Ovo je po mom mišljenju tema o društvenoj pojavi, i čovjekovom stavu o njoj a ne direktno o politici.
Čovjek ima pravo da iznese svoj stav o tome, tim prije što ono što govori nije neosnovano.
Slažem se da se svijest ljudi na ovim prostorima nije promijenila, nego se dapače zabetonirala u pogledu nacionalizma. Razloga je mnogo, a prije svega u pogledima na život i svijet koji nam se serviraju.
Zapad i zapadne vrijednosti, pogotovo otvoreno i prikriveno nasilnički način na koji se serviraju i nameću, nisu bliske duši ljudi sa ovih prostora. Zato se ljudi
u nedostatku drugog temelja za shvatanje života onda kao pijani plota drže nekih shvatanja čisto zato da se kao osobe ne pogube i ne izgube osjećaj identiteta.
Jer im se ne nudi ništa zdravije i bolje od toga,
ništa u čemu se pronalaze i štaviše samo ih se ubija u pojam, i onda po inerciji se drže onoga u čemu se osjećaju sigurnije i gdje u svojim očima imaju neku vrijednost.
A burna istorija ovih prostora prouzrokovala je da je u svim tim tradicijama, na žalost, odnos prema onima koji su prije svega "druge vjere" (koliko god to u suštini nemalo veze ni s vjerom ni s Bogom) nepovjerenje, neprijateljstvo a u najboljem slučaju trpeljivost.
"Vjerska pripadnost" je osnova podjela, jer je samo nacionalno pitanje suviše komplikovano i isprepleteno, što svjedoči i isti jezik kojim govore "narodi" na ovim prostorima ali ga zovu kojekako:"crnski", "gorski"
,"bosanski","hercegovački","hrvatski","srpski",..
Još malo pa ćemo imati "manjački","lauški", "budžački", "mejdanski", "hisećanski" i dr. jer će raja sa Lauša, iz Budžaka, Hiseta htjeti da nekako opravda svoj nacionalni identitet i posebnost.
Jedini način da se ljudi sa ovih prostora konačno otrgnu od neprijateljstva i antagonizma jedni prema drugima i onoga što ih vijekovima zavađa, jeste da našavši zajedničku životnu osnovu i osnovno životno uvjerenje počnu da sarađuju na zajedničko dobro.
Neki misle da je način da se to postigne zajednička težnja ka evroatlantskim integracijama i EU, težnja ka kapitalističkom prosperitetu u zapadnjačkom smislu, i sada je to mišljenje dominatno u glavama, ali ne i dušama ljudi.
Ljudi žele da žive bolje to je van svake sumnje, ali osjećaju da EU i NATO nisu vrata za to nego naprotiv vrata ropstva " malih velikima". A mi smo mali. Ali o tome je više bilo govora na temi "Zapad da i li ne" da se ne ponavljam suviše.
Puka želja za komotnim životom i ekonomski interes (što je u stvarnosti jedini motiv pridruživanja EU) je plići u ljudima u odnosu na osjećaj pripadnosti religijskoj i nacionalnoj skupini, i zato konformizam ne može da učini ništa da se podjele prevaziđu, a to je jedina "karta" na kojoj dosadašnji napori počivaju.
Ali osnova za prevazilaženje razlika u ljudima postoji, i to mnogo dublje ukornjenjena od svih nacionalnih tradicija, međutim problem je u tome što niko to ne podstiče. Vjerske zajednice su to zaboravile i podlegle sopstvenom uvjerenju da su njihova učenja najispravnija i da će se samo njihovi članovi spasiti, dok su ostali osuđeni kao nevjernici ili otpadnici (što je loša interpretacija ono što Sveti Spisi govore), i zato ovakve kakve su ne mogu dati pozitivan doprinos u mirenju ljudi.
Oni su zaboravili da uče da su svi ljudi braća i da ih pred Bogom ne opredjeljuje kako se zovu ili šta pričaju
nego šta rade i to šta rade svima a ne samo "svojima". Jer pred Bogom (koji je jedan i isti za sve) postoje samo dvije "nacije", a to su "ljudi" i "neljudi", tj. ljudi koji poštuju svoj dogovor s Bogom i ljudi koji zloupotrebljavaju svoje postojanje.
Vjernici dokazuju svoju vjeru svojim djelima, a i nevjernici isto tako, i često one koje ljudi smatraju velikim vjernicima Bog vidi sasvim drugačije videći njihovu dušu i njihova stremljenja, njihova djela, javna ali i tajna.
Međutim, pošto je osjećanje pripadnosti ljudskom rodu i ljudske solidarnosti toliko duboko zakopano i uspavano, bojim se da će nas tek velike predstojeće katastrofe na to podsjetiti, i da će tek onda ljudi shvatiti kolika je ludost sadašnje ponašanje. Na žalost, čini se da je to jedini siguran lijek za bolesnu svijest čovječanstva, i da su bol i patnje tog tipa jedini način za pročišćenje većine stanovnika ove planete.
Način da se katastrofe izbjegnu ili bar znatno ublaže je da što veći broj ljudi uspije da dođe do promjene u svijesti na drugim putem, a najbolji i najefikasniji je duhovna izgradnja.
Neophodno je da se u nama konačno probudi čovjek, bez odlaganja.
Avaj, kao i u primjeru New Orleansa koji je Bostech2000 vrlo dobro naveo, ljudi nisu skloni da slušaju upozorenja dok ne postane kasno, i obično biraju teži put za učenje životnih lekcija.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
ne znam ko je gori,ti ili vecina s foruma,sto se lozite na sve to jos uvijek,procitaj moj potpis i uzivaj u zivotu kad ti je bog dao
