Helena je napisao:
Moja kolegica se udala sa 21. Brak joj je za pozavidjeti. Zeljeli su oboje. Naravno prvo pitanje, nakon objave da se udaje, bilo je "jesi trudna". Kao da je to osnova za udaju. Uzeli su se jer su imali preduslove (stan:)) Zivjeli 2-3 godine bez djece, onda je rodila jedno...danas je majka 2 preslatka klinca (4 god. i 20 dana). Dakle, nisu ljudi isti, neko iz ljubavi, neko iz interesa, neko iz nekih drugih razloga. Ali nema nikakve veze sa malom ili velikom sredinom. Zaista nikakve. Sta onda da kazemo za (lupam) Njemacku...gdje klinke sa 14, 15 ili 16 radjaju. Neke ostaju sa ocevima djece neke ne. Mala sredina? Ma ajde....Jezim se na predrasude.
Tako da se ne slazem sa recenicom "Kako moze?" samo zato sto ja to ne bih mogla. Nije svima "prozivjeti" isto. Nije svima "idem ja sto vise momaka promjeniti da prozivim". I sa muzem ili momkom mozes isto tako divno vrijeme imati. Naravno ako je momak iole normalan, nece praviti probleme i kad pozelis sa kolegicama da otputujes negdje. HVala bogu ima jos normalnih, razumnih i spremnih na dogovor ljudi.
Pa ne znam kome je s 21 što više promijenjenih momaka nešto... Valjda si do tad našao nešto što tražiš.... Mislim, kako kome... Ja sam našla, no svi smo različiti.
Samo što govorim da se ja ne bih sad udala jer imam hiljadu drugih stvari na pameti i brak me uopšte ne privlači, a djeca još manje. Ne znači da me muž/momak ne bi pustio, čak naprotiv. I ja sam za to da si nađeš normalnog muškarca koji odobrava odvojena putovanja i ne kači se na sve izlaske s društvom. Al nisam ni za muškarca koji "te hoće samo za sebe", odnosno, sad si moja žena, izlazićeš samo sa mnom.... Ako sam ja normalna, pored sebe želim nekog normalnog i to je sve. Nisam za udaju, jednostavno sam premlada. Što će mi još jedna obaveza zvana brak, kad i ovako živim super
