gipsy_girl je napisao:
Stres nastaje kao posljedica desavanja iz okruzenja i mnogih drugih stvari koje nas okupiraju a da ih mi sami uopste ne provociramo jer najcescu budu izvan nashe moci. To nisu stvari koje su produkt nashih misli, zelja, ciljeva...
I da i ne. Shvatam zašto ti tako misliš, razumijem te, i u određenoj mjeri se slažem. Ali nisu te stvari uvijek tako jednostavne, ne mogu se tako lako raščlaniti. Na dubljem nivou i uz dublji uvid u naš život, i nas same, možemo vidjeti da su mnoge situacije zapravo odziv na nas, na naše stanje, čak i onda kada površnim posmatranjem nemaju nikakve veze sa nama i ne djeluje da smo ih mi izazvali. No ne moramo ih ni izazvati da bi imale neke veze sa nama i da bi postojao razlog zašto su se baš nama desile.
Stvari po pitanju stresa bi bile mnogo bolje kad bi ljudi sve što im se dešava posmatrali kao mogućnost da nešto nauče, spoznaju, prevladaju, otplate, sazriju. Vjeruj mi da ima ljudi koji sve što im se dešava, pa i ono najcrnje, upravo tako posmatraju. I vjeruj mi da su mnogo mirniji, staloženiji, lakše prevazilaze probleme koji postaju samo usputni i sa određenim rokom trajanja. Iako, naravno, i njih pogađaju životni problemi i nisu im mili.
Čitao sam priču o mravu. Mrav nosi klipić drveta na leđima, i kad dođe do male provalijice stavi klipić preko nje i pređe pomoću njega preko provalijice, onda nastavi svoj put. Klipić koji se nosi na leđima predstavlja teret-patnju, ali on ujedno predstavlja most za napredovanje na putu.
Bitan je naš stav prema svemu što nam se dešava i što nas okružuje. Nekoga će nešto naljutiti a oko čega se neko drugi neće ni počešati. Prvog će stres zdravstveno nagrditi, a drugom neće biti ništa. Zašto je to prvog pogodilo a drugog nije? To zavisi od njihove prirode, stava, dotadašnjeg iskustva, mudrosti, samospoznaje i drugog.
Da, postoji mnogo situacija koje mogu izazvati stres, ali kao što je atos citirala "stres nije ono što nam se dešava već naša reakcija na taj događaj", to se može vidjeti upravo po tome što će nekoga nešto pogoditi a nekoga drugog neće pogodini ni gora situacija, ili će ga pogoditi ali u blažoj mjeri jer joj prilazi sa druge strane, analiziraće zašto se to desilo, tražiće nešto dobro u tome, tražiće nešto da nauči, spozna, da sazrije. Evo baš juče čujem da nekog momka dosta pogađa i baca u depresiju situacija koja kod mene postoji i duže nego kod njega, ali mene ta situacija ni najmanje ne opterećuje, čak je vidim kao dobru i korisnu za mene u ovom dijelu života. Dakle potpuno drugačije gledamo na istu situaciju, kod njega ona izaziva stres i depresije (i kod mnogih drugih), dok je ja gledam pozitivno i koristim je što pozitivnije mogu.
Jer kad se nešto desi to se desilo i tako je kako je, tad treba vidjeti kako se najbolje postaviti prema tome, kakav stav zauzeti pa da to što se desilo što manje negativno djeluje na nas i našu okolinu, a bilo bi onda dobro u tome što se desilo (kad se već desilo) tražiti i nešto pozitivno, neki materijal za sazrijevanje, učenje nekih životnih lekcija (ništa se ne dešava bez razloga i bez mogućnosti za izvlačenje nekog dobra iz toga).
Lako je u stresnim stanjima svijesti i duha pasti u depresiju, mračnjaštvo, osudu drugih, ali to ne vodi dobru, to će pojačavati stanje stresa, i ako se navikne tako reagovati na stres onda će se depresije akumulirati pri svakom narednom stresu, i to će se vremenom materijalizovati u vidu fizičkih oboljenja.
Zbog toga koliko god možda nekome duhovni pristup ovoj temi djelovao filozofski i neodrživ smatram ga mnogo boljim, pozitivnijim, zdravijim. Nije lak, sigurno, i nije ga lako na najbolji način uvijek primjeniti. Ali uz rad na sebi, na svojim stavovima i na svojim mentalnim konceptima može se činiti pomak ka tome.
A moglo bi se još toliko toga reći, ali zadire u neke dublje teme o principima života i situacijama koje nas snalaze.
gipsy_girl je napisao:
Recimo moja generacija zivi stresno .... zasto???
To što si navela kao razloge zašto tvoja i moja generacija živi stresno svakako stoji, ali tu je opet na kraju u pitanju naša reakcija na te razloge. To naše stanje u društvu jeste takvo, i jeste izvor mnogih stresova kao reakcija na te stvari. Kao što je i atos napisala baš zato trebamo vidjeti kako što bolje odgovoriti na stresno potencijalne situacije. Ako se naviknemo prepuštati depresijama i crnilu svaki put kad smo u stresu onda to neće izaći na dobro, jer će se ispoljavati u vidu bolesti i drugog, a mi tim mračnjačkim stavom nećemo situaciju okrenuti na bolje. Zato je bolje graditi drugačije pristupe stresno potencijalnim situacijama, bar da nam bude bolje u njima dok traju, ali i da pomognu da nešto u njima naučimo, sazrijemo, spoznamo, prevladamo, otplatimo, jer vjerujem da se ništa ne dešava bez razloga i bez mogućnosti za izvlačenje nekog dobra iz toga. No ovaj aspekt je teško uzeti ozbiljno u obzir za one ljude koji ne vjeruju u Svrhu, već misle da su svi dođagaji potpuno slučajni, i prepusteni sami sebi.
gipsy_girl je napisao:
covjek sam sebe mora svakim danom da "teshe" i da uzdize da prosto ne reaguje na mnostvo stvari, da se postavlja iznad situacije, ako zeli da se iole zastiti od stresogenog zivota danasnjice
Tako je. Mada bolje je reći da čovjek treba da
reaguje pozitivno a ne da
ne reaguje, jer se pozitivna reakcija možda očekuje kao potvrda savladavanja neke životne lekcije, dok bi izostanak pozitivnog reagovanja mogao povući ponavljanje lekcije.
Prijavite se
Registruj se
FAQ
Pretraga
...evo ja prva sam veliki optimista i uvijek trazim u loshim stvarima neki logicniji smisao,nesto bolje kako bi to lakse prevazisla.
