Nema mi nista gore nego kad idem ujutro rano na posao, tramvajem, a babe ko babe, porane, pa se guraju po tramvaju, a jedva hodaju. Pa vec kad su bezposlene, nek odmaraju barem,ne moraju tako rano da se guraju medju zaposleni svijet. Al jok, baba nebi bila baba, kad nebi bila baba, ili tako nekako.
A ja onako mamurna ujutru, pa ustanem jadnoj bakici da sjedne, a ona se citav put zahvaljuje, "Danke danke, danke..pa danke" (to je tako u Schwaba) i nikad kraja. Nekad izadjem jednu stanicu prije.
Ili kad vidim neku babu, dobro sredjena, prava macka

, bolje u licu izgleda nego ja

, i brza od mene... a ja joj moram prepustiti mjesto.
To je jedan mali dio mog iskustva sa babama. Ima toga jos, ihahaj..ali ne mogu da se setim.
