Leona je napisao:
Od juce mi jedna recenica ne izlazi iz glave, jedan momak rece "Uzasno ova omladina danas.... tacno im u ocima vidis da su prazni , da nemaju duse..." . Bili smo u posjeti jednom rodjaku koji zivi u jednom velikom gradu. Na pitanje kako mu je zivjeti tu, njegov komentar je bio : grad je izuzetno lijep i sve, ali kad naidjes na neku grupu omladine ili cak djece, ni slucajno ne gledaj u oci, samo prodji i gledaj ispred sebe i gledaj da sto prije stignes do cilja. Po mraku izbjegavaj prelaziti prag kuce.
Zasto je nasa omladina "prazne duse" ? Pored svega sto imaju, sto se nudi... zasto su im duse prazne? Zasto im iz ociju vrcaju zle strelice i gledaju da nekome naude i nekoga osakate?
Strasno je kad vidim neko dijete kako odrasta sa slusalicama u usima , a ko zna sta izlazi iz tih slusalica, i kad bulji u ekran telefona, a ko zna sta gleda na njemu, kad se zatvori u sobu i zuri u svoj sopstveni tv i u 00:00 sati napise na FB-status "super film na TV-u (+ podmukli smajli) " ,kad se sam sebi prepusti i preda svijetu interneta...a tu granica nema.
Zalosno je sto moramo da gledamo kako nam djeca sve vise i vise odstranjuju i dusa im sve vise i vise crni i prazni se ...
vecina danasnje djece ne zna ni kako zvuci cvrkut ptica, ni kako izgleda zalazak sunca, ni kako melodicno zna biti padanje kise, kako fino zna mirisati pokosena trava, kako je divna pjesma sumskog drveca i lisca ... zasto mucimo svoju djecu i zacepljamo im usi , zatvaramo ih u zidove i prepustamo plasticnim kutijama da ih uci zivotu?!
Sa drugim dijelom tvog teksta se potpuno mogu složiti. Ali moram da odgovorim na ovo.
Po meni je morbidno reći da je neko ''bez duše'', pogotovo da iz njegovih očiju ''izvire zlo''.
Nisu svi isti. I ja sam dio te iste današnje omladine. I tehnologiju ne smatram kao nešto što nužno mora da pokvari današnji svijet. Zahvaljujući tehnologiji, ja imam sve moguće informacije koje poželim. Razvijam svoje stavove čitajući forume, saznajem nešto novo, učim, čujem se sa poznanicima iz drugih gradova uz pomoć facebooka i tako održavam prijateljstva, pronalazim dobru muziku zahvaljujući you tube-... I to dijete koje iz kuće izlazi sa slušalicama na ušima - zašto to mora biti loše? Možda baš sluša The Rolling Stonse, Janis Joplin, Norah Jones ili nešto drugo, ne slušaju svi Karleušu i Seku Aleksić.
Iako ne živim u svijetu u kakvom su živjeli moji roditelji koji su čitali pored svijeće, čuvali krave poslije škole i hodali seoskim makadamom dok nisu krenuli u srednju školu, i ja cijenim sve ljepote ovog svijeta. Volim da gledam zvijezde, družim se sa prijateljima, pjevam uz gitaru, čitam romane i poeziju, da slušam jazz i klasiku, saznajem zanimljive stvari, gledam pozorišne predstave, šetam pored plaže ili šume... A nije baš da sam pod kontrolom roditelja, privatnici su i mnogo rade, često sam kao manja znala biti sama kod kuće, a sada kad sam starija vidim ih za ručkom i ponekad naveče. Naravno, jako je bitno vaspitanje, ali bitna je i okolina, kao i sama ličnost. Neke stvari se formiraju tokom života, ali neke su jednostavno ucrtane u ljudskim genima.