Hristov je napisao:
Jellyfish, mozes li napisati nesto vise o tome, osjecanja, razmisljanja prije i sad. U kom pogledu si se promijenio, u nacinu kako osjecas ili kako razmisljas?
Pa ovako. Tipican vjernik, kad kazem tipican mislim prosjecan "vjernik", bilo koje crkve ili dzamije pokusava da izvrsi odredjene obaveze koje mu ta vjerska organizacija namece. Da li su to odredjeni vjerski obredi, obicaji, davanje novca itd. Uglavnom, vjernici se osjecaju duzni da ucine odredjene stvari koje smatraju da su ugodne Bogu.
Vjestim manipulacijama i ispiranjem mozga oni su dovedeni u takvo stanje da misle kako nema spasenja ako ne budu vrsili obrede ili stvari koje su im recene od odredjenih lica, bilo crkvenjaka ili jednostavno obicaja ili tradicija. pri tome dolazi da rade ta pravila koja su u crkvama ili dzamijama dok osnovno pravilo ljubav koja bi trebala biti povod toga zanemaruju.
Dok ateist jednostavno ne mari za ta pravila i ako hoce da uradi nesto dobro on to radi iz cistih pobuda.
A sad na pitanje o osjecanjima i razmisljanjima.
Kad sam bio u tom stadiju, razmisljao sam ako ne uradim ovo ili ono neko pravilo da je to grijeh. Zbog revnosti da ne ucinim taj grijeh zanemarivao sam sustinu svega a to je ljubav, sto ce reci da sam cinio neke stvari kao molitva svaki dan u odredjeno vrijeme ili prije jela, dok sa druge strane nalazio greske drugima koji ne razmisljaju na isti nacin i ogovarao sto je bio daleko veci grijeh nego da se nisam molio svaki put prije jela. Znaci sa jedne strane se molis Bogu, a sa druge cinis ono sto nije ugodno Bogu. Zar to nije licemjerstvo. Ili cinis neke stvari iz sebicnih pobuda.
Kasnije sam se tokom vremena promijenio. Videci mnoge "vjernike" kako se ponasaju, dakle sa jedne strane pricaju jedno i mole se Bogu, a sa druge strane rade drugo, odjednom shvatam da sam i sam takav u odredjenim situacijama. Zbog toga odustajem od molitve kad god ucinim nesto suprotno sustini ljubavi jer moleci se Bogu i govoreci sta je Bozja volja , a sam ne radeci to ispadam najveci licemjer.
Zbog toga se trudim da vise nikom ne govorim sta treba, a sta ne treba. Vec kazem samo, to je moje misljenje ali ne znam je li to tako. Umjesto toga zivim po svojoj savjesti, dakle ono sto mislim da je u skladu sa ljubavlju radim, ali nikom ne govorim nista, vec pustam ljude da vide iz mojih djela i da izvlace zakljucke. Najbolji nacin da nekom dokazes da je nesto ispravno nije nikakvim propovijedanjem nego djelima. Ponekad uspijem u tome, ponekad ne, ali bar se ne osjecam licemjerno poslije jer kad nesto pogrijesim ne grize me savjest da sam nekom rekao da treba ovako, a da on vidi da ja ne radim tako.
Neki me zbog toga proglasise otpadnikom, ali ja vidjeh da ovako vise rezultata ima i da sam manje licemjeran, kao i da mi je savjest cistija. Naravno, svako zna za sebe kako mu je najbolje, ja govorim o svom iskustvu. I primijetio sam da to nije samo slucaj kod hriscana nego i kod muslimana. Radio sam s muslimanima koji poste cijeli dan, mole se 5 puta na dan u odredjeno vrijeme a ovamo se svadjaju i cine lose stvari. A tako i mnogi hriscani. Naravno, zar onda nije bolje reci, nisam neki svetac, ali ciniti dobra djela tako da se postide oni koji kazu da jesu sveci i onda da ljudi kazu na osnovu djela to je prava vjera, a ne ona formalisticka sto se uci u religijskim ustanovama.
Tu potvrdu imamo i u bibliji kad Isus kaze da je najveca zapovijes ljubav i da sve zapovijesti vise o ovoj zapovijesti.
Znaci sustina je u tome da sto covjek moze da radi djelima a ne propovijedanjem i tad su sanse za licemjerstvo minimalne.
Zbog toga sam naveo primjer ateista jer kad ateista cini dobro djelo on to cini iz pravih pobuda, dok su pobude klasicnog vjernika najcesce sebicne da bi zasluzio neku nagradu od Boga ili da nebi "gorio u paklu". Naravno, ne kazem da je dobro biti ateista, ali je jos manje dobro biti "vjernik" bez ljubavi.
Citiraj:
U kom primjeru, ako moze?
U gornjem tekstu imas primjer, dakle razlika djela i vjere i pobuda iz koji dobra djela cini ateist, a iz kojih teist. Naravno ovdje mislim na prosjecnog jednog i drugog. Naravno da ce pravi vjernik ciniti bolje, ali danas gotovo da nema pravih vjernika, na zalost.
Citiraj:
Pravi vjernik (ne isticem sebe nego govorim opocenito) je daleko ispred ateiste poput poredjenja zivog i mrtvog, bar mislim da pricam pravom covjeku, buduci da kako sam kazes si iskusio kruh s obje strane.
Dobar... pa da si napisao "dobar ateist" pa eto, ali "dobar ateizam"...nikad nece i ne moze biti bolji od klasicnog teizma...nikako te ne razumjem.
Jelly u vjeri nije sve zabranjeno, medjutim nije ni sve dozvoljeno...vjernik mora da povuce crtu negdje
Naravno. Pravi vjernik je kljucna rijec. Kao sto rekoh, vrlo malo je pravih vjernika, gotovo da i ne postoje, iako svi smatraju da su pravi, ali djela njihova govore koliko su pravi. Konkretno u islamskim zemljama mnogi primjeri kako se ugrozavaju ljudska prava i namece jednoumlje govore koliko je pravih vjernika, iako je islam kao religija u sustini dobar. Slicno je i u hriscanstvu samo su primjeri drugaciji.
Znaci, po mom misljenju, (ne kazem da je ispravno moje misljenje), prava religija se vidi na osnovu djela, a ne na osnovu da neko kaze ovo treba ovo ne treba. Isto tako, u pravoj religiji nema nikakvih nametanja ni zabrana, jer ni Bog ljudima ne sudi prije smrti pa ko je onda grjesan covjek da sudi nekome sta je dobro a sta ne. Zbog toga mislim da su religijski zakoni, progoni pa cak i propovijedanje ovo treba ovo ne van Bozje volje, jer niko ne zna sta treba osim Boga.
A mi se pokazujemo kroz djela, odnosno djela treba da govore za nas. Mozda ce neko reci da ja sad nesto propovijedam, ali ne, ja samo kazem misljenje, nikom ne kazem da je ispravno, svako neka sam zakljuci po svojoj savjesti ili po mojim djelima koliko ima istine u tome. Naravno, smatram da pravi vjernik cini dobra djela iz iskrenih pobuda ali pravi vjernici su rijetki.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
) govore. A tvoji argumenti vjerovanja su odveć sjajni...
ljigaviji su od bilo kog ateiste 
Ali ja sam imao isustva i "sa druge strane religije" tako da tacno poznajem mentalni sklop i "sta je pisac htio da kaze". Problem tog mentalnog sklopa je da misli kako je samo to stanoviste ispravno, i onda sve ostale svrstava u kukolj. Medjutim, kao sto vidimo, pojam kukolja i zita je sirok pojam i po mom skromnom misljenju uopste ne zavisi od religiozne prakse vec od djela i razmisljanja koje ima covjek. A to je da se cine dobre stvari iz ljubavi, a ne iz straha. A to podjednako mogu i ateist i teist. Samo sto je kod teista to vise svedeno na formalizam i na podsvjesni, ako ne i svjesni strah od posljedice sto dovodi do povratne reakcije pa onda teist postaje gori od ateista, jer kod ateista nema povratne reakcije. Naravno, prednost ateista je u ovom slucaju ocigledna, dok je prednost teista veca u nekim drugim stvarima. Ako se usklade ove dvije stvari onda je moguce postici puno. Ne kazem da sam u tome potpuno uspio, ali kad se poredim kad sam bio okorjeli teista sa gore navedenim sklopom mislim da je mnogo bolje, a takodje mislim da ima i nekih prednosti nad ateizmom. Iako je dobar ateizam bolji od klasicnog teizma koji svakodnevno srecemo. Naravno, po mom skromnom misljenju, a to potvrdjuju i Isusove rijeci, Bog ne gleda na formalizam, te objektivno gledajuci imaju istu sansu svi, samo zavisi od pobuda kojima se dobra djela cine, sto u ovom slucaju vidimo.
