korpus je napisao:
https://borac-sport.com/lesinari-organizovali-fudbaleri-podrzali-u-korteu-upriliceno-prisjecanje-na-istoriju-borca/
Hvala svim fudbalerima i Boki što su odvojili vrijeme i pogledali dokumentarac. Lijep gest da se momci upoznaju u kakvom su klubu. Fudbalskom klubu i instituciji koji je skoro stogodišnjak, kako je osnovan i kroz šta je sve prošao. Evo par dijelova iz dokumentarca Limuna Papića.
U vremenu kada u Krajini već egzistira desetak fudbalskih klubova, kada boje već poznatog Krajišnika brane Milovan Sandić, braća Đorđević, zatim Dubička Una, Karađorđe iz Gradiške, Konkordija u Novoj Topoli, Kozara u Podgradcima, Slavija i Građanski u Prijedoru, Meteor u Krupi a Zmaj u Banja Luci, u vremenu kada je Slobodi iz Bosanskog Novog uručena prva plaketa kao najstarijem klubu na ovom prostoru, u Banja Luci u kojoj rade Krajišnik, Zmaj, Balkan i Željezničar grupa trgovačkih radnika započinje sredinom dvadesetih godina aktivnosti oko osnivanja fudbalskog kluba koji će mnogi tvrde na sugestiju Veselina Masleše dobiti ime BORAC.

Najstarija sačuvana fotografija Borca, 1927. godina.
U maju 1928. godine Borac je nastupio na turniru u Sarajevu. Bila je to smotra radničkih klubova a povodom otvaranja stadiona domaćeg Hajduka. Zajedno sa fudbalerima Borca nastupili su članovi Pelagića. Banjalučani su do Jajca putovali zaprežnim kolima a zatim starim dobrim ćirom. Za pehar saveza radničkih, kulturnih i sportskih društava takmičili su se Borac iz Višegrada, Proleter iz Teslića, Borac iz Jajca i Borac iz Banja Luke. U prvoj utakmici Banjalučani su porazili Jajčane sa visokih 7:1, a u finalu su se sastali Borac i Proleter te smo pobijedili rezultatom 2:1.

Jedini pehar koji je sačuvan tokom Drugog svjetskog rata.
Početkom 1950. godine odlučeno je da se odigra treća savezna liga Jugoslavije. U tom rangu BiH je mogla da ima samo jednog predstavnika, ali je i on morao da prođe kroz kvalifikacije da bi stekao status trećeligaša. Pošto je u kvalifikacijama unutar BiH bio bolji od Radnika iz Bijeljine i Čelika iz Zenice, Borac se našao u grupi sa Šibenikom i Lovćenom sa Cetinja. Dva bolja sastava iz tih mini kvalifikacija sticali su status trećeligaša. Žrijeb je odlučio da se prva utakmica odigra između Lovćena i Borca 02.04.1950. godine. Rival je bio potpuno nepoznat, ali Borcu to nije smetalo da napravi podvig u gostima savladavši domaćina sa 4:2. Jedan od učesnika tog gostovanja bio je i gospodin Đurasović: na Cetinju nije bilo teško, ali je bilo riskantno dosta. O Lovćenu nismo znali ništa, ali je Borac zaigrao i poveli smo 2:0 te poluvrijeme riješili sa 4:1. U to doba otputovati na Cetinje bio je pravi mali spektakl: mi da bi stigli na vrijeme na Cetinje, mi smo utorkom pošli iz Banja Luke. Autobusom do Jajca, pa ćirom do Sarajeva, pa od Sarajeva do Heceg Novog ćirom, pa od H. Novog do Cetinja preko Lovćena autobusom. Povratak je bio istim putem do H. Novog i dalje brodom za Dubrovnik. Od Dubrovnika vozom za Banja Luku preko Sarajeva. Koliko se sjećam vratii smo se u utorak ili srijedu, ali što je najinteresantnije do dolaska našeg u Banja Luku uopšte se nije znao rezultat utakmice, a i novine su pisale da je Lovćen pobijedio.
