banjalukaforum.com

Na univerzitetima u BiH nema više ko da studira: Masovno odustaju od studiranja, upisuju privatne fakultete ili odlaze

Piše: Tatjana Čalić / Objavljeno: 08.09.2017. u 11:51h
Na univerzitetima u BiH nema više ko da studira: Masovno odustaju od studiranja, upisuju privatne fakultete ili odlaze
„Univerziteti su postali utočište za propale političare, koji su preko noći magistrirali, doktorirali i postali profesori. Tako su potisnuli i ono malo kadrova koji su radili svoj posao kvalitetno“, kaže profesor Sabid Zekan

Nakon višegodišnjeg trenda rasta broja studenata upisanih na fakultete i otvaranja privatnih fakulteta i na najnelogičnijim mjestima, desio se šok- amfiteatri na većini bh univerzitetima ove jeseni će zjapiti poluprazni.

Na dva javna univerzita u RS ostalo je 2.000 praznih mjesta, na Univerzitet u Sarajevu 2.500 mjesta, na Univerzitetu u Tuzli gdje se nekada upisivalo 3.000 studenata, danas ih nema ni 1.500.

Slobodnih mesta ima na gotovo svim fakultetima, a profesori, predstavnici studenta i raznorazni stručnjaci se pitaju -gdje su nam brucoši?

Možda ponajbolje objašnjenje današnje slike na javnim fakultetima je dao profesor Univerziteta u Tuzli Sabid Zekan: „Manji broj upisanih studenata na fakultete je rezultat svega što smo radili u zadnjih 20 godina. A šta smo radili? Nismo ništa“.

I zaista šta su to uradili predstvnici vlasti i dobro plaćeni zaposlenici u nadležnim institucijama. Da li su za ovih 20 godina ponudili konkretna rješenja- školovanje kadrova koji su nam potrebni, praksu, znanje, konkretnu demografsku politiku... Ne, toga u BiH nema, ali zato imamo masovni odlazak sa ovih prostora, ‘nerođenu’ djecu koja se nikad neće roditi, prepune biroe nezaposlenih koje ne želi ni jedan poslodavac i prepune srednje medicinske škole koje želi Njemačka.

Gdje su nam nestali brucoši?

ALARMANTNO: Za pet godina izgubili smo 30 posto srednjoškolaca

Jan Zlatan Kulenović, direktor Inkubatora društvenih inovacija "MUNJA", kaže da trenutna situacija na bh univerzitetima i nije toliko neočekivana, jer već godinama imamo manji broj osnovaca i srednjoškolaca.

„Uzmimo za primjer samo 2012/2013 godinu kada smo imali 305 000 osnovaca, dok ih je tokom 2014/2015 godine bilo 10 000 manje, da bi u protekloj godini taj broj pao za još osam hiljada. Znači da smo za pet godina samo unutar osnovnog obrazovanja izgubili 17 000 osnovaca. U srednjim školama je taj pad još veći. Tako smo 2012. imali 167 000 srednjoškolaca, dvije godine poslije 144. 000, a u posljednjoj godini 127 000. Znači izgubili smo preko 40 000 srednjoškolaca ili skoro 30 posto srednjoškolaca za pet godina. Stoga ne treba nikoga čuditi zašto danas imamo ovako znatan pad upisanih brucoša", naglašava Kulenović i dodaje da je osim pada nataliteta ovakvoj situaciji doprinjeo i masovni odlazak kompletnih porodica. Podsjetio je kako je samo u protekloj godini izdato preko 20 000 radnih viza. Ako pretpostavimo, kaže, da je tu radnu vizu dobio jedan član porodice, njemu treba dodati još dva ili tri člana koja su otišla zajedno sa njim i tako dolazimo do brojke od oko 60 000 ljudi koji su samo u prošloj godini emigrirali sa ovih prostora i to najvjerovatnije zauvijek.


"Ono što takođe primjećujemo u posljednjih pet godina, a što umnogome doprinosi slici polupraznih fakulteta jesu srednje medicinske škole koje u cijeloj BiH imaju zaista nevjerovatan broj odjeljenja. Ti mladi ljudi najvećim dijelom nisu usmjereni na univerzitete u našoj zemlji, nego automatski na emigraciju vani, jer je tržište pokazalo da ti kadrovi imaju odličnu šansu za posao u evropskim zemljama, prije svega Njemačkoj", zaključio je Kulenović.

25 posto mladih napušta školovanje jer u njemu „ne vide nikakav smisao“

Amila Dedić iz Instituta za razvoj mladih KULT ističe da pored naprijed pobrojanih razloga sve više mladih odbija studirati ili radije upisuje privatne fakultete jer je činjenica da je obrazovni sistem u BiH loš, nefunkcionalan, skup, etnički i teritorijalno uslovljen, s obrazovnim programima punim teorije i apstraktnog mudrovanja, a malo prakse.



Njihova istraživanja su takože pokazala da sve veći broj mladih u BiH napušta srednju školu i studije. Još je tužnije što uz finansijske razloge čak 25 posto mladih koji napuštaju obrazovni sistem kao razlog navode da u školovanju „ne vide nikakav smisao“. Takođe sva njihova istraživanja rađena u posljednje dvije godine potvrdila su i da se veliki broj mladih ljudi odlučuje za studij u zemljama Zapadne Evrope radi boljeg obrazovnog sistema i više prilika po završetku studija.

"Kašnjenje s reformama u obrazovnom sistemu dovodi mladu populaciju u dugoročno nepovoljan položaj, a nizak nivo produktivnosti rada privredu BiH čini nekonkurentnom. Dok se ne poduzmu konkretni, efektni s brzo vidljivim rezultatima programi koji će doprinijeti rješavanju brojnih problema, poražavajuće statistike će se samo umnožavati, a manevra za izlazak iz takve situacije će biti sve manje. Kakva će tada biti budućnost BiH, ne zna se", kaže za Buku Dedić.

Fakulteti utočište za propale političare

O problemima koji opterećuju obrazovni sistem, razgovarali smo i sa univerzitetskim profesorima.

Tako profesor Univerziteta u Tuzli Sabid Zekan za naš portal kaže da su državni univerziteti već godinama prepušteni stihijskom fukncionisanju, bez ikakve strategije, saradnje između kantona, entiteta ili na novou BiH.

„Univerziteti su postali utočište za propale političare, jer su mnogi, kao najlošiji studenti, dok su bili na vlasti, ubrzano magistrirali i doktorirali i preko noći postali profesori. Tako su potisnuli i ono malo kadrova koji su radili svoj posao kvalitetno. Sa druge strane, unutar univerziteta, zahvaljujući tzv. akademskoj slobodi, mnogi profesori su gledali da se snađu pa su na razne načine tražili prostor za dodatnu zaradu bez mnogo truda. Izgubio se kvalitet“, priča za Buku profesor i dodaje: „Pored toga, osnovno i srednje obrazovanje je izgubilo na kvaliteti. Dolaze nam sve lošiji učenici iz srednjih škola. Takođe, mi školujemo sve lošije diplomce. A onda poslodavci imaju problem kako naći kavlitetne kadrove, koje će platiti najmanjom mogućom platom, i još da rade dnevno 10 sati i da nemaju pravo na bolovanje, godišnji odmor ...Spas se nađe u državnoj službi, u državnim frimama i institucijama, sa "debelom hladovinom", ali samo za uzak krug stranačke i rodbinske djece. Začarani krug od obrazovanja do zapošljvanja se vrti poput vrtloga i vuče kompletno društvo u propast“.


FOTO: Sabid Zekan

Po njemu jedino riješenje je temeljito raščisti stanje u društvenim odnosima kroz kvalitet u obrazovanju, kontrolu radno-pravnih odnosa u preduzećima, favorizovanje realnog sektora nasuprot javnom sektoru, poštivanje autoriteta, stvaranje kulta kvaliteta, stvaranje aktivnog dejstvu u društvu svakog pojedinca nasuprot sve prisutnijem pasivizmu.

Daško Gajić profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjaluci ističe još neke ključne probleme u našem društvu -odsustvo demografske politike, politike obrazovanja i upisne politike, pogotovo u domenu srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovanja, uključivanja relevantnih aktera u metodologije za kreiranje tih politika, te kreiranje dobre socijalne politike jednoga društva pogotovo prema mladima, porodici i djeci! Po njemu slijede nam tri kruga naplate- prvi će platiti i već plaća obrazovanje, drugi će platiti poslodavaci, a treći penzioneri čije fondove neće imati ko da puni.

Da zaokružimo cijelu priču dodajmo još da se najnovijoj rang listi svjetskih univerziteta "The Times Higher Education" ne nalazi ni jedan univerzitet iz Bosne i Hercegovine, ali nalaze se četiri iz regiona Univerzitet u Splitu, Ljubljani, Mariboru i Zagrebu.

_________________
Dodik-Bio je GENOCID u Srebrenici!
https://www.youtube.com/watch?v=01Qa2tkMYi8
Dodik: Malo sam plaćen za ono što radim
https://www.blic.rs/vesti/politika/dodi ... im/szjxs4h

"NAJBOLJI OD NAS ĆE OTIĆI: Ovo je posljednji trenutak da otvorimo oči i uradimo nešto za našu budućnost"

Piše: Milovan Matić / Objavljeno: 18.09.2017. u 18:48h

"NAJBOLJI OD NAS ĆE OTIĆI: Ovo je posljednji trenutak da otvorimo oči i uradimo nešto za našu budućnost"

Dekan Elektrotehničkog fakulteta u Banjaluci Branko Blanuša tvrdi da je kod nas postalo normalno stanje u kojem podobnost ima prednost u odnosu na znanje, stručnost i kompetencije i da dok god tako bude ovo društvo neće ići naprijed.

On u intervjuu za BUKA portal upozorava da će nas oni najsposobni i najtalentovaniji uskoro napustiti u potrazi za boljim uslovima života i rada, navodeći da je odavno uključen alarm na koji skoro niko ne reaguje.


Na početku našeg razgovora Blanuša se osvrnuo na aktuelan problem smanjenog upisa studenata na fakultete u RS, objašnjavajući da je to posljedica nedostatka želje da se stvori jasna strategija, ali i sve manjeg broja svršenih srednjoškolaca.

“Mogu reći da je trend da imamo sve mane završenih srednjoškolaca, pa samim tim i sve manje kandidata. Što se tiće ETF-a mi smo zadovoljni, koliko se može biti zadovoljan u ovo vrijeme. Situacija u zemlji se indirekto ili direktno manifestuje na fakultete, pa i na upisnu politiku. Zadnjih godina je sve manji broj kandidata za upis na fakultete, ali i činejica je da dobar dio onih koji su kao srednjoškolci pokazali rezultate ne zadržavaju se ovdje, već idu gdje imaju bolje uslove i mogućnosti. Sve je prisutniji i značajan odliv stručnih i mladih ljudi koji bi trebali biti nosioci društva, što nam pokazuje da nemamo samo problem sa upisnom politikom, već i sa odlaskom mladih i sposobnih nnakon studiranja. Tome niko ne poklanja pažnju. Do sada nije bilo nikakvog sistemsog planiranja, a mi nemamo ni pravu statistiku o stanju na tržištu kod upisne politike, nije se nikad sagledalo realno stanje na tržištu, koja su to fakultetska zanimanja kojih ima dosta na tržišu, a koja to nude dobre mogućnosti za zaposlenje.



Ko je krivac za takvo stanje? Uvijek pričamo o ovim problemima, a niko ne radi ništa na njihovom rješavanju.



To je nešto što bi trebalo da bude urađeno između Ministarstva prosvjete, Privredne komore, univerziteta i Fonda za zapošljavanje. To bi trebale biti sistemske mjere na nivou države. Ipak, toga nema. Isto kao što nema finansijske podrške za fakultete koji mogu da školuju ljude koji će biti konkurentni na tržištu rada.



Šta nam to govori?



Da nema razumijevanja. Ja stalno iz različitih kompanija dobijam zahtjeve za inžinjerima koji su završili fakultet da bi mogli da se zaposle, ali ih nema. I sasvim bi bilo prirodno kad postoji potreba za tim zanimanjima da postoje i mjere kojima bi se podržalo školovanje većeg broja takvih stručnjaka i da kroz godinu dvije imamo veći broj završenih inžinjera koji bi se mogli ponuditi tržištu. Mi pokušavamo da to riješimo internim mjerama, ali to su naše mjere i nemamo nikakve podrške van kruga fakulteta.



Šta je sa Univerzitetom, Vladom...



Ne vidim interes, uvažavajući mišljenje da su svi fakulteti jednaki, ali mi ovdje školujemo kadar koji je tražen na tržištu i sasvim normalno bi bilo da nemamo bar proceduralne probleme, da nam se omoguće bolji uslovi za rad. Mi nemamo ni amfiteatar, ali najgore što nemamo podršku da rješavamo te probleme. Često su procedure koje nam se nameću odozgo kod nas spore, a živimo u vrijeme u kojem se sve mora brzo rješavati. I zbog toga ispaštamo. Sa druge strane je veliki problem što fakultet nije pravno lice, upravo zbog operativnosti i ne mislim da bi to uticalo na dezintegraciju Univerziteta, već omogućilo fakultetima da budu operativniji. A ne da čekamo po nekoliko mjeseci za najobičnije stvari. Ja bih volio da doživljavam službe na Univerzitetu koje su za to plaćane kao partnere i kao servis. Oni bi trebali da budu servis za poslove koje radi fakultet, a u većini slučajeva nisu to i predstavljaju dodatno opterećenje.



Zašto je to tako?



Nije riješen taj problem kako treba.



Ali, kome je uopšte u cilju da Univerzitet bude centralizovan?



Vjerovatno je to neka ideja da se ima centralizovano finansiranje. Nikad nije bio cilj da imamo centralizovan Univerzitet do sad. Ono što je predviđeno kroz Bolonjski proces je sasvim nešto drugo u odnosu na centralizaciju. Ne mogu ja reći da nema pozitivnih ideja, dešava se to, međutim, u mnogim elementima je to samo zadovoljenje forme, dok suština izostaje. Mi smo sada suočeni sa time, a to će biti sve izraženiji problem. Finansiranje javnog univerziteta je veoma otvoren problem. Imamo doktorske studije koje su ključ univerziteta i od kojih počinje naučno istraživački rad. Kroz doktorske studije se rade pravi projekti, ide formiranje istraživačkih grupa. Tu bi trebalo da bude izražena mobilnost studenata, međutim mi nemamo osnosnu stvar riješenu, finansiranje doktorskih studija na sistemskom nivou. Isključivo finansiranje ovih studija se vrši iz školarina studenata. To je neodrživo. Kod nas je nemoguće organizovati da imate 20-30 studenata na doktorskim studijama. A bez doktorskih studija nema ni univerziteta. Bez doktorskih studija mi smo na nivou škole.



Zašto, ako je toliko ozbiljna situacija, nema nekih pomaka u odnosu ministarstva ili univerziteta prema ovom problemu?



Veliki problem je u Ministarstvu nauke i tehnologije. Oni nisu ni blizu onom doprinosu koji bi trebalo da ima u polju nauke i istraživanja, gdje je njihova podrška marginalna. Mi nemamo sistemski riješeno šta se finansira i kako. Istina, ministarstvo nauka i tehnologije objavi određene konkurse, ali to su izuzetno mala sredstva i ograničen domen aktivnosti. To ne može da se zove podrškom u pravom smislu.



Šta nam to govori, koliko su Vlada i ministarstva zainteresovani za razvoj nauke i tehnologije?



To je čisto dekalrativno. Pogledajte koliko države iz najbližeg okruženje izdvajaju u odnosu na budžet, a koliko se kod nas izdvaja. To je kod nas debelo ispod jedan odsto, dok je u Sloveniji 3,8 odsto, a da ne govorimo koliko je u tim zemljama veća mogućnost pristupa EU fondovima. I Srbija i Hrvatska napreduju, jedino mi kaskamo. Pored toga, mi imamo pojedince koji izuzetne rezultate postižu u oblasti nauke, međutim sve to nije rezultat sistema već njihovog rada, entuzijazma i lične sposobnosti, a dugoročno to je neodrživo.



Šta onda da očekujemo u budućnosti?



Pa, da će ovi mlađi otići odavde, oni najsposobni i najtalentovaniji. Dovoljno je da kažem da kod nas niko nema namjeru da se uhvati u koštac sa problemom finansiranja kvalitetne nastave, a da ne govorim o problemu stvaranja uslova za održavanje laboratorija, nesmetan naučno-istraživački rad i slično.



Iz ovoga što ste rekli mogli bi zaključiti da su obrazovanje, nauka i tehnologija u velikom problemu. Šta onda da očekujemo ako ne ulažemo u te, da tako kažemo, stubove jednog naprednog društva?



Možemo očekivati samo dalju degradaciju društva. Ko nema jasnu strategiju i planove u domenu visokog obrazovanja, ulaganja u kvalitetno obrazovenja, poebno u razvoj tehnologije i naučno-istraživačkog rada, taj može samo očekivati da će cijelo društvo ići nazad i još više kasniti za trendovima. Ovo je posljednji trenutak da otvorimo oči i ozbiljno posvetimo toj problematici, te da uhvatimo posljednji vagon koji nam već bježi. I kažem, nije bitno samo imati neki papir, strategiju, već je potrebno jasno definisati ko šta radi, koji su vremenski periodi za realizaciju i naravno kako će se to sve finanirati. Sa ovim moramo pod hitno da se pozabavimo, jer do sad ništa nismo uradili. Bojim se samo da bi se sve ovo što govorim moglo pretvoriti u jednu listu lijepih želja, jer kod nas svi strategijski dokumenti zavše negdje u ladicama skupljajući prašinu.



Zašto mislite da bi to moglo tako završiti?



Zato što u svemu što trabaju da rade ministarstva malo je ljudi od struke. Malo se ili gotovo ništa ne pitaju fakulteti i stručni ljudi koji su na njima. To najbolje možemo da vidimo na izradi i realizaciji mnogih projekata koji dolaze iz Vlade gdje je struka potpuno po strani. Samo pogledajte projekte elektronske uprave i elektronskog zdravstva, koji su strategijski projekti na nivou RS, a Elektrotehnički fakultet kao vodeća visokoškolska institucija u segmentu IT tehnologija potpuno je stavljena po strani. I to je taj odnos Vlade prema fakultetima i struci pri osmišljavanju i realizaciji projekata i strategija. Većina toga se daje privatnim firmama, a ignoruišu se javne institucije.



Prema onome što govorite, i ovdje dolazimo na teren na kojem je podobnost ispred stručnosti.



Nažalost. Stalno imamo situaciju koja je ukorijenjena u našem društvu da podobnost ima prednost u odnosu na znanje, stručnost i kompetencije. I dok god tako bude ovo društvo neće ići naprijed. Na mjestima gdje se traži znanje i stručnost moramo imati one koji to zadovojavaju, a ne kao danas. Dok ne bude takav vrijednosni sistem napravljen u većini struktura u društvu, teško ćemo se pomjeriti iz ovog blata.

_________________
Dodik-Bio je GENOCID u Srebrenici!
https://www.youtube.com/watch?v=01Qa2tkMYi8
Dodik: Malo sam plaćen za ono što radim
https://www.blic.rs/vesti/politika/dodi ... im/szjxs4h

_________________
"Možete biti najbolji forumaš i stručnjak, ali ako niste u sistemu forumske vlasti, sve je to zabluda."

"OVDE SE ŽIVI KAO NEKAD U JUGOSLAVIJI" Ispovest mladića iz Bosne koji radi u Nemačkoj

E. B. | 21. 09. 2017 - 12:06h
Mladi iz BiH i regije najčešće odlaze u Nemačku u potrazi za boljim životom. Jedan od njih je i Boris Franjić, diplomirani ekonomista iz Kaknja, koji živi i radi u Štutgartu, a svoje utiske nakon godinu dana boravka i rada u ovoj zemlji podelio je na “Fejsbuku”.

pin on pinterestshare it
- Danas je tačno godinu dana kako sam se preselio u Štutgart. Prekratko je to vreme da bi se napravilo bilo šta veliko, a ipak sasvim dovoljno vreme da se ucrta trasa za sigurnu i bezbrižnu budućnost. Sećam se dobro te večeri pre odlaska. Prijatelji, oni najbolji, polako se okupljaju kod mene u kafiću. Niko ne fali, a nema niko ni viška, samo jedan nije bio tu, on živi u Sarajevu pa sam otišao do njega dan pre da mu javim da idem. Onako nepozvani dolaze sami od sebe, znaju dobro gde će me pronaći. Došli da me isprate. A ja? Ja sam se osećao kao da me ispraćaju na posljednji počinak, a ne u Nemačku.

Oni su nešto pričali celu noć, čisto da se nešto priča, i da mene malo zabave. Ja sam uglavnom ćutao znajući da ću rano ujutro u auto staviti 30 godina svog života, školovanja, fakulteta, rada, uspomena, truda, odricanja, 30 godina prijateljstava i tek pokoji odevni predmet i krenuti sve ispočetka. Valjalo je tu noć preživeti, kao i svaki onaj prijateljski zagrljaj i jak stisak, kao da te grle poslednji put i ne bi te pustili do ujutro… Pa onda na red dođu roditelji, majčine suze i otac koji se kobajagi dobro drži. E kad tu noć preživiš, dva puta trepneš, pogledaš na kalendar kad ono 20. Septembar 2017. godine, shvatiš da je prošlo godinu dana kako živiš u Nemačkoj. E to je Nemačka. Mesto gde vreme brzo leti. I sve možeš napraviti, raditi i zaraditi samo ne možeš kupiti vreme. Kad malo mučneš glavom i analiziraš zašto je to tako, shvatiš da ti je ovde ponuđeno toliko mogućnosti da ti treba bar 9 života kako bi petinu od njih iskoristio. Nije do vremena, nego je do mogućnosti.

U Bosni ih uglavnom nemaš, a i kad ti se ukaže prilika strahuješ ko će ti to sve pokvariti. Nemačka je zemlja bez straha i to je najveće bogatstvo koje nama bosancima neko može ponuditi. Nemaš straha hoćeš li pronaći posao, a kamo li straha da li ćeš ga izgubiti. S vremenom kako napreduješ s jezikom samo ti se otvaraju nove mogućnosti i bolji poslovi. Nemaš straha da osnuješ porodicu. Jer dvoje u kući sa minimalnim platama može da plati stan i režije, hrane u izobilju, lepo i novo neko prosečno auto, putovanje leti 3 sedmice na Majorku, zimi na 2 sedmice na Alpe, te da se svaki vikend negde izvedeš, neko jezero, roštilj uz prijatelje, park, zološki vrt, ili večera u restoranu. Reklo bi se da se živi ko’ nekad u Jugoslaviji.

Ono što sam ih ja upoznao jako su susretljivi i ljubazni, spremni su pomoći, drže do porodice, i nisu cicije u kafani. Postoje i oni neki drugi Njemci, da budem iskren o njima sam samo čuo, al ih kao takve nisam upoznao. E ko ima smisla za privatni biznis i hoće da se bavi time to je već druga priča. Kažu da šira regija ovog grada obuhvata negde oko 3,5 miliona stanovnika koji većinom rade u “Mercedesu”, “Poršeu” i “Bošu” ili nekoj manjoj firmi koja se opet naslanja na ova tri giganta. Veliko tržište, mnogo novca u opticaju, naplata brza, kompenzacije skoro da i nema. Potrebno je malo sluha za biznis, lepa ideja, određena količnina početnog kapitala i mogu se čuda napraviti. I sve je to ok, al onda na red dođe ljubav prema zavičaju. Sve te nešto dole opet vuče.

Iako si stekao već ovde puno poznanstava, poneko prijateljstvo, fale ti prijatelji s kojima si odrastao, gimnaziju ili fakultet završio, prijatelji s kojima si radio. Kreneš u Bosnu, onako već u Sloveniji srce ti jako lupa dok vrtiš one radio stanice i slušaš emisije koje prilično razumeš.

Kad već dođeš u Bosnu nakon 3 sata shvatiš zašto si otišao u Nemačku.

Shvatiš da ti ne nedostaje Bosna kao sistem, nego Bosna u smislu tvojih prijatelja. I najradije bi ih sve natrpao u jedan veliki autobus i doveo sebi. I kad bih to uradio…pitanje koliko bi mi Bosna nedostajala.

Usput, to i pokušavam. Pokušavam ih nagovoriti da dođu kod mene živeti, da se presele. Nisu zaslužili da žive u neizvesnosti, da im neko vređa inteligenciju. Nisu zaslužili da ih neko deli, jer nisu tako odgojeni. Nemačka je država za njih, država u kojoj kao svog zemljaka prepoznaješ svakog onog ko je rođen od Bugarske do Beča. E sad zamislite koliko je ovakvih kao ja koji pokušavaju sve svoje drugove dovesti u Nemačku. Ko će ostati dole živeti? Ostaće neko, al sve manje i manje onih ljudi s kojima sam ja tu državu vidio prosperitetnom.

Nažalost!!! - napisao je Boris Franjić na "Fejsbuku".

_________________
Dodik-Bio je GENOCID u Srebrenici!
https://www.youtube.com/watch?v=01Qa2tkMYi8
Dodik: Malo sam plaćen za ono što radim
https://www.blic.rs/vesti/politika/dodi ... im/szjxs4h

A jesi ti korisnik cudan
Pa sta ima veze, neka idu ljudi. Ja bi volio da svi odu i onda ostanu samo uhljebi da se svadjaju medjusobno
Pa sve je odnos ponude i potraznje. Svako ide gdje mu je bolje.

Vecini ljudi je vjerovatno bolje u BiH obzirom da je vecina glasala, glasa i vjerovatno ce i sljedecih par desetina godina glasati za iste partije.

Ako je vecini bolje, ko smo mi manjina da se bunimo. To je demokratija. Mi manjina imamo dva izbora, ili da odemo ili da prihvatimo volju vecine.

Demokratija je nasilje vecine nad manjinom, a diktatura je nasilje manjine nad vecinom.

Ovi sto odlaze u apsolutnom broju to je velik broj, ali u relativnom, ako poredimo sa brojem stanovnika to je vrlo mali broj.

Ja se uopste ne brinem da ce se ljudi iseliti. Naime, jednostavnim proracunom dolazimo do zakljucka da sa maksimalnom stopom koja je do sada bila od oko 30000 iseljenih ljudi iz BiH godisnje, treba oko 130 godina da bi se svi iselili.
A da ne govorimo da ce se taj broj vjerovatno znatno smanjiti jer odlaskom ljudi se povecava BDP sto zbog manjeg broja gladnih usta, sto zbog veceg priliva sredstava koje donose.

Tako da nema bojazni da ce se svi iseliti u sljedecih par generacija.
A kako kaze dobro znani zakon ponude i potraznje dok god ljudi glasaju kako glasaju znaci da im je super. Vecini mislim
Nas manjinu ko jebe, kom se ne svidja neka suti ili neka ide

_________________

Filozofija...

Jbt zivot bolji komentar nisam procitao u zadnje vrjeme.
Al ima i dosta ljudi sto seru da im je lose al glasaju za iste

Jbg BiH po meni je mirna drzava i ako imas neka primanja moze se fino zivjeti, u drugim drzavama, evo bio sam u Becu prije 2 mjeseca, uzas.
Sve same zgrade, buka, ljudi zure ko da ce glavu izgubiti svakog casa

Ali zato se vise zaradjuje, neke stvari su u odnosu na nase mnogo jeftinije, popusti su ogromni u poredjenju sa nasim.

Kako kome odgovara, ja da imam neko mjesto u drugoj drzavi otisao bi bez razmisljanja, al sad za sad ovde je ok.

_________________
https://i.ibb.co/9WHRB5J/signature1.jpg

Ista stvar ti je i u BL ako nekim slučajem nisi primjetio, a dobra plata ovdje ne znači ništa ako nemaš nekog svog i ako nećeš da podmazuješ.

Pa i ja podrzavam iseljenje, jer je bolje da se ljudi isele nego da trpe ovu partokratiju i razne budale.

_________________
Dodik-Bio je GENOCID u Srebrenici!
https://www.youtube.com/watch?v=01Qa2tkMYi8
Dodik: Malo sam plaćen za ono što radim
https://www.blic.rs/vesti/politika/dodi ... im/szjxs4h

I dalje si u dobroj kondiciji da lupas gluposti? Nebuloze cak

Odlaskom mladih ljudi nestaje radna snaga, nestaju nerodjena djeca, nema ko zaraditi za plate budzetlija i penzije.

Dotacije iz inostranstva to ne mogu finansijski pokriti. Cak ce ih s vremenom biti manje jer ce se drustvo toliko kriminalizovati da ce odlazak u BiH biti sulud. O investiranju u bilo sta da ne govorim.

Vec sada imas stalne kvarove na elektro mrezi, probleme sa vodom, lose puteve, lose grijanje, nedostatak ljekara, uopste nedostatak strucnih ljudi koji trebaju generisati sledece generacije strucnjaka.

Nema.

Ček, ček... On lupa, a ti si apsolutno u pravu?

_________________
vrag ti babu osedl'o

Dovoljno ti je da vidis danasnju listu iskljucenja struje i vode.
A svakim danom je ta lista duza.
Dovoljno ti je da cujes da su na Paprikovcu rodjene 4 bebe za 24 casa. I to je sve cesce.
Hoces da cujes kako mi granicni policajac uporno trazi nepotrebna dokumenta (samo sto sam ja magare koje nauci sta mu treba, a sta ne) jer ili ne zna svoj posao ili hoce pinku.
I mali savjet, podsjeti se malo njemackog, trabace ti da mozes sa unucima pricati.

Eh da, zamisli koja se usteda moze napraviti kroz zdravstvo?
Em ne ulazes u nesto sto mnogo kosta, em nepotrebno ne produzavas zivote penzionerima.
Wau!

Ne znam njemacki, ali bez obzira ne razumijem te. Jel bacas paulj ili gledas u kuglu? Imam ja jos nekih pitanja za buducnost.

_________________
vrag ti babu osedl'o

Znaju li vam djedovi da ste postali ljubitelji nacista? Niste ništa bolji od ovih Milinih konjica...

Kutak, nije to buducnost. Sve sto sam napisao se vec desava oko tebe.

Sondri, pradjed je poginuo negdje na Soci tukuci se protiv Italijana, a za racun Svaba.
Djed se tukao protiv Svaba, cetnika i ustasa.

A meni su Svabe omoguculi sistem da zaradjujem po citavom svijetu. A samim tim sto mi je to omoguceno cijenim da ima dole nekoliko porodica koji zive od toga sto rade za mene.

Ako cemo dalje u nacionalnu istoriju, hajde mi reci gdje se ono Srbi sklonise od Turaka?

Da li im se klanjam? Ne.
Da li ih respektujem? Da.

Ma ja se šprdam... Kome ne odgovara, nek ide gdje hoće...

Vidio smajli, ali cisto da se odgovori radi kutka... Mozda ona ne vidi

Из архиве.

Citiraj dalje, nemoj se zaustavljati. Ili bar daj link na taj post. Mozda ima i neki odgovor.

Kakve to ima veze sa bilo čim?

Jel globalizacija omogućila Rotšildima da su bolesno bogati i bogatiji, iako su to bili i prije? I, šta nam to govori?

Jel Hitler obezbjedio da se otme Thyssenkrupp? I, šta nam to govori?

Jel Engleska obezbjedila to što je obezbjedila svim pokoljenjima, nauštrb kolonizacija i otimanja širom svijeta? I, šta nam to govori?

Jel Amerika dan danas obezbjedjuje mnogo toga što ima nauštrb desetina i stotina miliona savršeno nedužnih ljudi? I, šta nam to govori?

_________________
Viva Elena, Viva Nicolae!