Ne ja uopste nisam covjek u takvom stilu da se okrecem alkoholu ili marihuani svaki put kad mi krene nizbrdo u zivotu, ja sam odrastao uz veoma bogate roditelje (do nekih 10god.)koji su odjednom postali veoma siromasni, siromashni dovoljno da nisu imali novca da mi uplate neke bazicne stvari kao skolarina i dnevni novac za hranu u skoli,moj izbor je bio osamostaljivanje, mali stancic koji cu placati , znam da zvuci nemoguce za vecinu ali ja sam radio i isao u skolu da prezivim,koju kad sam zavrsio, zahvaljujuci talentu engleskog jezika koji imam prirodnu , sam se u 19oj odselio U USA samo tako jednostavno bez zive duse poznanika i prijatelja, sa obzirom da sam navikao samostalno u zivotu nikada i nisam trebao nikoga,najmanje roditelje, napravilo me je surovim covjekom ipak, rjetko vjerujem ljudima i rjetko pronadjem pravog prijatelja,ali dozvolite da vam nastavim moju zivotnu pricu koju stvarno zelim djetilti sa vama,nakon sto sam shvatio kako Amerikanci imaju nezdrav stil zivota i kako ja stvarno nisam covjek koji vjeruje u Terminatore i urliche u basi USAUSA, jednostavno mi se nije dopao takav stil civjeka koji je u ljubavi sa sobom, nikada nisam volio takve ljude, onda sam se odselio u UK, e ovdje sam stvarno se osjetio kao kod kuce, ljudi kulturniji tolerantiniji, nisam mogao vjerovati razliku izmedju Britanca i Amerikanca, velika, medjutim kad sam kupio kucu u 22oj u predivnom kraju sa pogledom kroz prozor, onda sam shvatio da osamostaljivanje rano mi je definitivno bilo od velike pomoci, cak i mladi dugotrajni drzavljani Britanije nemogu izfinancirati kupovinu kuce u ovoj drzavi jer je veoma skupo, ja nekako sam uspio, zahvaljujuci biznisu koji sam zapoceo kad sam dosao ovdje i koji se uspostavio veoma uspjesan, fakultet koji sam poceo stavio sam na hold zbog nedostatka vremena al u jednu stvar sam siguran, sve sto zelis mozes dobiti, veoma je lako, i sve ovo sto sam ja uspio moze bilo ko , mozda je zato sto sam uporan, spreman da zrtvujem sebe i veoma odgovoran i komited onome sto radim,ali budi uvjeren da kao sto lisa kaze svako se moze osamostalit ako ima volje za to.
Druga stvar koja se uspostavila veoma pomocnim bila je SAMO SAM BIO KO JESAM, uvjek i sad, nikada nisam pokusavao da dotaknem zvjezde ili da budem neko ko nisam, to su uvjek drugi ljudi cjenili kod mene, i mozda zato imali povjerenja .
Naravno sad (ne zelim da otkrivam moje godine) se pitam sta da radim>>, putujem u slobodno vrjeme, asociram sa charaties u slobodno vrjeme i naravno radim, nisam bio u Bosni dve i po godine sad, ne osjecam zelju da uopste idem osim onog nekog urodjenog osjecaja nostalgije i zelje da vidim njegove planine i brda.
Ne znam sta da kazem, meni nikada nije bio bitan novac, otuda tolika zelja za tim,dokazao sam sebi da mogu i dokazao sam sebi sta me pravi srecnim, najsrecniji sam bio kad sam zivjeo sam izmedju cetiri pazna zida i razmisljao sta da jedem veceras.
Najsrecniji sam bio kad su m moji skolski drugovi zvali da izadjem na kafu posle skole a ja sam cak i tad bio biznisman

mislim literalno naravno, i ne samo da sam veoma dobro naucio ljude,vec sam se uvjerio licno u to kakvi ljudi postoje.
Nadam se da ce neko izvuci nesto pozitivno iz svega ovoga, a u medjuvremenu zelim vam srecu, ja da imam istu sansu opet i da imam izbor ovaj put, opet bi birao ovaj nacin i put kroz zivot.
ps. nemoj ovo zloupotrebiti molim te, samo sam sve ovo rekao da bi neki ljudi se upitali dva put prije nego sto se odluce osamostaliti u 30oj.Nisam sve ovo uradio u zivotu da impresiram nikoga osim samog sebe znaci necu biti nimalo vise imresioniran ako neko mi pocne popovati o mom zivotu, bilo je proslo je, ja znam.