Citiraj:
sa tim dijelom se ne slažem.
Pa dobro. :)
Ljudi žive u pretpostavljenim svjetovima. To znači da žive sa nekim pretpostavkama o sebi i svijetu koje sami ne dovode u pitanje. Ideja srodne duše je jedna od pretpostavki.
(najčešće pretpostavke: drugi ljudi će poštovati određena pravila ponašanja, , život ima smisla, sopstvo je čestito.)
Ona tako postaje dio onog što se zove kognitivna šema. Kognitivna šema je skup čovjekovih privatnih načina vođenja toka informacija - prosijava ih, skenira, uprošćava, organizuje.
Sve je to potrebno jer čovjek ne može sve živo uzeti u obzir i potom sklopiti u nešto smisleno.
Tako da uvijek imamo sudar onog što vidimo i onog što mislimo da vidimo. Naše se pretpostavke sudaraju sa onim što opažamo, pri čemu jedno utiče na drugo. (nekad moramo promijeniti očito lošu pretpostavku, nekad odbacujemo primljenu informaciju ili je izobličujemo da se uklopi u naše pretpostavke)
Opravdanost vjere u nešto, tj. neke pretpostavke, se tako može tražiti samo u konkretnoj čovjekovoj situaciji.
Ako je vjera u srodnu dušu nešto što će pomoći čovjeku da stvori vezu, i dati mu energije da je održi, onda je to u redu.
Problemi nastaju u trenucima kada se pokazuje da život ne mari mnogo za naše pretpostavke, da li uporno iskrivljivati ono što vidimo, ili sasvim odustati od pretpostavke, ili je promijeniti onako kako si ti uradio...?
(ono što si opisivao u svom postu nije klasična ideja srodne duše već njena modifikacija)