banjalukaforum.com

Ima veze zato sto godinama posluju u Austriji i drugim zemljama i nisu propali. Ako su tako neozbiljni kako nisu drugdje propali nego samo na Balkanu. Kad su dosli na Balkan propali. Na Balkan ko god dodje propadne. Balkan - crna rupa Evrope, zemlja propasti, lopovluka, prevare, korupcije, kradje... "то је писац хтео да каже".

Ima veze zato sto godinama posluju u Austriji i drugim zemljama i nisu propali. Ako su tako neozbiljni kako nisu drugdje propali nego samo na Balkanu. Kad su dosli na Balkan propali. Na Balkan ko god dodje propadne. Balkan - crna rupa Evrope, zemlja propasti, lopovluka, prevare, korupcije, kradje... "то је писац хтео да каже".

Da su toliko ozbiljni da li dozvolili 16 platnih listi i da se ne završi most recimo? Mislim da ne...

Odlikovani borac VRS:"Bogu hvala što sam ranjen,pa sada imam od čega da živim"
Srijeda 17. Dec 2014 16:58

Milan Sopić, najmlađi odlikovani borac Vojske RS: Bogu hvala što sam ranjen, pa danas imam od čega da živim!

U rat je otišao sa nepunih 19 godina. Pravo iz školske klupe. Ni prvi, ni posljednji. Sa završenom srednjom mašinskom školom „bačen“ je u ratni glamočki kazan. Dodijeljen pješadiji. Ubrzo nakon toga prolazi obuku za komandu voda, skače sa ratišta na ratište, mahom krupska, a 12. februara 1992. godine, u 21. godini života biva ranjen na Grabežu, kod Bihaća. Milan Sopić se i danas sjeća tih dana.

- Ranjen sam direktno u butinu. Imao sam sedam operacija. Prva od njih je bila u Banjaluci i tada su mi skidali dijelove kostiju da bi mi nastavili nogu. Nakon te operacije sam dobio infekciju kostiju, pa sam poslan najprije na Banjicu, potom na Vojno-medicinsku akademiju, a na koncu i na Bežanijsku Kosu, gdje su pokušavali da utvrde žarište infekcije i da spasu što se spasiti da. Srećom, noga je spasena.

Dobio je srebrnu medalju za hrabrost u 21. godini, jer je na bihaćkom ratištu, osim što je ranjen, vodio i 54 mlada vojnika. Sopić je najmlađi odlikovani oficir Vojske Republike Srpske.

- Ne znam da li sam najmlađi, to je teško sada utvrditi, ali sam sigurno među najmlađima. Tražio sam podatke, ali nisam našao nikoga mlađeg, što, naravno, ne mora ništa da znači. Pet godina sam bio na štakama, od 1994. go 1999. godine. Nisam radio. Živio sam kod ćaćinog strica, kao podstanar, na Paprikovcu. Tek sam 1998. godine od Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica dobio stan, u kojem i danas živim.

Nakon što je bacio štake – radio je sve. Prvo je dvije godine radio na pilani u Ribniku. Potom je u Banjaluci rezao iverice i elemente za kuhinje i plakare, a potom se zapošljava u banjalučkoj Fabrici duvana, gdje i danas radi.

- Na kratko sam, prije nekoliko godina, napustio fabriku, da spasim stan i brak. Stan sam spasio, ali ženu i brak nisam uspio. Radim kao majstor na održavanju cigaret- mašina. Zadovoljan sam poslom. A platom? Ko je danas zadovoljan platom? Sva sreća što sam ranjen, pa primam invalidninu i zahvaljujući tome imam za pivo.

Milan Sopić je borac prve kategorije i ratni vojni invalid sa 80 odsto trajnog invaliditeta. Mjesečno dobija 420 maraka na ime ranjavanja, a na godišnjem planu dobije 140 maraka boračkog dodatka i 260 maraka za odlikovanje. Uz platu koju zaradi – to je dovoljno da preživi.

- U ovoj državi treba imati sreću, pa biti ranjen i dobiti invalidninu. Za posao nije dovoljna samo sreća, nego su više od svega potrebne veze. Moja priča je samo jedna u nizu ružnih priča. Pobogu, meni trebaju 44 godine i 7 mjeseci da zaradim jednogodišnja primanja Nikole Špirića! Pa da li je to moguće? Boriš se koliko možeš, ali na kraju ostaneš sam. Država? Koja država? Kakva država? Ona je svoje borce davno prezrela. Znate li vi kada je bila 1995. godina? Danas je 2014. godina, a ljudi i dalje nisu zbrinuti, nemaju krov nad glavom, nemaju posao, često nemaju šta da jedu.

Izvor: Frontal.rs

Preko granice ni sa sendvičem!

SARAJEVO, BANJALUKA - Građani BiH nemaju pravo unijeti čak ni sendvič sa mesom ili mesnim prerađevinama u Hrvatsku, dok građani EU ove proizvode mogu unijeti u neograničenim količinama.

Ovo je, između ostalog, definisano mjerama carinskog nadzora koje sprovodi Carinska uprava Hrvatske nad putnicima koji putuju u ili iz tzv. trećih država, u koje spada i BiH.

Prije nekoliko dana javnost u BiH je bila šokirana postupkom hrvatskog carinika koji je trudnoj ženi na graničnom prelazu Gradiška oduzeo dva sendviča.

Na kraju se ispostavilo da je carinik samo poštovao zakon i propise, jer je u odgovoru koji smo dobili iz Carinske uprave Ministarstva finansija Republike Hrvatske jasno navedeno da bilo kakve vrste mesa i proizvoda od mesa, zatim mlijeko i proizvode od mlijeka građani BiH ne mogu unijeti u Hrvatsku, odnosno u EU.

Isto tako nije dozvoljen unos hrane za kućne ljubimce koja sadrži mlijeko ili meso, kao ni meda u saću.

Ove zabrane unosa pojedinih proizvoda se sprovode zbog opasnosti od unošenja zaraznih bolesti opasnih za životinje i ljude, a koje putnici mogu unijeti određenim proizvodima životinjskog porijekla.

Bh. građanima je dozvoljen unos mlijeka u prahu za dojenčad, posebne hrane za bebe, zatim neke vrste ribe.

U neograničenim količinama moguće je unijeti hljeb, kolače pod uslovom da ne sadrže vidljive tragove mlijeka, keks, čokolade, konditorske proizvode, tjesteninu koja nije punjena ili pomiješana s mesom i ostale proizvode koji ne sadrže mlijeko i meso, a namijenjeni su za ishranu ljudi i adekvatno zapakovani.

Isto tako bh. građani mogu unijeti dva litra žestokog pića, četiri litra vina,

kilogram kafe, 16 litara piva, jednu šteku cigareta, jedan parfem od 50 mililitara, jedan buket cvijeća. Dozvoljen je unos i svježeg voća i povrća, osim krompira, u količini do pet kilograma, zatim lijekova za najviše mjesec dana uz potvrdu ljekara, kao i kućnog ljubimca uz veterinarski sertifikat.

Prevoznici koji često voze preko bh. granica kažu da se nerijetko dešava da kod putnika nađu proizvode koji se ne smiju prenositi preko granice, ali da se to uglavnom dešava zbog neznanje putnika.

Momčilo Sladoje, predsjednik Udruženja autoprevoznika RS i direktor "Centrotransa" Istočno Sarajevo, kazao je da putnici pokušavaju svašta unijeti prilikom prelaska granice, pa ima i trivijalnih stvari do nekih baš skupih.

"Mi smo skoro imali slučaj da se zagubila torba jednog putnika, zbog čega je on tražio odštetu od nas u vrijednosti od 3.000 KM, jer, kako je naveo, u torbi je imao neku markiranu odjeću", kazao je Sladoje.

Pa to su u sustini EU propisi. A opet EU nema nista protiv uvodjenja istih sa trece, u ovom slucaju bosanske, strane. Kakva Makarska i klinci palci... To je smijesno pomisliti

A doticna gospoja je sigurno bila drska kada joj je uzeo sendvic. Jbg.a, niko ne voli mudrove.