Hajde da ljudski odjavimo sezonu. Malo zbog obaveza, malo zbog nekih zdravstvenih problema, ne stigoh napisati koju o posljednjem takmičenju sezone, i svemu što sam sa ekipom proživio ova tri dana na Planici.
Prvo, obradovao sam se zbog činjenice da je takmičenje u petak otkazano, jer zbog posla na njega ne bi stigli. Onako, kako su ga prebacili za subotu u 08.45, sve je bilo potaman. Kraft je, kao što sam napisao u prethodnom postu, poprilično glatko dobio, Lanišek dokazao da je najbolji kod kuće, a Zyla da je rođeni letač, odnosno da u tome baš uživa.
Potom je uslijedilo, samo sat kasnije, ekipno takmičenje. 50 000 navijača, ponjaviše Slovenaca, mada je bilo dosta Poljaka, Skandinavaca i Austrijanaca, nije štedilo rekvizite. Trube i grla. Malo je tu, da se razumijemo, na kraju nedostajalo Slovencima, izgubili su za 6 bodova razlike, ali se ispostavilo kao tačno ono što sam rekao ovim svojima iz ekipe. Prvo Lovro Kos nije letač. Mnogo bolje bi po cijeli tim bilo da je letio Žiga Jelar, koji je na žalost u subou još bio rovit. Drugo, Lanišek se teško nosi sa psihičkim pritiskom. I dobili smo to što smo dobili.
Da se razumijemo, Slovenci su sjajno prošli u subotu. Dva srebra, pojedinačno Lanišek i ekipno, ali vjerujem da su, pogotovo nakon zlata pojedinačno i zlata ekipno na svjetskom prvenstvu u skokovima, očekivali više.
U nedjelju sjajna atmosfera. I jako nabrijani Slovenci, sve u želji da daju svoj maksimum, u želji da se nekako revanširaju Austrijancima za dvostruku pobjedu prethodmog dana. Upoznao sam tog jutra Jaku i Martina, obojica su mislim iz Maribora. Veoma jednostavno su mi to objasnili. Postoji veliki, ogorman rivalitet Austrije i Slovenije u ovom sportu. I jedni i drugi imaju veoma jaku pionirsku i omladinsku školu. I na svakom, ama baš na svakom takmičenju im je bitnije da ovi jedni dobiju druge, skoro više od same pobjede na takmičenju. I to traje decenijama. To je zdrav rivalitet, ali je rivalitet. Već sa Polajcima nije takav odnos. A ni sa Norvežanima, koje Slovenci jako, jako poštuju, i zovu ju čak zemljom rođenih letača, baš kao što su to i Slovenci.
Na kraju, vidjeli smo sjajno takmičenje. I dovstruku pobjedu Slovenije. Zajc je dobio, a Lanišek za samo o,1 boda bio drugi. I delirijum gotovo 40 000 gledalaca.
Evo malo fotki sa oba dana:
https://imgur.com/a/u6xWJqpNa kraju, moram priznati da me rastužio cijeli slučaj Davida Kubackog. Na veoma dostojanstven način su mu se odužili skakači, a posebno emotivan je bio Anže Lanišek, koji se na kraju našao na trećem mjestu u generalnom poretku Svjetskog kupa, dobrim dijelom zahvaljujući i činjenici da Kubacki nije skakao od Lahtija. Potez koji je prriedio, nikoga, ama baš nikoga u gledalištu nije ostavio ravnodušnim. Poljaci, njih petero kraj nas us plakali kao mala djeca govoreći da je Anže duša slovenska. Jbg.
Na kraju, valja reći da se od skakanja oprostio Cene Prevc, da će to biti sigurno veliki udarac za skakački tim Slovenije, jer je srednji Prevc bio odličan prošle sezone, a i zadnji let mu je bio za respekt. Valja reći da se Peter oporavlja, valja reći da su oba kristalna globusa otišla zasluženo, u ruke Graneruda i Krafta, te da je generalno sezona za Slovence bila sjajna. Imaju na kraju Lanišeka na oba podijuma i u kategoriji skakača i letača je treći. Svjetski prvak je Timi Zajc, a Slovenci su prvaci svijeta. Dobra, odlična sezona. Planica je i dalje snježna kraljica, a Kasai i dalje dolazi, letio, ne letio.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
