Veliki pozdrav!
Ja mislim da ni u jednom jedinom trenutku nije u pitanju hrabrost koja nas tjera da skocimo sa zgrade RADI SAMOUBISTVA nego OČAJ koji covjeka moze da natjera da cini veca djela nego hrabar covjek. Hrabri ljudi cine plemenita djela, ocajni ljudi se bacaju sa zgrada. Mislim da covjek ne mora imati ni trunku hrabrosti da bi se bacio sa 10. sprata.
Evo na primjer, dvoje djece od 14 godina se upoznalo preko interneta i dogovorili da se ubiju, otisli zajedno na jedan most i zajedno skocili. Sta ja znam, meni je nekako besmisleno da govorim o hrabrosti djece samoubica kao o hrabrosti samuraja dok izvrsava sepuku.
Evo jos jedan primjer, mozda najbolji primjer, koji po meni ima duboku poruku. Zena otisla sa troje djece (miislim da ih je bilo troje), u Kanadi na izlet i napadne puma najmladjeg sina, i sta je majka uradila? Ono sto bi svaka majka uradila! Da li to znaci da su sve zene hrabre!? Ja mislim da se ne radi o hrabrosti u tom trenutku vec o majcinskom instinktu. Na taj ili slican nacin covjek moze razmisljati o ocaju, hrabrosti, itd...
Samo jos da dodam, da je majka spasila svog sina, ali su djeca ostala sirocad..........
Evo jos jedan primjer: sjecate se one djevojke iz Borika koja je nakon svadje sa majkom bez razmisljanja skocila kroz prozor sa 6. sprata. Da li se tu radi o hrabrosti, ili o afektu, ocaju, kako god...?
Ali isto tako znam ljude, koji su u trenutku kad su takoreci drzali cijev pistolja na sljepoocnici, dozivljavali onostrana iskustva, u trenucima ekstremnih emotivnih stanja covjek je sposoban da promijeni svoju svijest, svoje gledanje na svijet, itd... Ja nikad nisam dozivio zivotni udes a da nisam svoju sliku svijeta promijenio na bolje. Naravno, to ima veze sa time sto sam uvijek nekako, nemojte me pogresno razumjeti, zelio da zivim po duhu. Zato je receno u Svetom Pismu, da sve sto se dogadja vjerniku, desava mu se za njegovo dobro. Da sam mozda bio materijalista, mozda bih bio danas pun srdzbe, bijesa, gnjeva, itd...
Eto, nemojte zamjeriti.
|