Velika Piramida
Ovo remek-djelo graditeljstva bez sumnje je najveći matematički udžbenik kojeg poznajemo. Jer, ako visinu piramide (148 m) pomnozimo s 10 na devetu potenciju, dobivamo pribliznu vrijednost udaljenosti Zemlje od Sunca, a to su naši astronomi uspjeli izračunati tek početkom ovog stoljeća. - Ako visinu piramide kvadriramo, dobit ćemo vrijednost površine bočnih stranica. Dužina jedne stranice baze Velike Piramide iznosi 232,805 metara. Opseg baze je, dakle, 931,22 m. Ako taj broj podijelimo s dvostrukom visinom piramide kada je bila sagrađena (148,208 m), dobivamo do u nekoliko decimala točnu vrijednost jedne od najvažnijih matematičkih konstanti - LUDOLFOV broj "Pi" - 3,1416... - U starom Egiptu, jedinica mjere koja se koristila pri gradnji zvala se "sveti lakat", a njena vrijednost iznosila je 0,635666 metara. Taj broj pomnožen s 10 milijuna gotovo savršeno odgovara vrijednosti polumjera Zemlje na polovima. "Sveti lakat" bio je podijenjen na 25 "palaca", stoga dužina palca iznosi 25,4264 milimetra. Pomnožimo li tu vrijednost sa 100 milijardi, dobijemo približno tačnu vrijednost putanje koju u svom kretanju oko Sunca prođe Zemlja u jednom danu.
Položaj na Zemlji
Velika Piramida u Gizi najtočnije je orijentirana građevina na svijetu, obzirom na smjer sjever-jug. Prema najnovijim mjerenjima, sjeverna strana piramide odstupa od pravca sjever-jug za 2 minute i 18 sekundi, a juzna za 1 minutu i 57 sekundi. Međutim, odstupanja nisu greške graditelja, već posljedica pomicanja afričkog kontinenta. - Velika Piramida sagrađena je točno u središtu kopnene mase Zemlje. Uzevši u obzir ukupnu površinu svih kontinenata i površinu koju zauzima Velika Piramida, te stoga i potencijalno mogućih 3 milijarde mjesta na kojima je mogla biti sagrađena, šanse za tu "slučajnost" iznose točno, brojkama i slovima - 1 : 3.000.000.000 (tri milijarde)!
Meridijan na kojem je sagrađena Velika Piramida presijeca najviše kopnene a najmanje morske površine, te dijeli kopnenu masu Zemlje na dva jednaka dijela. Također i paralela na kojoj se ona nalazi presijeca najviše kopna i najmanje mora.
Ništa što se tiče plana gradnje Velike Piramide nije prepušteno slučaju - njen volumen pomnožen s vrijednošću gustoće kamenih blokova od kojih je sagrađena, daje srednju vrijednost gustoće Zemljine kugle! A odnos volumena Velike Piramide i Zemlje iznosi točno 1 : 10 na petnaestu potenciju! - Vanjski (zaštitni) omotač Velike Piramide činilo je 144.000 blokova kamena vapnenca. Bili su debljine 2,5 m, tezine 20 tona i sjajno polirani, stoga se njihova blješteća bjelina mogla vidjeti čak s izraelskih planina udaljenih stotine kilometara. Jedan podatak o spomenutim blokovima; u XIII. st. područje Gizeha pogodio je jak potres, pa su neki od blokova pali na tlo. Arapi, kakvi već jesu, odmah su prepoznali vrijednost prekrasnih bijelih ploča, te ih za svaki slučaj poskidali sve do jedne. Nedugo zatim, u Kairu su palače i dzamije osvanule ljepše no ikad, zahvaljujući novom kamenom ruhu, a najljepša je, naravno, bila dzamija sultana Hasana. Također su i gradski oči grada El Kaheraha bacili oko na bijele kamene blokove, te njima odlučili presvući cijeli novi dio grada, uključujući i bogomolje. Tako su i napravili, pa zahvaljujući njima i njihovim kolegama iz Kaira, Velika Piramida od tada ne izgleda previše svečano.
Visina piramide i prosječna visina na Zemlji
Koliko su graditelji Velike Piramide dobro poznavali majku Zemlju, govori i sljedeće: - Prosječna visina svih kopnenih točaka koja iznosi 148 metara (razina mora je najniza a vrh Himalaja najviša) može se izračunati jedino preciznim mjerenjima vršenim putem satelita, te kompjutorskom obradom dobivenih podataka. Upravo toliko visoka je Velika Piramida...
Konkavnost
Sve četiri strane piramide jednako su konkavne (savijene prema unutra), što se, promatrajući s tla, ne može primijetiti. To je otkriveno 1940. godine kada je pilot, fotografirajući Veliku Piramidu iz zrakoplova, prilikom izrade fotografija zapazio uleknuća. Mjerenja laserskim instrumentima izvršena nedavno, pokazala su sljedeće - proračunski savršeno, namjerno izvedena uleknuća daju dvostruku vrijednost savijenosti zemljine kugle!.
Piramida i DNK
Umesto basnoslovnog blaga, veruje Satelen, ispod piramida se nalaze metalne ploče ispisane hijeroglifima, a koje sadrze sve tajne drevne egipatske nauke i istoriju ljudskog roda od vremena postanka na ovoj planeti. Satelen čak nudi i rešenje problema - gde započeti istraživanje. Naime, dijagonale Keopsove i Kefrenove pramide su na istoj osi, severoistok-jugozapad, a jedna dijagonala Mikerinove piramide je paralelana. Ako se produži druga dijagonala Mikerinove piramide u pravcu severozapad, ona će preseći osu dijagonala prve dve u određenoj tački X. Geometrijski centar Sfinge, nalazi se u produženju juznog zida Kefrenove piramide. Ukoliko se osovina Sfinge poduži malo više prema zapadu, primetiće se da seče produžetak piramida tačno u onoj istoj tački X. A ako uporedimo dimenzije Velike piramide sa strukturom molekula DNK, dolazimo do još frapantnije misterije koja potvrđuje teoriju da je ova piramida zapravo riznica naučnih saznanja drevnog Egipta. Naime, molekul DNK liči na spiralno uvrnute lestve od konopca, gde se bočne strane sastoje od ostataka šećera (dezoksiriboza) i fosforne kiseline, a "prečke" od azotastih baza: timina, adenina, citozina i guanina (skraćeno AA T, A, C, G). Ugao pod kojim se vezuju za lanac DNK varira: kod timina iznosi 50 stepeni, kod adenina 51, kod citozina 52, a kod guanina 54 stepena. I evo prvog čuda: prosečni ugao pod kojim se vezuju azotaste baze bio bi 51 45 , a kod Keopsove piramide ugao nagiba bočnih strana iznosi 51 51 ! Drugo čudo: odnos duzine veze citozin - guanin (1,08 nanometara) prema duzini timin - adenin (1,11 nanometara), jednak je 0,973. A rub Keopsove piramide odnosi se prema duzini strane osnove kao 0,946! Očigledno isto. Treća neobična podudarnost: odnos prečnika molekula DNK (2 nm) prema duzini koraka spirale (3,4 nm) bio bi 0,588. Ako podelimo apotemu bočne strane Keopsove piramide dijagonalom osnove, dobijamo 0, 568 - gotovo istu vrednost! Četvrto: ugao uspona spirale DNK iznosi 26 , a ugao nagiba glavne galerije na Keopsovoj piramidi - takođe 26 ! Peto: u koraku spirale DNK (34 angstrema) smešteno je 10 nukleotidnih parova, čije je međusobno rastojanje 3,4 angstrema ili 1/10 koraka. Keopsova piramida ni tu ne zaostaje! Njena visina je 146 metara, a ulaz u piramidu nalazi se na visini od 14 metara - takođe jedna desetina!
I drugo...
Britanski astronom P.Smit tvrdi, da su u dimenzije Keopsove piramide ugrađeni i podaci o udaljenosti Zemlje od Sunca. Po njegovim merenjima, visina piramide bila je 147,65 metara, a ako se taj broj pomnoži sa milion, dobija se srednji radijus Zemljine orbite oko Sunca!Smit je takođe izračunao, da je masa Keopsovog sarkofaga tačno 10 puta manja od mase Zemlje. Vajs i Kokvord su dokazali da je piramida mogla služiti i kao sunčani sat. Na osnovu merenja su utvrdili, da je podnožje sastavljeno od kamenih ploča širine 1,365 metara, pri čemu se senka piramide svakodnevno skraćuje za isti iznos, sve dok potpuno ne nestane na dan jesenje ravnodnevice. Jesenja ravnodnevica je, inače, kod Egipćana predstavljala poslednji dan u godini! Egipatske piramide i njihovi hramovi, položeni su stranama svojih osnova tačno prema nebeskim znacima. Znači da su Egipćani bili pažljivi posmatrači nebeskih pojava. O tome svedoči i podatak da su u Memfisu, Heliopolisu i Denderi imali uređene zvezdarnice odakle su posmatrali zvezde i o tome pravili zabeleške koje su do nas stigle samo u fragmentima. Preciznošću podataka o tom razdoblju, egipatska hronologija je nadmašila sve ostale podatke te vrste iz Starog veka. Kada je Napoleon, u svom osvajačkom pohodu stigao do Egipta, započelo je pod njegovim pokroviteljstvom, prvo strogo naučno premeravanje i proučavanje dimenzija Velike piramide. Stručnjacima je već tada bilo jasno da piramida krije mnogo više od onoga što se pretpostavlja. Naučno je dokazano da je u dimenzije piramida ugrađeno celokupno astronomsko znanje drevnog Egipta.
"Treba poželeti" - izjavio je pre nekoliko godina Žak Berzije, "da se jednoga dana u što skorijoj budućnosti - najbolje bi bilo da to bude pod okriljem UNESKO-a - osnuju ekipe istrazivača i naučnika koje bi, neopterećene predrasudama i pozitivizmom, tragale za činjenicama i naučnim dokazima o stvarnoj praistoriji čovečanstva". Pre desetak godina, realizovan je obiman projekat čiji je cilj bio - ustanoviti ima li u Kefrenovoj pramidi odaja koje još nisu otkrivene. Ideja o "Piramida projektu" potekla je od dr Luisa Alvareza sa Univerziteta u Kaliforniji, dobitnika Nobelove nagrade za fiziku. Alvarez je verovao da ispod tri egipatske piramide i Sfinge, postoje podzemni hodnici koji omogućavaju komunikaciju između samih piramida i ulaza u tajne odaje, u kojima bi se mogle nalaziti arhive sa tajnim znanjima egipatskih sveštenika. Za ispitivanje piramide, Alvarez je predlozio da se iskoriste kosmički zraci, koje je još 1911. godine otkrio austrijski naučnik Hes. Potrebno je, smatrao je Alvarez, postaviti detektor kosmičkih zraka (Spark chambers - elektronska oprema koja je izazvala najviše pažnje 1965. godine na Svetskom sajmu tehnike), u unutrašnjost piramide i on će registrovati različite stepene radijacije zavisno od toga kako je usmeren. Naučnici koji su pokušali da prodru u tajne piramide kosmičkim zracima, bili su zapanjeni misterioznim okolnostima koje su napravile haos među elektronskim uređajima. U nadi da će otkriti tajne komore, oni su godinu dana na magnetske trake neprekidno beležili kosmičke zrake, prilikom njihovog prodiranja kroz unutrašnjost piramide. Pretpostavljali su, da će kosmički zraci ravnomerno prodirati kroz piramidu ako je ona masivna, bez šupljina,i da će na detektoru kosmičkih zraka u podnozju piramide izazvati iste reakcije. Ako u piramidi postoje šupljine, onda će kroz njih prodirati više kosmičkih zraka, nego kroz masivne delove. To bi bilo zabeleženo i na magnetskim trakama, i putokaz ka neotkrivenim komorama je postavljen. Više od milion dolara i hiljade radnih časova utrošeno je na projekat, računajući i rad novog IBM 113 kompjutera na Ein Sams Univerzitetu u blizini Kaira. Dr Amir Goheda, rukovodilac eksperimenta, izjavio je, da rezultati protivreče svim do sada poznatim prirodnim zakonima. Na magnetnim trakama je iz dana u dan belezen potpuno različit intenzitet kosmičkih zračenja u unutrašnjosti Kraljevske komore. Impulsi su se mogli prikazati i optički i akustički. Bilo je tu raznih sklopova linija, simbola, geometrijskih oblika. Ali ono sto je sa naučnog gledišta potpuno nemoguće, bila je činjenica da su se simboli i geometrijski oblici, mereni uvek u određeno vreme i pod određenim uslovima, uvek istim mernim instrumentima, menjali iz dana u dan. U jednom intervjuju, dr Amir Goheda je izjavio: "Ovo je naučno nemoguće. Ili u geometriji piramide postoji neka bitna greška koja utiče na naša merenja, a to je gotovo nemoguće, ili ovde imamo posla s misterijom koja prevazilazi mogućnost objašnjenja. Nazovite to kako hoćete, okultizam, prokletstvo faraona, čarobnjaštvo, magija. U svakom slučaju, u unutrašnjosti piramide deluje neka sila koja je u suprotnosti sa svim zakonima nauke". Američki novinar Džon Tanstel, koji je intervjuisao dr Gohedu, objavio je jula 1968. godine zanimljiva zapažanja u časopisu Tajms: "Pre oko hiljadu godina, Egipćani su pisali o pokretnim zidovima u galerijama piramide i tajnim, debelim vratima koja otvara nepoznata sila. Postoje i zapisi, koji se odnose na prastare robote, koji čuvaju tajnu blaga, a pominju se i pojave blistavih svetlosti u dubinama egipatskih piramida. Ukoliko to sve nisu prazne priče, i ukoliko su egipatski hroničari zabeležili istinu, možemo pretpostaviti da ispod piramida postoje instalirani generatori velike snage, koji i dan danas proizvode čudesne fenomene."
_________________ Blagosloven neka je onaj koji nema šta reći, a ipak ćuti.
|