http://www.dnevnikbebe.com/bebe-0-1/beb ... a_noc.aspxZa mene ovo licno predstavlja pravo otkrovenje, jer pomisao da godinu ili dvije covjek bude zombi osudjen da se u toku ionako kratkih 6-7 sati sna budi vise puta (inace jako tesko zaspivam), je bila najblaze receno nocna mora.
Ovdje citam u komentarima brojna iskustva ljudi koji su bili dovoljno pametni da ne budu glupi i isprate krajnje jednostavan protokol i pravila te dodju do rezultata da im dijete spava samo i bez budjenja.
Nemojte se nervirati kolicini glupih pitanja, iako sve jasno pise, ljudi su po 100x postavljali jedna te ista pitanja na koja je odgovoreno i u tekstu i u komentarima, preskocite to, ima mnogo pozitivnih iskustava i konstruktivnih kritika.
Od toga kako vaše dete spava zavise svi ostali aspekti vašeg života. Jedna je stvar ako zbog bebinog lošeg spavanja vi slabo spavate nekoliko dana ili nedelja, ali ako se ti dani pretvore u nedelje, a nedelje u mesece, pa i godine, to je već nešto sasvim drugo. To što ste gotovo neispavani dovodi do toga da ste umorni, nervozni, napeti, da vam je strpljenje na kraju. To što ste postali roditelj ne znači da ste izgubili pravo da spavate!
Šta je to dobro spavanje?
Jednostavno rečeno, za vašeg mališana (pod uslovom da je stariji od šest meseci) možete reći da dobro spava ukoliko:
na spavanje ide u uobičajeno vreme;
zaspi bez uspavljivanja za petnaest minuta;
spava otprilike onoliko koliko je uobičajeno za njegov uzrast;
ima ustaljen ritam dnevnog i noćnog spavanja u skladu sa uzrastom;
tokom noći se uglavnom ne budi, a ako se probudi da bi išao na toalet ili zato što je žedan, odmah potom ubrzo zaspi;
budi se u razumno vreme ujutru.
1. Kako mi spavamo. Posle pripremanja za spavanje, mnogi odrasli ljudi pomažu sebi tako što se relaksiraju pred spavanje raznim ritualima: čitanjem, slušanjem muzike, gledanjem tv ili jednostavno vođenjem ljubavi. Kako ulazite u san, vaši centri u mozgu počinju da se odmaraju, omogućavajući vam da uđete u duboki san. Vaš um i telo su najmirniji u toj fazi sna. Posle oko sat i po vremena u ovoj fazi mirnog sna, vaš mozak pocinje da se “budi” i da radi, što vas dovodi iz dubokog sna u fazu lakog sna ili aktivnog spavanja. Tokom ove faze vaše oči se pomeraju ispod kapaka, kao reakcija na rad mozga. Vi sanjate i komešate se, okrećete se. Disanje i rad srca se ubrzavaju, organizam traži više kiseonika, troši se više energije. Počinjemo da sanjamo. Ako bi vas neko tada probudio, vrlo je moguće da biste tačno prepričali san. Posle svake epizode sanjanja (tokom noći ima ih oko 7), na kratko se budimo. To traje nekoliko sekundi i tih buđenja se ujutru ne sećamo. Tokom tih nekoliko sekundi polusvesno registrujemo da li se u našem okuženju dešava nešto neobično. Ukoliko bi u stanu tada bilo nekih neobičnih zvukova (razgovor u drugoj sobi, šiškanje...) ili mirisa (dim i slično), brzo bismo se probudili. Ukoliko registrujemo da je sve uredu, odnosno ‘kako treba’, mi se, ne razbuđujući se, vraćamo snu i ujutru se ovih provera uopšte ne sećamo.
2. Kako bebe spavaju. Vi njišete vašu bebu, šetate je, mazite je i njeni kapci se zatvaraju čim ona legne u vaše naručje. Oči vaše bebe su zatvorene skroz, ali njeni kapci nastavljaju da kolutaju i njeno disanje je i dalje neravnomerno. Njene šake i noge su i dalje stegnute, i ona se može uplašiti, trzati i pokazivati diskretan osmeh. Vaša beba će možda nastaviti ustima da sisa iako u njima nema ništa. Baš kad se vi budete nadvili, da stavite vašu “uspavanu” bebu u krevetac kako biste se išunjali tiho iz sobe, ona se probudi i počne da plače. To je zato što ona nije potpuno zaspala. Ona je još uvek u stanju lakog sna dok je vi spuštate dole. Kod nedonoščadi REM faza (rapid eye movement) ili faza lakog sna, tj. sanjanja, čini čak 80% ukupnog spavanja; kod novorođenčeta taj procenat je 50%, kod trogodišnjaka 30%, a kod starije dece 25%. Četiri faze dubokog (ne-REM) spavanja, kod dece starije od šest meseci, podelićemo u dve, radi jednostavnosti:
lakše duboko spavanje i
dublje duboko spavanje.
Dublje duboko spavanje javlja se dva puta u toku noći, ubrzo po podanju u san i pred jutro. Više puta tokom sna smenjuje se sanjanje (REM faza) i lakše duboko sanjanje. Na prelazima dveju faza dolazi do kratkotrajnih buđenja
Asocijacije vezane za spavanje
Sa spavanjem se najčešće asociraju okolnosti na koje smo navikli u trenutku kada padamo u san. Ako naviknete bebu da zaspi sama, u svom krevetiću, ta situacija će za nju biti u redu i pre svakom buđenju tokom noći ona će nastaviti da spava bez razbuđivanja. Ako je ipak naviknuta na uspavljivanje uz vašu pomoć (širok je dijapazon onoga što mi roditelji radimo da bismo pomogli deci da zaspu) u naručju, uz flašicu, uz TV, češkanje, dojenje, svaku situaciju koja se razlikuje od one u kojoj je zaspala beba doživljava kao nešto što nije u redu, te se pri kratkim buđenjima sasvim razbuđuje i bez vaše pomoći ne može ponovo zaspati. Tokom kratkih noćnih buđenja dete će očekivati da se nađe u istim uslovima u kojima je uveče zaspalo.
Roditelji najčešće pogrešno misle da su buđenja uzrok problema. Međutim, buđenja su potpuno normalna, a uzrok problema je naša roditeljska pomoć pri uspavljivanju. Sve ovakve vrste ‘pomoći’ postižu upravo suprotno: ometaju dete da nauči kako da samo prespava noć. Naime, spavanje je potpuno normalna fiziološka funkcija, za čije ‘savladavanje’ nije potrebna pomoć i kojom sve bebe ovladaju, naravno, ako im se to dozvoli.
Plan akcije: Kako naučiti dete da samo zaspi i prespava celu noć
Ovaj plan se zasniva na metodi koju je razvio dr Ričard Ferber u svom centru za poremećaje spavanja Dečije bolnice u Bostonu.
Vaš mališan neće biti baš oduševljen planom i to morate uzeti u obzir. Dakle, dete će plakati i to ne možete izbeći, razlika je u tome što će to plakanje biti podnošljivo, jer će dete od roditelja dobijati dovoljno pažnje koja će smanjiti njegovu uznemirenost. Drugi važan momenat jeste da plačem ipak neće dobiti ono što želi, te će i zbog toga prestati da plače.
Plan je sledeći:
Odredite razuman ritam aktivnosti za dete: kada jede i spava. Uvek u isto vreme tokom dana i uveče stavite mališana u njegov krevetić.
Sve vrste pomoći pri uspavljivanju koje ste do sada pružali detetu (nošenje, flašica, dojenje, stajanje pored kreveta, kolica, držanje za ruku...) potpuno izostavite. Vremenski te aktivnosti odvojite od uspavljivanja, odnosno, pomerite ih za najmanje pola sata ranije.
Pre odlaska na spavanje provedite prijatno vreme u bliskom druženju sa detetom. Odmah po završetku tih aktivnosti smestite dete u krevet budno, poželite mu laku noć poljupcem i izađite iz sobe.
Pošto je iskustvo ležati sam i budan u svom krevetiću za vašeg mališana verovatno sasvim nepoznato, gotovo je sigurno da će odmah početi da plače, očekujući da se vratite i pomognete mu da zaspi onako kako je do tada naviklo. Vi to, naravno, nećete uraditi već ćete se držati sledećeg rasporeda, odnosno sačekajte nekoliko minuta pre nego što se vratite u sobu.
Plan počinje trominutnim čekanjem:
Gledajte na sat! Ako to ne radite već se rukovodite osećajem, tri minute vam mogu delovati mnogo duže. Vrata dečije sobe za to vreme mogu biti zatvorena.
Ako dete plače, po isteku predviđena tri minuta uđite kod deteta. Utešite ga, pomilujte ga. Možete mu reći nešto kao: ‘Mama (tata) je tu. Sve je u redu. Spavaj.’ Obraćajte mu se mirnim, sigurnim glasom. Budite staloženi. Nikako ga ne uzimajte u naručje i ne pružajte mu pomoć na koju je naviklo. Takođe, dete ne treba da zaspi u vašem prisustvu. Cilj vašeg ulaska kod deteta jeste da ga umirite, da mu kažete da je sve u redu i da ste vi tu za njega, ali da treba da spava u svom krevetiću. Treba da oseti vašu sigurnost, mir, toplinu, blagonaklonost, ali i odlučnost, čak iako je suviše malo da razume smisao reči. Ni slučajno ga nemojte grditi ili vikati. Morate razumeti da je dete uznemireno jer je suočeno sa novom situacijom, te ga nikako ne treba dodatno uznemiriti i otežati stvari. Ako je ustalo u krevetiću, spustite ga, ali ne bezbroj puta.
Po isteku oko dva minuta izađite iz sobe, bez obzira na to da li se dete smirilo ili ne. Sada čekajte nešto duže, pet minuta, potom još jednom sedam minuta, prema prikazanom rasporedu. I tako dok vaše dete ne zaspi.
Prilikom svakog ulaženja budite staloženi i utešite dete, nemojte pokazivati uznemirenost ili ljutnju, ma koliko puta da ulazite.
Kada vidi da dok ste kod njega ne dobija ono što želi, dete može da reaguje besom ili ljutitim plačem. Ne ulazite zbog toga u dodatna objašnjenja. Što je plač ljući, kraće se zadržite. Ipak, odlazite kod deteta uvek u predviđenim razmacima, da se ne bi osetilo napuštenim.
Ulazite samo ako dete plače. Ako kenka, negoduje i mrmlja, sačekajte, možda će se samo postepeno umiriti.
Ovaj tekst je preuzet iz knjige Naučite dete da spava autorke Nevene Lovrinčević, izdavač: Kreativni centar. Metodu sam primenila na svog 15-mesečnog sina koji je tokom noći bio, blago rečeno, nesnosan. Budio se od tri (u najboljem slučaju) do 6,7 puta u toku noći uz nenormalan plač kojim je budio pola kvarta. Naravno, kao svaki neispavan roditelj pribegavala sam lakšem ali lošijem putu, svaki put kad se probudi davala sam mu da sisa jer ga je to jedino moglo uspavati. Inače, uveče posle kupanja svaki put je, od kad se rodio, zaspao tokom sisanja. U toku porodiljskog noćna buđenja mi nisu predstavljala problem jer sam uvek u toku dana uspevala da nađem bar pola sata da se odmorim. Muke su nastale kad sam počela da radim. Za svako njegovo buđenje krivili smo zubiće i pošto nam je bilo žao da se dete toliko muči zbog zuba, suprug i ja smo našeg sina uspavljivali na smenu tokom cele noći. Kada više nisam mogla da izdržim taj tempo, noćnone spavanje, rano buđenje i odlazak na posao, dvoje dece, kuća i more obaveza koje svaka majka obavlja tokom dana, rešila sam da sebi priznam da moje dete ima problem sa spavanjem, da zubi sa tim nemaju nikave veze, i da je izuzetno loš spavač. Tada sam se bolje raspitala i došla do ove fenomenalne knjige u kojoj sam našla sve odgovore i rešenje za moj problem. Program sam počela da primenjujem i već prve noći sin mi se probudio samo jednom. Nakon treće noći posle njegovog samo jednog buđenja nisam ni ustala da mu pomognem, nego sam ga iz kreveta nežnim rečima utešila i on je sam nastavio da spava. Suprug i ja smo se preporodili, ustajemo sa osmehom na licu, i samo roditelji koji imaju isti problem znaju koliko je noćni san neophodan.