|
Moj ljubimac, njemacki ovcar, ima 10 godina i od proljeca prosle godine zivimo s displazijom kuka, tj. s izrazenim manifestacijama (bolno lijeganje, ustajanje, ponekad sepa na zadnju sapu, misici (cini se) pocinju atrofirati. Prvih par mjeseci je bilo bas gadno, nije mogao spustiti sapu, samo jedan krug stenje po dvoristu je bio naporan i zahtijevan, a onda je stanje postalo bolje. Ipak, iako tesko ustaje i lijeze, rado ustaje da napravimo krug po dvoristu ili se malo poigramo (osim dana kad vidim da ode u kucicu i nerado izlazi, tad ga ne forsiram, postedim ga maksimalno) i svako vece idemo u setnju po naselju, tih 20-30 minuta jedva doceka, rijetko da ih kad preskocimo (znam da je za takve zglobove pozeljno da se koriste, da je setnja preporucljiva, a radimo to i radi redovne probave, da se ne ulijene crijeva).
Imali smo terapije Rymadilom, dajem mu hondroitin+glukozamin+msm+vitamic c (preparat za pse u kojem je sve to pomijesano)...nekako smo uspjesno pregurali zimu o one hladne periode, ali sad primjecujem da zadnje noge postaju netsabilne, kao da se na njima njise, kao da ce se svakog trena izvrnuti na stranu...mene hvata panika, blago receno.
"Veterinarski" odgovor je onako..."a, pa to je u skladu s njegovim godinama i stanjem". Da, znam, ali ima li ista sta mogu da poduzmem? Tajac... Kao da niko ne zna sta bi dalje, nakon sto se propisu medikamenti... Ima li neko slicno iskustvo, da li i kako vjezbate s psima, ima li jos nekih dodataka prehrani ili preporucenog rezima ishrane u slucaju bolesti kukova? Nekako mi ovih deset godina nije previse da bih dobila nepokretnog psa koji vise ne moze na zadnje noge, jer zna se cemu to vodi....
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
