Bogami je balvanima koji vode Zvezdu dogorjelo do muda, pa se sad povlače očajnički potezi. Gos'n Lukiću je na početku mandata, labrnja bila puna srpstva, ksenofobije, zlih stranaca koji uništavaju domaći fudbal, a kako je vremenom postajo očito sve svjesniji u svoju nesposobnost i nesposobnost tikvana koje zove "saradnicima", sad se odlučio na ovaj očajnički potez. Ironično, to će mu vjerovatno biti najbolji potez od dolaska na čelo kluba. Sad kad je uvidio da je đavo odnio šalu i da biti predsjednik ozbiljnog sportskog kluba, pored držanja izloga za prodaju fudbalskih polufabrikata, znači i odgovarati za sportski dio i rezultate, kojih nema ni u najavi, odjednom "zli stranci" postadoše omiljena roba, pa će ih doći još dvojica uz Evandra.
I na kraju Prosinečki. Da se razumijemo, prvi put, otkako je Lukić dovukao dupe na mjesto predjesnika, pozdravljam jedan njegov potez, ali se istovremeno i brinem, jer se bojim da u sadašnjoj situaciji, Prosinečki ne postane još jedno, olako potrošeno veliko ime. Bojim se da sam Robi, nije svjestan, gdje tačno dolazi, bojim se da neće moći da ima samostalnost u radu i da neće moći da se odupre, sastavljanju tima putem ceduljica, koje mu budu doturali "prijatelji, finansijeri i menadžeri"... Bojim se za tog čovjeka, jer bi poslije Piksija, to bio moj i drugi omiljeni igrač, koji će na mala vrata da izađe iz kluba, pa da se se nikad ne vrati...
Robi je legenda, kralj, majstor, čovjek koji je svaki gol proslavljao sprintom ka sjeveru i jedan je od simbola Zvezdinih uspjeha.
Citiraj:
У чему је разлика између њих двојице?
U čemu je razlika između Roberta Prosinečkog i Aleksandra Kristića.
U čemu je razlika između jednog od stubova Zvezdinih uspjeha devedesetih i osrednjeg štopera, koji je nosio dres Zvezde, iz polovine istog perioda?
U čemu je razlika između autoriteta koji ima čovjek, kojem sadašnji prvotimci ne bi mogli da čiste ni kopačke i jednog pukog igračkog marginalca?
U čemu je razlika između suve fudbalske intelgencije, igranja u Realu, Barseloni, rada sa vrhunskim stručnjacima i igranja u italijanskoj drugoj ligi i prevođenja Zemanu, kao maksimum svojih trenerskih dostignuća?
U čemu je razlika biti dugogodišnji pomoćnik Slavenu Biliću i imati trenersku licencu, koja nije iz Bata Đorine kuhinje i biti bez ikakvih trenerskih referenci, a uz to nemati čak ni posljednje pomenutu licencu?
Razlika je ogromna, ako ništa drugo onda po stvarima koje bi igrači, mogli da nauče od jednog Roberta Prosinečkog, po autoritetu i po dosadašnjem radu.
Sve u svemu...
Robi, dobrodošao kući...