Nije ni Photoshop za svakoga. Gledam neki dan reklamu za neki solarijum tamo na onim stanicama kod Boske. Hajd' sto je zenska pocrnila, ali sto su joj pocrnili i kostim i kosa...
Inace, industrija ljepote i nema izbora. Samo nedostizan ideal ljepote moze beskonacno pogoniti potrosace.
A da sve to lako moze postati ludo, moze, pogotovo kad se gleda sa odredjene distance... Poodavno sam gledao emisiju o tome kako su nacisti trazili dokaze postojanja Atlantide i svoje krvne povezanosti s atlantidjanima. (nisam odlutao, polako

) Elem, kod Inka, ili Maja, su nasli neke lobanje veoma neobicnog oblika koje su smatrali dokazima svojih teza. (???) A radilo se o sledecem: ideal ljepote kod tih Inka, ili Maja

, je bila uska i izduzena lobanja, zbog cega su bebama stavljali glave u nekakve drvene stege koje bi onda uticale na formiranje lobanje.
Mozda je to neko vec rekao o modi i ljepoti: tijelo se tu posmatra na nehuman nacin. Ono je poput kamena kojeg oblikuje kipar, materijal kojeg treba uobliciti prema ideji koja sa samim kamenom nema nikakve veze.
To mi je sinulo dok sam gledao jednu fotografiju nekog starca iz Indije, ili tako nekog dalekog kraja. Sad, na slici je bilo neuljepsano lice, sa sve borama, mutnim ocima, prljavom kosom... Ali sam mogao da gledam dugo u tu sliku, nekako je to njegovo lice bilo interesantno, izrazajno i 'zivo'. Dok su na modnim slikama modeli 'nevidljivi', odnosno toliko su stavljeni u svrhu postizanja nekog efekta da se oni sami kao licnosti gube. Oni su samo jos jedno sredstvo, pored svjetlosti, odjece i kulisa, koje upotrebljava fotograf za neku svoju ideju. Photoshop mu dodje kao logican sledeci korak u stvaranju slike, trebalo ga je nazvati PhotoFinish.
