Par zanimljivih dogadjaja u vezi sudbine/slucajnosti . Da li je sudbina ili slucajnost, mozda necemo nikad znati .
..
Metak koji je bio namenjen Henriju Ziglandu, jednom ispaljen i zaglavljen u stablu drveta, kao da je godinama čekao da okonča započetu misiju. Tragedija je počela 1883. godine, kada je Henri raskinuo veridbu sa svojom devojkom, a ona, u očajanju, počinila samoubistvo. Njen brat, smatrajući Ziglanda odgovornim za smrt svoje sestre, čekao je priliku da mu se osveti. Jednog dana, pucao je na njega iz revolvera i, verujući da ga je ubio, nakon toga okrenuo cev i presudio samom sebi. Međutim, tane je samo okrznulo glavu Henrija Ziglanda i završilo u obližnjem drvetu na njegovom imanju. Zigland je svakako pomislio da ga sreća bezuslovno štiti, ali u tome se prevario. Nekoliko godina kasnije rešio je da ukloni veliko, staro stablo sa metkom na koji je već i zaboravio. Kako je u pitanju bilo zaista ogromno drvo, pa mu se posao oko njegovog vađenja učinio mukotrpnim, odlučio je da ga prekrati sa dve-tri šipke dinamita postavljene na pravom mestu. Eksplozija je, međutim, izbacila zaglavljeno revolversko zrno iz stabla i ono je završilo, verovali ili ne, u glavi Henrija Zigfilda i ubilo ga na mestu! Tako se putanja metka posle dugo vremena okončala tamo gde je prvobitno bila namenjena...
OPREZ – PADAJU BEBE! Da dete padne sa sprata i ostane nepovređeno jer je praktično palo u naručje slučajnom prolazniku, retko se događa, ali da ista beba sa istog prozora dva puta «pogodi» istog čoveka u razmaku od samo godinu dana, zaista je teško i pomisliti. Ipak, to se dogodilo u Detroitu, tridesetih godina prošlog veka, kada je mlada i, nema sumnje, vrlo nepažljiva majka mogla da zahvali jedino neverovatnoj sreći i izvesnom Džozefu Figloku, što joj je dete preživelo pad sa prozora. I tako dva puta. Naime, dok je Figlok šetao ulicom, beba je pala na njega, ali su oboje ostali nepovređeni. Godinu dana kasnije, priča se ponovila. «Leteća beba» dočekala je trenutak kada je Džozef Figlok ponovo bio ispod njenog prozora i aterirala još jednom na istog prolaznika, opet bez posledica! Verovatno je talični Figlok nakon toga odlučio da, za svaki slučaj, više ne prolazi tom ulicom. Što je sigurno, sigurno je.
FATALAN DATUM Kada je francuski kralj Luj XVI bio dete, astrolozi su ga upozorili da se čuva svakog 21. u mesecu, jer mu je to loš dan. I kao odrastao, Luj se uvek pridržavao pravila da toga dana ne započinje nikakav posao. Kada je počela revolucija, kralj je prenebregao upozorenje i 21. juna 1791. pokušao da pobegne sa porodicom iz zemlje, ali je uhvaćen u Varenu. Te godine, 21. septembra, srušena je kraljevska vlast i proglašena republika, a 21. januara 1792. Luj XVI je završio život na giljotini.
KRALJEV DVOJNIK Čudnovata igra sudbine povezala je italijanskog kralja Umberta I i jednog vlasnika restorana u Monci. Kada je u pratnji svog posilnog, generala Emilija Poncije-Valjija, monarh navratio u taj restoran i bifedžija primio narudžbu, svi su primetili veliku fizičku sličnost između njega i kralja Umberta. Bili su istih crta lica, visine i telesne građe. U daljem razgovoru, štaviše, ispostavilo se da su rođeni istog dana, 14. marta 1844. godine, u istom gradu, i da su oženjeni suprugama po imenu Margerita. Vlasnik je otvorio restoran istog dana kada je Umerto I krunisan za kralja Italije. U ovom slučaju teško bi se moglo reći da «konac delo krasi», ali u tom stilu je 29. jula 1900. godine Umberto obavešten da je njegov dvojnik poginuo pod nerazjašnjenim okolnostima u pucnjavi. Kralj je, nakon što je naredio da se porodici kafedžije pošalje telegram saučešća, izašao u gomilu, iz koje ga je jedan anarhista usmrtio hicem iz revolvera! Slikar Jozef Ajgner bio je poznati i cenjeni portretista u 19. veku u Austriji, ali je patio od depresija, usled kojih je nekoliko puta pokušao samoubistvo. Prvi put, u 18. godini, namaknuo je sebi omču da bi se obesio, ali ga je omela pojava tajanstvenog kapucinskog monaha. Četiri godine kasnije, taj monah se ponovo zadesio u pravom trenutku da ga spreči da sebi prekrati život vešanjem. Kada je imao trideset godina, Jozefa Ajgnera osudili su na vešala zbog njegovih političkih aktivnosti, ali je kapucinski sveštenik intervenisao kod nadležnih i uspeo da ga oslobodi. Konačno, u 68. godini, Ajgner se ubio iz revolvera, a opelo na sahrani je služio – isti monah, kojeg slikar čak slikar nikada nije ni upoznao! Čudna koincidencija vezana je za rođenje i smrt čuvenog pisca Mark Tvena. On je rođen 1835. godine, na dan kada se na nebu pojavila Halejeva kometa, čiji je sledeći dolazak bio predviđen za 1910. godinu. Mark Tven je 1909. godine izjavio: «Došao sam sa Halejevom kometom 1835. godine. Ona ponovo stiže naredne godine i očekujem da odem sa njom». Upravo to se i dogodilo – pisac je preminuo na dan prolaska komete!
OTKRIO ŠPIJUNA Krajem 50-tih godina, izvesni gospodin Džordž D. Brison, stigao je poslom u Luisvil, u Kentakiju, i odseo u lokalnom hotelu u sobi 307. Pošto se upisao u knjigu gostiju i dobio ključ, upitao je recepcionarku da li je stiglo neko pismo za njega pre nego što je doputovao. Ona mu je predala koverat adresiran na gospodina Džordža D. Brisona u sobi 307. Pokazalo se, međutim, da je pismo bilo namenjeno prethodnom gostu koji je boravio u toj sobi, i čije ime je takođe bilo – Džordž. D. Brison. Kada je pisao svoju novelu «Obala varvara», Norman Majler, poznati pisac koji je bio i jedan od muževa čuvene glumice Merilin Monro, nije planirao da u njoj posveti značajnije mesto sovjetskom špijunu koji živi u Americi. Lik se, međutim, nametnuo i postao dominantan, u tolikoj meri da je, nakon što je roman objavljen, Imigraciona služba identifikovala i uhapsila čoveka koji je živeo u istoj zgradi, sprat iznad apartmana Normana Majlera. Bio je to pukovnik Rudolf Abel za kojeg se pokazalo da je vodeći ruski špijun u Americi, nakon čega je izbila jedna od najvećih špijunskih afera u periodu «hladnog rata». Američka novelistkinja Ena Periš stigla je 20-tih godina prošlog veka u Pariz i obilazila knjižare u potrazi za knjigom pod naslovom «Džek Frost i druge priče», koja joj je bila omiljena u detinjstvu. Kada ju je izvadila iz police, sa oduševljenjem je pokazala svom suprugu. On je uzeo, otvorio i na prvoj stranici pročitao rukom ispisano: «Ena Periš, 209 N. Ulica Veber, Kolorado Springs». Bila je to upravo Enina davno izgubljena knjiga.
IMA NEKA TAJNA VEZA... Koliko su blizanci povezani, čak i kada su praktično od rođenja odvojeni i udaljeni jedan od drugog, postoji mnogo svedočanstava. Dvojicu identičnih blizanaca iz Ohaja odmah nakon rođenja usvojile su dve različite porodice. Nezavisno jedna od druge, i ne poznajući se međusobno, obojici dečaka dale su ime Džejms. Oba Džejmsa odrasla su ne znajući jedan za drugog, a kada su se konačno susreli pokazalo se da se bave istim zanimanjem u policijskoj službi, da su im hobiji mehanika i obrada drveta, i da su bili oženjeni suprugama po imenu Linda. I jedan i drugi imali su po sina, kojeg su nazvali Džejms Alen. Nakon što su se razveli i zasnovali novi brak, ponovo su odabrali žene istog imena – Beti. Oba brata imala su psa po imenu Toj. Sve ovo otkrili su pošto su se prvi put sreli nakon 40 godina. Na žalost, sudbina im nije bila naklonjena, jer su poginuli na istom mestu, vozeći se biciklom, u razmaku od dva sata. Na prvog je naleteo kamion, i dok je još trajala identifikacija nastradalog, naišao je na biciklu drugi blizanac, ne znajući za smrt brata, i takođe stradao pod točkovima kamiona dok je prelazio isti put. Prema izveštaju «Bi-Bi-Si Njuz» iz 2002, gotovo identična nesreća dogodila se te godine u Finskoj, kada su 70-godišnji blizanci poginuli takođe u razmaku od par sati vozeći bicikle na istom putu u dva različita udesa. «Iako je put prometan, nesreće se ne događaju svaki dan», rekla je «Rojtersu» policijska službenica Marja-Lena Hutala. «Kosa mi se podigla na glavi kada sam čula da su u pitanju identični blizanci, kao da je neka sila odozgo sve izrežirala». U večernjim satima 22. maja 1975. godine, blizanci Džon i Artur Mofort iz Velike Britanije osetili su bol u grudima. Otprilike u isto vreme i jedan i drugi stigli su u različite bolnice i kratko vreme nakon toga preminuli od srčanog udara. Pošto su braća živela na udaljenosti od 80 milja, njihove porodice u tim trenucima nisu znale šta se u onoj drugoj događa.
|