Težak život četrnaestogodišnje Nikoline iz Janje
Četvrtak 27. Nov 2014 18:16
Četrnaestogodišnjoj Nikolini Radman oboljela su oba bubrega. Ova djevojčica živi u Janji kod Bijeljine sa majkom, u stanu bez struje i sa samo 90 maraka mjesečno od dječijeg dodatka.
Sa samo 12 godina, Nikolinini bubrezi su počeli da slabe. Dvije godine kasnije, bolest je uzela maha, zbog čega ona uskoro kreće na hemodijalizu.
“Jedan bubreg mi je jedna bolest pojela, a drugi je osušen. I on sporo radi, ali eto vodim kontrolu sve redovno tako da ne bole bubrezi, samo što imam slabe”, kaže Nikolina.
“Sad je taj bubreg joj u pitanju da njega zaštite. Sad su joj ugradili fistulu u ruci, i mora iza nedelje u Beograd na kontrolu.... Pa moram otići u hitnu da vidim sa glavnom sestrom da mi daju prevoz da je
odbaci sanitet za Beograd”, priča Nikolinina majka.
Zbog obaveza oko Nikoline, njena majka ne može da se zaposli. Od devedeset maraka dječijeg dodatka Radojka kupuje lijekove za kćerku i šta joj ostane za hranu.
”Žao mi je u duši me boli. Ako joj bude potreban bubreg moj, ako joj bude odgovarao ja ću joj dati. Što se tiče mene nije problem, ali vidjeću sa doktorima. Samo bih ja voljela... ako ko može, koliko ko
može, nije dužan opet mu hvala... da njoj pomogne da njoj bude bolje, da više sa tim doktorima završim... više je po doktorima nego što je kod kuće i u školi. I ovu djecu kad pogledam njenu generaciju ovde me boli”, rekla je Radojka.
“Voliš li da ideš u školu? - Volim da idem u školu nego da sam u bolnici.”
Bez struje žive već dvije godine.
“Pa eto, 405 maraka duga, gdje je to meni da platim, odkud?”, pita se Radojka.
Omiljene serije i crtane filmove Nikolina gleda kod komšije koji iako je i sam bolestan i niskih primanja, njima dvjema se uvijek nađe pri ruci.
“Ovo je specifičan slučaj. Zato što sam i ja osto od 10 godina sirotnija i sam se borio za život. To je meni najsličniji slučaj. A i to što sam od rođenja hendikepirana ličnost.Ali moram pomoći, to je moj moral to je moja ljudska obaveza. Ne dam da je diraju kad ne bi jedan dan živio. To je meni njen pokojni otac u amanet ostavio”, kaže komšija ove porodice, Borivoj Varagić.
Za dva dana Nikolina će da napuni 14 godina. Na pitanje šta bi najviše voljela da dobije na poklon, skromno odgovara.
“Rekla sam mami da mi kockastu tortu naruči, voljela bih fin, dobar poklon za rođendan. - Pa šta bi najviše voljela, pa ne znam“, skromna je Nikolina.
Telefon za pomoć: 066 159 192 Nikolina Radman
žiro– račun: 554 – 402 – 008943 – 01 – 46
Pavlović international bank a.d.BN TV
Kćerke žive za bolesnog oca
Petak 28. Nov 2014 08:00
Zdravko Marković (50), iz sela Jošava, može da pomera samo glavu, a jedini spas je lečenje u Kini. Sad nam je svaka marka potrebna za tatu - kaže Biljana, koju su ispisali iz gimnazije.
Zdravko Marković tri godine boluje od atrofije mišića, nepokretan je, jedino što može to je da klima glavom. Živi u šestočlanoj siromašnoj porodici u kojoj niko ne radi. Moli da mu ljudi dobre volje pomognu da pokuša da pronađe lek u dalekoj Kini.
Zdravko se u protekle tri godine lečio u Doboju, na Kliničkom cenetru u Banjaluci, na klinikama u Beogradu, a tražio je pomoć i u alternativnoj medicini. Nadu je probudilo saznanje da bi Zdravko mogao da se izleči u Pekingu.
"Za odlazak u Kinu potrebno nam je 29.000 evra, koje mi nemamo. Zato molimo sve ljude dobre volje da nam pomognu. Zdravko prvo nije mogao desnom nogom da miče, zatim su mu otkazale obe noge, pa ruke i sada je sto posto nepokretan i za svaki odlazak lekaru moramo da ga nosimo", priča supruga Slavica Marković.
Ćerke daju sve od sebe da olakšaju život roditeljima. Starija Jasmina ja završila srednju ekonomsku, ali već pet godina nije mogla da nađe posao, dok je mlađa Biljana ove godine upisala gimnaziju u Modriči, ali je morala da se ispiše jer nemaju novca za njeno školovanje.
"Svaka marka je potreba za očevo lečenje. Jedina želja mi je da se otac izleči. Biće vremena za moju školu, a volela bih da završim gimnaziju, a kasnije da diplomiram srpski ili nemački jezik", priča Biljana (15) dok grli očevu ruku.
Starija Jasminka (25) kaže da joj je jedina želja da otac ozdravi i da bude kao pre.
"Nadamo se da ima još uvek dobrih i humanih ljudi i da će nam pomoći da izlečimo oca, a Kina nam je jedina šansa", kažu sestre.
Otac Milorad (75) svakog dana plače jer ne može da gleda bolesnog sina Zdravka koji je, kako kaže, juče bio stub porodice.
"Dok je bio zdrav, mnogo je radio, živeli smo kao svaka porodica na selu od poljoprivrede, a sada ne može ništa siromah, moram ja njemu pomagati", kaže starina Milorad, biršući suze.
Markovići žive od poljoprivrede na granici siromaštava. U kući nemaju vodu niti kupatilo. Toga se ne stide, samo mole da ko može što pre pomogne Zdravku.
Komšije Markoviću pomažu koliko mogu, ali ne mogu da sakupe novac za Zdravkov odlazak u Kinu. Zato su, kažu, pozvale „Novosti“.
"U porodici niko nije zaposlen, nema nikog u selu da može dati značajniju pomoć. Imaju neku familiju u inostranstvu, ali njihova pomoć nije dovoljna. Zbog toga smo došli na ideju da preko sredstava javnog informisanja pokušamo da sakupimo potrebna sredstva jer znamo da ima ljudi koji hoće da pomognu", kaže Kosta Vučičević, prestavnik Mesne zajednice Jošava.
RAČUN
Svi koji su u prilici da pomognu, novac mogu da uplate na
račune u Bobar banci u Modirči, na ime Zdravko Marković. Devizni račun: IBAN BA395653020000098560, SIFT BATOBA 22.Tekući račun u KM: 565-001-00029213-62
Izvor: Večernje novosti