Bila sam u toku ove price, za ovog, sto mlati zenu i sto su hteli da ukinu emisiju i tuze Tijanica.
Sta fali, malo ju je tukao, nije ju ubijao?!?
A @prasici bih imala da porucim sledece:
Pre svega, da se zahvalim za kompliment, da je moje misljenje nesto najgluplje sto je cula. Hvala ti, draga.
Podsetila bih jos jednom na moje stavove, cisto da se zna:
Citiraj:
-da ne trebam nekoga papirom/zakonom/burmom vezati za sebe da bi bila sigurna da me nece ostaviti.
-da nemam potrebu da me majka sa suzom u oku gleda u vencanici.
-da mi neudate drugarice zavide jer sam se udala, jer smisao postojanja svake zene je da se uda-posle toga zivot prestaje, mission accomplished!
-da nemam potrebu da mi neko da svoje casno prezime i ucini me casnom zenom.
-da me nije briga sto bi neko od pokvarene familije i jos goreg komsiluka mislio kako ja zivim s nekim/*e*em se/radim sta hocu, a nisam se udala za njega.
-da nemam problem s tim da bi me neko mogao "isprobavati" godinu, dve, tri i onda ostaviti
.
Generalno, zalosno mi je sto ljudi na brak/potpisivanje papira gledaju kao na neku sigurnost i vode se onom da "niko nece kupovati kravu ako mleko dobija besplatno"!
Iskreno zalim sve nesrecnice koje zavrse fakultet, nadju posao i onda grabe prvu solidnu priliku za udaju, jer se to od njiho ocekuje, tako bi trebalo, nisu kompletne.

Svaka budala moze naci budalu u koju ce se zaljubiti i dobiti zelju da je zeni, oplodi, radi sta zeli...
Treba naci osobu s kojom mozes da zivis zivot, nekoga stabilnog, nekoga s kim bi mogao ziveti i dogovoriti se i kada bi se nasli na ulici.
Nekoga ko je sposoban da se sam brine za porodicu, ako treba, a ne nekog ko se ne moze brinuti ni o samom sebi.
Uvek se setim scene od pre 3,4 godine, kada sam isla do suda, ganjati neke papire za firmu i cekam u redu, na onom salteru Poste da platim nesto.
Ispred mene devojka dodje na red i kaze:
"Na ime ***** *******, da platim 170km za presudu razvoda braka."
Ja ostala paf! kad sam to cula.
To mi bila drugarica iz srednje skole za koju sam, 2,3 godine pre toga cula da se udala.
Znam da je to bila luda ljubav, krajem srednje poceli se zabavljati, on stariji nekoliko godina, imao posao... ma sve super. I eto!
Mogla bi nabrojati jos barem 10 slucajeva slicnih ovome. Cura iz skole ili sa faksa koje su se udale i sad su razvedene, sa detetom ili bez.
Mozes ti biti s nekim i 10 godina u vezi i znati ga od vrtica, ali dok ne zivis s nekim u istom prostru, delis krevet, kupatilo, frizider neki duzi period, ne mozes znati kako cete funkcionisati u braku.
Pri tom ne treba racunati vikende provedene skupa, kao ni odlaske na letovanja/zimovanja (pune cvrkutanja, seksa, romantike od koje bole oci), u trajanju od 7/10/14 dana jer to su vanredne situacije.
Mislim na svakodnevni zivot, kad ustajes neispavan, trcis na posao, boli te nesto, dodjes kuci nadrndan, muci te PMS/SMS/CMS/SDS...
I jos kad se zareda par dana da ste oboje takvi... e tu tek vidis kako funkcionisete.
Bolje ziveti s nekim 1,2,3 godine pa se razici ako ne ide, nego se sa cvrkutom odma udati.
Planovi, pozivnice, gosti, svadba, supa, sarma, svi se vesele, sreca nevidjena... a onda za 3 godine se vratis mami i dodje ti da se probodes sarafcigerom u oko kad ispod TV-a vidis DVD sa svadbe.
Pa te sazaljeva sva ta pokvarena familija, gledaju te ko udovicu!
Eto, zbog radi toga ja ponosno promovisem jednu od mudrosti svima poznate nam bake, vezano za kantu masti i kilu soli!

Onima koje su se udale bez "probe" i jos uvek su srecne i zadovoljene, zelim da im tako i ostane. :*