|
Govoreci o sadasnjoj politickoj sitaciji u BiH fra Ivo Markovic bar po mom misljenju rece dobre stavri.
Fra Ivo Markovic, za Nezavisne novine Banjaluka
Srž problema u BiH je nacionalna politika. Nacionalni političari ne rješavaju društvene probleme, ne ostvaruju planirane programe, oni stvaranjem ambijenta ugroženosti i straha stjeruju ljude u nacionalna krda, izbezumljuju ih kako bi ostrašćeni i uplašeni u njima vidjeli vođe i spasitelje. Dok je narod tako zaslijepljen, oni koriste priliku, pljačkaju i prodaju zajedničku imovinu. Nacionalni političari od početka svijeta postaju pljačkaši svoga naroda kojemu se zaklinju. Nacionalni političari zapravo sami nisu nacionalisti.
Oni su manipulatori koji iskorištavanjem vlastite nacije završavaju u zločinu i kriminalu. Slobodan Milošević nije bio srpski nacionalist, on je bio diktator koji se nacionalizmom domogao te pozicije. Ni ovaj politički bik Milorad Dodik nije nacionalist, on je neki socijaldemokrat koji vidi da je nacionalizam dobro sredstvo moći i prigrlio ga je. Nisu nacionalisti ni njegovi suradnici Dragan Čović iz Hercegovine ili Haris Silajdžić iz Sarajeva, ali bez svog nacionalizma ne bi imali moć. Nacionalni političari su čisti mafijaši, oni su međusobni neprijatelji koje kriminal i pljačka zbližavaju, oni surađuju na osvajanju vlasti i jedino u čemu se mogu dogovoriti je podjela teritorija za pljačku. Čak jedni druge u tome podržavaju u produbljenju podjela za još entiteta. Dodika najnacionalističkiji hrvatski dnevnik "Večernji list" bira za čovjeka godine. Dodik gostuje u Zagrebu kao neki junak jer prodaje hrvatske Srbe za bosanske Hrvate, biskupu Komarici malo pokadi da ga smiri i radi svoj posao etničkog čišćenja da se ne bi posavski Hrvati vratili u svoje zavičaje. Čisti nacionalni torovi su potrebni radi stvaranja te nacionalne zaslijepljenosti i zato nacionalisti u BiH provode i dalje najčistije etničko čišćenje.
Republika Srpska ogađuje pomisao na povratak Hrvatima i Bošnjacima. Čujem da neki bošnjački političari imaju programe sustavnog osiromašenja kojim etnički iseljavaju Hrvate i Srbe. Uzmite primjer Hrvatsku, dok je nacionalni adrenalin bio u glavama, sva je imovina Hrvatske završila u dvjestotinak obitelji koje se sada razbacuju jahtama, raznijeli su bogatstvo Hrvatske po svjetskim bankama i sada hrvatski ljudi glođu za njih. Tek kada je Hrvatska opljačkana, dolazi do otrežnjenja, ali je sada kasno. Sada je potreban nacionalizam Srbiji dok se opljačka, a bošnjačkim, srpskim i hrvatskim nacionalistima potreban je nacionalizam u BiH da i nju opljačkaju na onome što su poklopili.
U ovakvoj BiH su svi narodi ugroženi, Hrvati svakako najviše jer ih je najmanje i jer su ih najjeftinije prodali nacionalni zaštitnici iz Hrvatske. Srbi iz Srbije trguju bosanskim Srbima i vjerojatno će ih prodati malo bolje. Jednako je teško biti Hrvat i Bošnjak u Banjaluci, kao Srbin i Hrvat u Sarajevu, ili Bošnjak i Srbin u Hercegovini. Hrvatska pomaže institucije u Hercegovini, a po Bosni zamazuje oči, sad je HDZ za izbore dao neke sitne pare Katoličkoj crkvi koja je jedina relevantna institucija Hrvata u BiH da ih utiša. Crkva te pare koristi ne za povratnike, nego za obnovu svoje infrastrukture, a čemu sve to bez naroda? Hrvatska nema nijedan efikasan program povratka Hrvata u BiH, naprotiv, ima programe da ih zadrže u Hrvatskoj.
Neki hrvatski biskupi su javno propovijedali pred desecima tisuća vjernika Hrvata iz Bosne da se ne vraćaju, da Bosna nije njihova zemlja, da im oni koji ih pozivaju na povratak ne žele dobro i nikom ništa. Ovdje funkcionira nacionalistički tihi nepisani dogovor da Bošnjaci drže Sarajevo i vilajet, Hrvati Hercegovinu, a Srbi Republiku Srpsku. Za sada je to očito tako.
Prođite Bosnom i Hercegovinom i naći ćete tradicionalno gostoprimstvo, vrednote susjedstva i komšiluka, samaritanske spremnosti pomoći, uvažavanja razlika. Ne zaboravimo da BiH ima duboke mehanizme društvene kontrole i suživota različitosti, ali nacionalne stranke su se instalirale kao religije. Ne glasovati za srpsku ili hrvatsku stranku isto je kao promijeniti vjeru, islamizirati se, odnosno u Bošnjaka pokrstiti se. Dok se ratom ispaćeni narod tako izluđuje, demokracija nema šanse u BiH. S nacionalistima praviti demokraciju je iluzija, nacionalizam ima samo varijacije diktature. Taj naš jadni narod puno je čistije duše nego što se pokazuje u nacionalističkom okruženju.
Degradirani ljudi BiH biraju svoje dušmane, pa vidite kakav je sada politički ološ na vlasti i kakvi su rezultati njihove vlasti. Oni se bore za svoju policiju da im štiti poziciju i opljačkanu stečevinu. I taj se narod ne može opametiti bez zdrava društvenog ambijenta ili silaska na dno pakla kada patnja otrežnjuje. Bojim se upravo toga po znacima koji mogu izmaći kontroli jer se tolika agresija nakuplja u ljudima koja provaljuje u mladenačkoj delinkvenciji. Ubijen je nevini dječak Denis Mrnjavac, što je šokiralo BiH. Ubojice nisu samo ona trojica nasilnika, nego i oni koji su stvorili ovakav destruktivan društveni ambijent u kojemu su oni oblikovani. Svako se zlo obije o vlastitu glavu i ispravan je narodni instinkt koji proziva političare kao ubojice.
|
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
