Srce embriona pocnje da kuca vec u 3. nedelji razvoja, dok je jos duzine oko 2,5 mm ,tako da ja bih rekla da samim oplodjenjem jajne celije govorimo o novom zivotu koji postoji i koji se samo treba izdiferencirati i potpuno uobliciti tokom 9. mjeseci zivota u majcinoj utrobi.
A u 3. mjesecu embrionalnog razvoja embrion se naziva fetusom,jer od tada se pocinju razvijaju neki mehanizmi(neuro-misicni, endokrini,respiratorni refleks,refleks gutanja i sl) , koji su znacajni za zivot fetusa van majcien utrobe, sve do 7-8. mjeseca.
A sto se tice abortusa, mislim da treba da je opravdan samo na legalan nacin, pod kontrolom strucnog osoblja!!!
Prvenstveno abortus je po meni je nesumnjivo opravdan : kod poremecenog razvoja fetusa, bolesti majke i rizika njene smrti,kao i smrti fetusa,ako je trudnoca produkt nasilja, ili ako je majka izuzetno mlada.
A u svim ostalim slucajevima, takodje mislim da zena ima pravo da odluci da li ce ili nece roditi dijete,naravno uz saglasnost i oca, jer i muskarac i zena treba da sudjeluju u kontroli radjanja porodice.
Mislim da sve treba uciniti da do nezeljene trudnoce ne dodje,prije svega dobra edukacija i prosvecivanje mladih!
Tu ce se javljati eticki problemi uvijek, jedni su za jedni su protiv i to je neizbjezno, ali smatram da svima treba dati pravo slobodnog izbora.
A to sto je neko ovde pomenuo......."ko ima pravo da kaze da li ce se neciji zivot prekinuti"....pa surovo zvuci to je tacno, ali smatram da buduci roditelji imaju to pravo da kazu, jer njihovim postupcima do toga je i doslo, nije trudnoca dar neba,sunca, vazduha ili rode

,vec postupaka roditelja i samim tim oni su znalli sta rade, kako rade, kad rade, prema tome imaju pravo i da odluce.
Mislim da je mnogo surovije, neplemenitije dati dijete na usvojenje,mozda bi time se neka usvojiteljska porodica usrecila ali meni se to nikako ne svidja. Takvo dijete najcesce prati komplex, i cijeli zivot strah od neceg nepoznatog,neizvjesnog.
Opet ponavljam,najbolji lijek je uciniti sve da do abortusa ne dodje !!!
