e pa hajdemo redom
spavac je napisao:
"ja sam put, istina i zivot"..
u jovanu 14:6 iz kojeg je tvoj citat isus naglašava svoju ulogu i u nastavku kaže "
niko ne dlaz ocu osim preko mene" isus govori i o zajedničkom cilju i motivima njega i oca.
dakle isus u cijelom ovom poglavlju ne govori da je jednak ocu ili da je on sam bog, već govori da je u zajedništvu sa ocem i da imaju isti cilj, te da samo preko hrista se možemo moliti ocu, a molitve će biti uslišene, naravno, ako se trudimo da slijedimo hristov primjer. također isus u u 28 redku istog poglavlja sam kaže
"otac je veći od mene"spavac je napisao:
ja i otac jedno smo...
također se može reći da odgovor na ovaj citat sadržava odgovor na prethodni, ali zapazi šta isus kaže u 24 retku istog 14 poglavlja
"tko mene ljubi, ne drži moju riječ; a riječ koju slušate nije moja, nego je od oca koji me poslao" ili zapazi ovo jovan 14:10b
"ono što vam ja govorim ne govorim sam od sebe; nego otac koji je u zajedništvu sa mnom čini svoja djela"spavac je napisao:
"ja sam vaskrsenije i zivot"..
ovaj citat je također iz jovana 11:25 u kojem isus govori da samo preko njega odnosno vjerom u njega i njegovu otkupnu žrtvu možemo doći do spasenja odnosno da je uskrsnuće zajamčeno onima koji pokazuju vjeru.
s tim u vezi isusovo uskrsnuće je je jamstvo i nama 1.kor. 15:20-22; dj. 17:31.
spavac je napisao:
ko si ti" a Isus im rece "pocetak"..
ovo početak jasno se odnosi na isusa kao prvostvorenog, dakle, prvo božije stvarstvo, s tim u vezi zapazimo šta kaže otkrovenje 3:14 ili jovan 1:1 ili u kološanima 1:18 gdje se kaže za isusa "... on je početak, prvorođenac od mrtvih, da bi bio onaj koji je prvi u svemu;"
dakle, jasno je da isus sam za sebe nikad nije rekao da je bog već naprotiv uvijek je naglašavao božansku ulogu oca, međutim istina je da je bog imao isusa kao pomagača u stvaranju svega ostalog ot. 3:14; kol. 1:15-17.
evo kopi pejstovaću i jedan post koji govori o trojstvu.
nauka o trojstvu ima nesumnjivo paganske korijene kao i mnogi obredi, običaji i slave nazovihrišćanstva.
apostol pavle je pokazao da ne smijemo biti dio krive religije ako želimo da ugodimo bogu (2. kor. 6:17; isa. 52:11) zato pravi hrišćani izbjegavaju sve što ima veze sa krivom religijom.
biblija pokazuje da sve krive religije koje postoje sačinjavaju "babilon veliki" (otkr. 17:5). to nas ime podsjeća na drevni grad babilon, gdje je nakon potopa u noinim danima osnovana kriva religija.
mnoga učenja i običaji koji postoje u današnjim krivim religijama davno su nastali u babilonu.
naprimjer, babilonci su obožavali trojstvo, odnosno trijade bogova. danas je trojstvo glavno učenje mnogih religija.
no, biblija jasno i nedvosmisleno naučava drugačije pa pogledajmo šta piše u bibliji:
A. bog, otac, jedna osoba, najveća u svemirubog nisu tri osobe... (5. mo 6:4; malah. 2:10; mk 10:18; rim. 3:29,30)
sin stvoren; prije toga bog je bio sam... (otk. 3:14; kol.1:15; isa. 44:6)
bog je oduvjek vladar svemira... (filip. 2:5,6; danijel 4:35)
boga treba uzvisivati iznad svih... (filip. 2:10,11)
B. sin podložan ocu i prije i poslije dolaska na zemljusin poslušan na nebu, poslan od oca... (jovan 8:42; 12:49)
poslušan na zemlji, otac veći... (jovan 14:28; 15:19; hebr. 5:8)
uzvišen na nebu, no još uvijek podložan... (filip. 2:9; 1. kor. 15:28; matej 20:23)
jahve je hristu glava i bog... (1. kor 11:3; jovan 20:17; otkr. 1:6)
C. jedinstvo boga i hristauvijek u potpunom skladu... (jovan 8:28,29; 14:10)
jedinstvo, poput jedinstva muža i žene... (jovan 10:30; matej 19:4-6)
tako moraju biti jedinstveni i svi vjernici... (jovan 17:20-22; 1.kor 1:10)
obožavanje boga preko hrista zauvijek... (jovan 4:23,24)
što se tiče svetog duha bog je taj koji ga daje i bog je svojim svetim duhom nadahnuo pisce biblije, pa tako i isajiu i sve ostale,s tim u vezi zapazi šta kaže 28 redak istog 28. poglavlja
"s toga primite k znanju da se to, to jest sredstvo kojim bog spašava, šalje nacijama; one će ga sigurno poslušati" što se tiče 15. poglavlja djela u 8 retku se kaže:
"bog, koji poznaje srce, posvjedočio je dajući im sveti duh, kao što ga je dao i nama"
zapazi "daje". u jovanu u 14. poglavlju opet u 16 retku se govori o duhu ne kao o osobi koja ima samostalnu volju i moć odlučivanja ili u 15. poglavlju redak 26. gdje isus kaže "... kojeg ću vam poslati od oca, duh istine, koji dolazi od oca..." ili u 16 poglavlju gdje isus opet govori o duhu kao pomoćniku kojeg bog izliva odnosno šalje preko njega.
evo neki stavci koji govore o svetom duhu, a u kontekstu su onoga A, B, C što sam govorio o trojstvu:
D. sveti duh je sila kojom se bog služi (božija djelujuća sila)sila, nije osoba... (matej 3:16; jovan 20:22; dj. 2:4,17,33)
nije osoba na nebu kod boga i hrista... (dj. 7:55,56; otk. 7:10)
bog se njime služi kako bi izvršio svoje naume... (ps. 104:30; 1. kor. 4-11)
dobivaju ga oni koji služe bogu, on ih vodi... (1. kor. 2:12,13;gala. 5:16)
međutim, sad bi da se vratim na prvu glavu jovana i onome što kažeš da "mi" prevodimo.
1808: "i riječ je bila bog"
the new testament, in an improved version, upon the basis of archbishop newcome's new translation: with corected text, london.
1829: "i logos je bio bog"
the monotessaron; or, the gospel history, according to the four evangelists, sv. 1, john s. thompson, baltimore.1864: "i bog je bila riječ"
the emphatic diaglott (J21 interlinearni text), benjamin wilson, new york i london.1879: "i riječ je bila bog"
la sainte bible, segond-oltramare, ženeva i pariz.
1928: "i riječ je bila božansko biće"
la bible centenaire, societebiblique de paris1935: "i riječ je bila božanska" the bible-an american translation, j. m. p. smith i e. j. goodspeed, chicago.
1950 "i riječ je bila bog"
hrišćanska grčka pisma prema prijevodu novi svijet, brooklyn.1975: i bog (ili, božanske prirode) bila je riječ"
das evangelium nach johannes, siegfried schulz, gottingen, njemačka
1978: "i božanske prirode bio je logos"
das evangelium nach johannes, johannes schneider, berlin.1979: "i bog je bio logos"
das evangelium johannes, jurgen becker, wurzburg, germany.ovi engleski, francuski i njemački prevodi koriste riječi kao što su "bog", "božanski", i "božanske prirode" zato što je grčka riječ
theos predikatna imenica u jednini koja stoji ispred glagola i ispred sebe nema određeni član.
bog kod kojeg se riječ, ili logos, prvobitno nalazila, ovdje je označena grčkim izrazom
theos ispred kojeg se nalazi određeni član
ho. imenica uz koju se nalazi određeni član ukazuje na identitet, na osobu, dok predikatna imenica u jednini koja se nalazi ispred glagola i nema ispred sebe određeni član ukazuje na nečije svojstvo.
dakle, jovanova izjava da je riječ, ili logos, bila "bog", odnosno "božanska", odnosno "božanske prirode" ne znači da je riječ bila taj bog kod kojeg se nalazila.
tom se izjavom jednostavno ukazuje na određeno svojstvo riječi, ili logosa, ali se time riječ ne poistovjećuje sa samim bogom.
u grčkom textu postoji mnogo mjesta na kojima predikatne imenice u jednini stoje ispred glagola i ispred sebe nemaju određeni član. vidi naprimjer, marka 6:49; 11:32; 4:19; 6:70; 8:44; 8:48; 9:17; 10:1,13,33; 12:6; 18:37.
na tim mjestima prevodioci dodaju neodređeni član (npr.: engl. "a"; njem. "ein"; fra. "un") ili tu imenicu pišu malim slovom kako bi izrazili svojstvo ili karakteristiku subjekta.
zbog toga je u jovanu 1:1 riječ
theos bez određenog člana prevedena riječju "bog" (pisano malim slovom), za razliku od
ho theos što je ranije u istom retku prevedeno sa "bog" (velikim slovom). sveto pismo potvrđuje ispravnost takvog prijevoda.
u članku "qualitative anarthrous predicate nouns: mark 15:39 and john 1:1", koji je objavljen u
journal of biblical literature, sv. 92, philadelphija, 1973, str. 85, philip b. harner naveo je da rečenični djelovi poput ovoga u jovanu 1:1, "gdje predikat koji nema član prethodi glagolu, prvenstveno imaju kvalitativno značenje. oni ukazuju da
logos ima prirodu
theosa. nema temelja da se predikatni
theos smatra određenim."
harner je na 87. stranici svog članka zaključio: "u jovanu 1:1 po mom mišljenju, kvalitativna snaga predikata toliko je izražena da se imenicu ne može smatrati određenom".
ovome u prilog ide i kompletan biblijski kontekst.
ispričavam se zbog tehničkih problema, zbog kojih ne mogu voditi računa o velikom i malom slovu.