Svestenik s kojim sam razgovarao po pitanju Jovanovog otkrivenja mi je rekao da je u toj kanonskoj knjizi sadrzana istina, ali da postoje odredjena sporna mjesta koja je tesko tumaciti, i da kao, kako si i sam rekao, eshatoloska knjiga nije prikladna za liturgiju, ali da to ne umanjuje njezinu svetost. Tom prilikom mi je rekao da postoje i apokrifi, knjige koje nisu usle u kanon Pisma, ali koje svojim duhovnim sadrzajem itekako mogu da citaocu koriste u duhovnom rastu. Mogu ti reci da je bio zacudjen kad sam mu iznio "Hriscaninov stav".
Ne mogu se tacno sjetiti, ali sa podosta sigurnosti mogu iznijeti da sam u nekoliko pravoslavnih knjiga citao citate iz Otkrivenja. Zato sam se zacudio kada je Hriscanin iznosio onakve stavove, jer znam da neki zvanican stav SPC po tom pitanju u smislu krivotvorenosti Otkrivenja ne postoji.
E, sad, ja razumijem na sta se sljedece odnosi, ali volio bih, ako hoces, da mi malo blize razjasnis tvoje navode:
Citiraj:
1. Питање ауторства постоји скоро од њеног настанка па до данас.
2. Лексичка анализа показује да сумње имају своје оправдање.
O kakvim je sumnjama rijec?
Citiraj:
3. У канон је уврштена на основу инсистирања римских епископа. Да се питало Источне оце, никад је тамо не би било. .
Da li to znaci da rimski episkopi imaju dominaciju nad istocnim. Zasto danas ne postoji izvjesni "protest", sinoda PC potom pitanju?
Citiraj:
4. Без обзира шта је право стање ствари, већ су два миленија прошла...
Sta ovim zelis reci?
Citiraj:
6. Нити једна доктрина Православне Цркве није на њој базирана.
Zasto nije?
Kako ti dozivljavas tu knjigu? Sta ona u tebi pobudjuje?
Pozdrav, i hvala ti na odgovorima.