.
