Vader je napisao:
Kaže da su ljudi ovde življi, da djeluju sretniji, da imaju života u sebi (uz sve uslove života kakavi su ovde), a da su oni tamo u Austriji svi nekako uštogljeni, ne djeluju nešto životno, sretno, ispunjeno, sve to iako imaju dobar standard, poslove, stanove, auta ali djeluju nekako kruće, praznije.
To sto si napisao Vadere, mogu ti reci da je tacno. I da je istina. A i recu ti zasto.
Ovako, nasa zemlja, tj. Bosna i Hercegovina, i Rep. Srpska je nasa. Ona je
nasa. Kakva god da je... To "nasa" sam podebljala iz dobrog razloga.
Evo, pocecu iz svog iskustva. Mi, dijasporci, zivimo u zemlji koja "funkcionise". Tj. imamo dobar standard, redovne plate, stanove -neko kupio, neko ne, neko cak ima i kucu, imamo dobra auta.... ali vecinom su to stvari pod kreditom. Zivis lijepo, dozvoljavamo sebi da zivimo koliko toliko solidno. Da se ne vozamo u nekim krntijama. Ja isto imam dobro auto. Ne iz razloga sto hocu da se foliram ili pokazem, nego zato sto se putuje na daljinu. Ja necu, da kad krenem kuci, da gledam kad ce mi otkazati kocnica, otpasti tocak, da se kuvam u autu bez klime, da se skupljamo po autu...ipak, to je put.
Dakle, sta hocu da kazem je, da mi zivimo sretno. Ne gledamo tu bjedu koja je zadesila nasu zemlju, ne gledamo policajce mrtve pijane po kafanama,... i zivimo "s vremenom".
ALI... zasto ne djelujemo sretno, ispunjeno, zivotno...? Znas zasto? Zato sto ovo, dijaspora - NIJE NASE! Nije nas narod, nije moja djedovina, nije moja ocevina. I mi se nikada ovde necemo osjecati kao "kod kuce".
Jedan primjer. Moji roditelji, i sva ta njihova generacija koju ja znam, svekar i svekrva, tetke i tetkovi,.... ovde, u Austriji - nikad ne izgledaju onako kako izgledaju kad dodju u svoju domovinu.
U Austriji su ti ruke pune, ali ti je dusa prazna. Nemas onaj osjecaj pripadnosti, gostoljubivosti... Svi su zadrti. Svabe...heh..to je narod... ma necu da pricam o njima. Ko ih nije dozivio, nece ni znati o cemu pricam.
E zbog toga izgledamo praznije i kruce. Fali nam domovina. Bez obzira sto je takva.
Ja sam rekla da ne bi ja licno mogla zamisliti zivot dole, tj. u BiH. A to samo zbog politike u toj zemlji. Sta da ja radim u zemlji u kojoj nestane struje i nema je 2-3 dana.. a niko ne dolazi da vidi u cemu je problem. Sta da radim u zemlji, na cijim ulicama stoje kao neki policajci, koji samo gledaju svoj interes, gledaju kad ce naici koji dijasporac, ...sta da radim u zemlji u kojoj ljudi navodnjavaju njive kraj puta, pa me smoci kad prodjem samo ulicom.. mislim.... to je samo jedan mali dio, ne vazne stvari.. Ali ovako gledajuci, za mene ta zemlja nema nikakav uslov za zivot.
I stvarno me zacudjuje da je taj narod tu, bez obzira sta se sve desava oko njih, bez obzira kakva je kriza, uvijek su veseli, zivi, nasmijani, razigrani... Ne znam da li je to takav mentalitet naseg naroda... ili sta ja znam vec. E to nama fali ovde. OVDE, u DIJASPORI. U Austriji.
Zato se mi osjecamo prazno. Ovde nema te ljudskosti. Svabo ti moze pruziti posao, stan, kucu, novac... ali ti ne moze pruziti ljudskost, postovanje, pripadnost....
Meni je tek 23 god., i mozda ce nekoga da zacudi sto ja ovako pisem. Sto imam ovako misljenje. Ali roditelji su me ucili da se nikad ne treba zaboraviti ono od cega si postao. Ono od cega su oni postali. Zemlja koja je njih odhranila, stvorila je i mene.